Zablude u odgoju

PRVE GODINE SU NAJVAŽNIJE Rana iskustva odnosa s roditeljima definiraju daljnji život

Karolina Krikšić

Rana iskustva odnosa s roditeljima jako su važna

Rana iskustva odnosa s roditeljima jako su važna

Voditelj Centra Prirodno roditeljstvo o čestim zabludama u odgoju: "Bit roditeljstva nije u oblikovanju djece kroz odgajanje, nego u podržavanju prirodnog, zdravog emocionalnog i psihološkog razvoja djeteta", ističe Tomislav Kuljiš



Prve godine su najvažnije – jedan je od nezaobilaznih savjete koje svaki budući ili novopečeni roditelj dobije s više različitih strana, a koji vrlo često ostane – neshvaćen. Naime, dobar dio ljudi koji savjet daju, ali i primaju, smatraju da će iskustvo prvih godina života imati veliki utjecaj na ostatak djetetovog djetinjstva, dok se svi eventualni roditeljski propusti relativiziraju govoreći da se dijete toga kasnije u životu ionako neće sjećati.


Posve drugačiji pogled na ovakvo shvaćanje ranog razvoja djece ima Tomislav Kuljiš, autor, terapeut i osnivač Centra Prirodno roditeljstvo te IPD (Integral Personal Development) centra koji ističe da nam znanost danas više nego ikada u povijesti vrlo jasno pojašnjava što su preduvjeti cjelovitog emocionalnog, psihološkog, socijalnog i intelektualnog razvoja djeteta i buduće osobe te da je to prečesto u koliziji s mnogim uobičajenim odgojnim metodama.


On tako prije svega spominje interpersonalnu neurobiologiju koja uvelike pojašnjava važnost kvalitete odnosa roditelja ili skrbnika s djetetom u ranom periodu.


Višestruki utjecaj




– Ona nam pokazuje koliko odnosi utječu na organizaciju nečega tako materijalnog kao što je neurofiziologija budućeg organizma koja se posloži kroz rana odnosna iskustva, a koja je opet u podlozi emocionalnog i psihološkog funkcioniranja buduće osobe kroz cijeli život, ističe Kuljiš napominjući da nas rana iskustva s roditeljima (ili skrbnicima) određuju u neurološkom smislu tako što oblikuju organizaciju mozga i ustrojstvo autonomnog živčanog sustava. U psihološkom pak smislu, na podsvjesnoj razini određuju koliko ćemo snažan osjećaj sebe imati, kakvu ćemo sliku o sebi kreirati, koja ćemo nesvjesna uvjerenja, nastala kroz rana iskustva, imati na osnovu kojih ćemo pak formirati sliku o svijetu i drugima.


U socijalnom smislu, rana iskustva odnosa s roditeljima odredit će naš način funkcioniranja u partnerskim i drugim odnosima i utjecati na naše veze ili brakove i odrediti kvalitetu odnosa koje ćemo uspostavljati. U emocionalnom smislu, rana će iskustva odrediti hoćemo li biti osoba »kratkog fitilja« ili tankih živaca, hoćemo li potiskivati svoje emocije ili ćemo imati nekontrolirane izljeve bijesa, tuge, napadaje anksioznosti i straha ili problema sa sramom i tremom, dok ćemo u slučaju u pozitivnog iskustva u ranom u ranom periodu života, imati veći unutarnji mir te kontakt sa svim emocijama, ali bez potrebe da ih potiskujemo ili pak da nas one preplavljuju.


Primarne potrebe


– Imat ćemo snažan osjećaj sebe i svijet doživljavati kao dobro mjesto, a druge ljude ćemo vidjeti u dobrom svjetlu umjesto da ih duboko nesvjesno doživljavamo kao prijetnju, objašnjava Kuljiš koji će sljedećeg ponedjeljka u Rijeci održati predavanje na tu temu, jednostavno naslovljeno »Utjecaj ranog razvoja na život« namijenjeno roditeljima kao i svima koji žele bolje, dublje upoznati sami sebe i eventualno početi s konkretnim radom na sebi.


Ovaj terapeut ističe da se nezadovoljavajuće (pr)ocjene ranog perioda ili djetinjstva najčešće dovode u vezu s oblicima zlostavljanja – emocionalnog ili fizičkog – no njegovo desetogodišnje iskustvo vođenja Centra Prirodno roditeljstvo pokazalo je da su takve ocjene posljedice nenamirivanja djetetovih tzv. primarnih potreba.


– Govorimo o pojmovima kao što su viđenost, prisutnost, doživljenost, bliskost, kontakt, sigurnost, namirenost… Riječ je o stvarima koje se u obvezama ispunjenoj svakodnevici na prvi pogled možda ne čine (pre)važnima, no presudne su za djetetov razvoj. Naime, nedostatak toga djetetu čini veću bol i ostavlja veće posljedice od batina i vikanja – metoda koje ni u kom slučaju ne podržavam. To je kao da u stanu imate biljku koju ne zalijevate, ne izlažete suncu pa se onda čudite zašto slabo raste. Mnogi misle da je dovoljno to što joj ne čupate lišće (zlostavljate), no kao i u brizi o biljkama, i u roditeljstvu važno je namirivanje djetetovih potreba – u slučaju biljaka: zalijevanje i sunčeva svjetlost, objašnjava Kuljiš napominjući da bit roditeljstva nije u oblikovanju djece kroz odgajanje, nego u podržavanju prirodnog, zdravog emocionalnog i psihološkog razvoja djeteta.



Dijete traži pažnju


Povratak »zdravim programima«


– Za to je pak ključna kvaliteta odnosa s roditeljem kao i to kakav roditelj jest, kako se on ili ona osjeća u sebi, a ne toliko što radi i koju metodu odgajanja koristi. Pokazalo se da kad kroz individualni terapeutski rad postignemo da se roditelj osjeća »bolje u sebi«, automatski i dijete vrlo brzo korigira svoje ponašanje, pojašnjava osnivač Centra Prirodnog roditeljstva napominjući da u njegov Centar roditelji ne dolaze po savjete u smislu instrukcija, već dobivaju uvid u prirodne zakonitosti cjelovitog ranog razvoja i bit prirodnog roditeljstva te sami odlučuju što žele dalje učiniti sa sobom i svojom djecom.


– Dakle, nije tu riječ o nekakvim metodama, već aktiviranju prirodnih, dakle zdravih, programa roditeljstva koje svi nosimo u sebi, ali su »zakriveni« instrukcijama, metodama i našim osobnim povredama. Svaki sisavac u trenutku kad postane roditelj savršeno zna što treba učiniti sa svojim potomstvom. Dakle, i mi te zdrave programe nosimo u sebi, no s vremenom smo se otuđili od njih i potrebno je ponovno ih prizvati, zaključuje Tomislav Kuljiš.



“Važni su pojmovi kao što su viđenost, prisutnost, doživljenost, bliskost, kontakt, sigurnost, namirenost… Riječ je o stvarima koje se u obvezama ispunjenoj svakodnevici na prvi pogled možda ne čine (pre)važnima, no presudne su za djetetov razvoj. Naime, nedostatak toga djetetu čini veću bol i ostavlja veće posljedice od batina i vikanja”


-Tomislav Kuljiš, autor, terapeut i osnivač Centra Prirodno roditeljstvo



Tomislav Kuljiš ističe da program Centra koji vodi nije usmjeren na »savršeno roditeljstvo« jer ono na koncu ni ne postoji. Ono na što Prirodno roditeljstvo upućuje jest emocionalna posvećenost i bliskost te psihološka prisutnost roditelja koja je ključna za djetetov razvoj. Djetetovo aktualno i buduće ponašanje kroz život u snažnoj je vezi s emocionalnim stanjem roditelja pa je stoga za sretno djetinjstvo, primjereno ponašanje djeteta i kasnije zadovoljnu odraslu osobu ključan – odnos s roditeljima i njihova emocionalna stabilnost, zrelost i prisutnost.



 



Rani razvoj – utjecaj na život (RAR) prvi je program u IPD Centru s ciljem dubljeg rada na sebi i osobnog razvoja, a važan dio programa svakako su iskustvene radionice koje omogućavaju povezivanje s našom implicitnom memorijom.


– Obično mislimo da nas određuje ono čega se sjećamo, no pokazalo se da nas najviše određuje ono čega se više ne možemo sjetiti, ali ne možemo zaboraviti i sada se nalazi u našoj, tzv. implicitnoj, zapravo tjelesnoj memoriji. Normalno je da u svijesti nemamo pojma kako smo prošli u ranom razvoju i kako smo se osjećali u najranijim formativnim godinama s našim roditeljima, ali naše tijelo to pamti. Ako ga na pravi način »pozovemo«, ono nam priča priču o nama samima i postajemo svjedokom vlastite prošlosti koja nas je odredila. Tada odjednom sve počinje imati smisla: i moj odnos s roditeljima kroz život i sada, i moj odnos s djecom i moje funkcioniranje u partnerskom odnosu. I tada postaje polako i jasno kako mogu kroz ovakav duboki rad početi mijenjati sebe da budem više onakav kakav želim biti, objašnjava Kuljiš.



Foto: Pexels, arhiva