Sjećanje na veliku damu Himalaja

Miss Elizabeth Hawley: Legendarna himalajska kroničarka i čuvarica istine

Vedrana Simičević

Iako nikad u životu nije nogom kročila na neki himalajski vrh, upornost i preciznost s kojom je prikupljala podatke o ekspedicijama i usponima kroz tisuće i tisuće razgovora s alpinistima učinile su Miss Hawley najboljim poznavateljem himalajske povijesti i legendom ravnom alpinističkim zvijezdama poput Reinholda Messnera ili Chrisa Bonnigntona



Kasna je jesen u Katmanduu 2007. godine, a atmosfera u malom hostelu u centru turističke četvrti Thamel opuštena je i pomalo euforična. Nakon mjesec dana smrzavanja u Himalaji, spavanja u šatorima i života u minimalističkim uvjetima, naša ekipa ponovo uživa u malim luksuzima civilizacije. Ekspedicija je uspješno okončana – popele smo se na šesti vrh svijeta, 8201 metar visoki Cho Oyu kao prve Hrvatice kojima je pošlo za rukom prijeći magičnu granicu od 8000 metara. Između nas i službenog završetka ekspedicije stoji tek mala formalnost – posjet Miss Elizabeth Hawley.


Nas pet djevojaka koje smo stajale na vrhu radoznalo u dvorištu hostela očekujemo znamenitu himalajsku kroničarku. Čavrljanje s legendom na čije sam ime povremeno nailazila u knjigama slavnih alpinista čini mi se kao dodatni mini-bonus već ionako nevjerojatne avanture. No vođa ekspedicije Darko Berljak, kojem je ovo već dvadeset i neki posjet Nepalu u toj ulozi, nervozno se šeće dvorištem i upozorava nas da se skoncentriramo. Ovo nije, naglašava on više puta, zajebancija.


Detektor laži


Koju minutu kasnije kroz kapiju napokon ulazi znamenita plava buba – možda i najpoznatije vozilo u Katmanduu. Iz njega izlazi krhka ali vitalna 85-godišnjakinja ozbiljnog izraza lica i odmah prelazi na posao – u papire pažljivo kemijskom bilježi imena i prezimena i ostale generalije. A onda slijedi rešetanje: što ste vidjeli na vrhu, koga ste sve sreli tog dana, kako je izgledao logor dva, kakvo je bilo vrijeme… Svako zamuckivanje rezultira novom paljbom još preciznijih pitanja. Miss Hawley nikad u životu nije vidjela vrh Cho Oye, ali planinu poznaje kao svoj džep. Desetljeća razgovora s mnogobrojnim himalajskim aspirantima pretvorila su himalajsku kroničarku u hodajući detektor laži. Nema tog lažljivog alpinista koji može prevariti legendarnu čuvaricu etike u Himalaji dok neumoljivo propituje svaki dio prijeđene ture.




Nakon pola sata, zadovoljna odgovorima, Miss Hawley nas časti s još desetak minuta opuštenog čavrljanja i ljubazno, ali suzdržano odgovara na naša bojažljiva pitanja. Darku je vidno laknulo: u svijetu himalajizma već desetljećima vrijedi neslužbeno, ali utjecajno pravilo – dok Miss Elizabeth ne potvrdi vrh u svojoj arhivi, kao da se nisi ni penjao.


Članice hrvatske ekspedicije na Everest sa slavnom Miss Hawley


Članice hrvatske ekspedicije na Everest sa slavnom Miss Hawley



Legendarnu Miss Hawley sreli smo i dvije godine kasnije, nakon druge ženske ekspedicije na Everest. Atmosfera je bila opuštenija, ali je vižljasta kroničarka s jednakom ozbiljnošću bilježila detalje. Samo te sezone skoro se tristotinjak ljudi popelo na vrh, a još isto toliko i na ostale nepalske osamtisućnjake i druge niže, ali popularne planine. Svi su oni završili u himalajskim kronikama, velikom životnom projektu ove neobične žene koja je u petak preminula u 95. godini života.


Himalajska baza


Iza nje je ostala znamenita »Himalajska baza« koja pokriva ekspedicije od 1905. godine do danas, s usponima na više od 450 nepalskih vrhova, te mnogih koji graniče s Tibetom. U bazi se nalazi više od 70 tisuća imena i više od 9 tisuća ekspedicija, a svaki je zapis popraćen s detaljnim podacima poput datuma, biografskih podataka o članovima, smjera uspona, uspjeha i neuspjeha, uspona sa i bez umjetnog kisika, nesreća ili spašavanja. Iako je Miss Hawley uvijek ručno zapisivala sve podatke, na njenu je inicijativu od prije nekoliko godina ova arhiva – neprocjenjiva za povijest i razvoj alpinizma i himalajizma – besplatno dostupna i na internetu.


Žena koju alpinistička zajednica danas časti nazivima poput Velike dame Himalaja ili kako je to svojedobno njezin prijatelj Sir Edmund Hillary izjavio »Sherlocka Holmesa alpinističkog svijeta«, rodila se 1923. godine u Chicagu. Diplomirala je na Sveučilištu u Michigenu 1946. i potom radila kao novinar za Fortune magazin u New Yorku. Krajem pedesetih godina odlučila je napustiti posao i krenuti na put oko svijeta, posjetivši između ostalog i Jugoslaviju.


Posjet Katmanduu inspirirao ju je na odluku da se trajno nastani u Nepalu šezdesetih godina, unatoč tome što je kao neudata nekonvencionalna bjelkinja drastično odstupala od tadašnjih društvenih normi. U glavnom gradu Nepala godinama je radila kao dopisnica za agenciju Reuters, zabilježivši cijeli niz znamenitih alpinističkih povijesnih događaja, poput prvog solo uspona na Everest Reinholda Messnera. Hawley je ispitivala i legendarnu jugoslavensku ekipu koja je 1979. godine izvela prvenstveni uspon Zapadnim grebenom Everesta, tada jedan od uspona desetljeća u svijetu. Bio je to prvi susret nje i Stipe Božića, jednog od petorice članova ekipe na vrhu. Miss Hawley je, prisjeća se Božić danas, bila prilično rezervirana prema mnogim alpinistima koje je sretala tijekom života, ali on je, kaže, imao sreću da mu kasnije otvori i vrata svog doma.


– Već prvi put kad smo se sreli, pitala me je od kud točno dolazim i kad je čula da sam iz Splita, ispričala mi je kako je kao mlada putovala Jugoslavijom i kako se dobro sjeća i mog grada. Nakon toga smo se još godinama susretali, Viki Grošelj, Tomaž Humar i ja odlazili bi kod nje doma i posjećivali je u uredu Himalayan Trusta, humanitarne organizacije koju je osnovao Sir Edmund Hillary i koju je Hawley dugo vodila. Što je najvažnije, ona me je i upoznala s Hillaryjem s kojim sam onda uspio i napraviti intervju, prisjeća se Božić koji ju pamti kao svojevrsnu »željeznu lady«, strastveno i predano posvećenu svom poslu.


Živopisna kroničarka


Paradoksalno, Hawley nikad u životu nije nogom kročila na neki himalajski vrh, no nevjerojatna upornost i preciznost s kojom je nakon prestanka novinarske karijere prikupljala podatke o ekspedicijama i usponima kroz tisuće i tisuće razgovora s alpinistima učinile su je najboljim poznavateljem himalajske povijesti i legendom ravnom alpinističkim zvijezdama poput Reinholda Messnera ili Chrisa Bonnigntona koji su njezino prijateljstvo smatrali čašću. Tek su rijetki odbijali svoje izvještaje podnijeti pronicljivoj čuvarici istine i poštenja – vrijednostima na kojima se zasniva etika alpinističkih uspona. Iako je njena baza bila neslužbena, danas važi za najtočniju referencu u povijesti himalajizma – jedinstveni životni projekt nezabilježen igdje drugdje u povijesti.


Miss Hawley je veliku ulogu odigrala i u osnivanju Nacionalnog parka Sagarmatha koji je ustanovljen kako bi se sačuvao najpopularniji nepalski dio Himalaje, a godinama je radila i kao počasna konzulica Novog Zelanda u Katmanduu. Bez obzira na svoj nevjerojatan utjecaj, živopisna kroničarka nikad od svog nevjerojatnog života i rada nije radila spektakl. Kad je svojedobno njenim imenom nazvan jedan od vrhova, Miss Hawley nije bila impresionirana. »To bi trebala biti šala«, prokomentirat će tu čast godinama kasnije u svojoj biografiji autorice Bernadette McDonald. »Planine ne bi trebale dobivati imena prema ljudima«.