Dor Jan Felt

Kreativna Riječanka Doris Janković zbog hobija malo spava: Raskošni šeširić nikako da se vrati kući

Karmen Bosnić

Doris Janković

Doris Janković

Kod filcanja je nemoguće postići dva istovjetna proizvoda jer se miješanjem više nijansi vunenih vlakana dobivaju različiti tonalitet i različita gustoća pa nije moguće dobiti dvije iste stvari. Slično kao da pokušate slikati istu sliku. Zato je svaki proizvod unikatan što mu  povećava vrijednost, ističe Doris



Oduvijek sam se zabavljala nekim hobijima. Nekada su me zaokupljali više, nekad manje. Dugi niz godina sam slikala amaterski, ali s mentorima. I danas sam članica grupe “Kozala” i s njima izlažem, a ljubav prema filcanju rodila se u Vicenzi, na sajmu “Abilmente”  kojeg posjećuju mnoge Riječanke. Tamo sam išla na nagovor moje prijateljice Marinke Premuš. Taj posjet sajmu dugo sam odlagala jer sam strepila da ću tamo opet otkriti nešto novo i neodoljivo, a što će me iznova baciti u trošak. Tako se i dogodilo, prisjeća se Doris Janković, kreativka iz Rijeke znana po brendu Dor Jan Felt.



Vunene kape i šalovi najbolje se prodaju ljeti


Vunarice našega kraja okupljaju se na Festivalu vune u Lubenicama koji organizira CZOR Gerbin s Mariom Šlosarom  i Udruga Ruta s predragom Vesnom Jakić koja je uzor svih nas hrvatskih filcerica.  Tamo vunarice  izlažu i prodaju svoje proizvode za koje veliko zanimanje pokazuju stranci, pa je za naša shvaćanja malo apsurdno da se vunene kape i šalovi najbolje prodaju ljeti. Inače, Centar za održivi razvoj Gerbin prošle je godine objavio monografiju „Hommage vuni“ u kojoj su  zastupljeni svi izlagači Festivala. Goranske vunarice organiziraju još jedan festival na kojem se okupljamo u studenom  i  izmjenjujemo iskustva. Dolaze i Slovenke sa svojim udrugama, a zadnji put smo imale  i modnu reviju, kaže Doris Janković.





– Talijanke su obučavale filcanje na suho, s iglicom, a meni se to nije učinilo nešto prezahtjevno, pa sam se taj put vratila opremljena vunom, spužvom, iglama i časopisima, i tako par mjeseci provela u bockanju. To se brzo pokazalo nedovoljnim pa sam željela naučiti mokro filcanje. Želja mi se uskoro i ispunila jer su Goranske vunarice održale jedan blic tečaj u Kastvu, a ja sam se zahvaljujući Morani Trobec zatekla tamo. I tako je krenulo. Isto sam ljeto na “Ex tempore” u Kastvu dobila nagradu za tapiseriju „Kastav“, za koju sam ideju razradila u desetak minuta, a izvela ju u manje od tri sata, nakon čega sam bila polumrtva i ne bih to više ni u snu željela ponoviti. Ali sam zato dobila nagradu, a s nagradom i krila. Od tada je filcanje postalo moj svijet, jako uživam stvarajući i svaki slobodan trenutak je za to rezerviran. Ako ne radim rukama, onda smišljam što bih i kako mogla izvesti, kaže Janković.


Od kuglice do kaputa


Ideja je puno, a vremena uvijek fali. Uglavnom se sve odvija na uštrb sna. Naravno da sam željela od filca pokušati napraviti skoro sve što sam vidjela, a ako ne napraviti, onda bar pokušati shvatiti kako je napravljeno. Ovom se tehnikom može stvoriti skoro sve, od nakita, odjevnih predmeta, kapa, šalova, rukavica, jakni, kaputa, suknji…, pa do ukrasnih i uporabnih stvari kao što su jastuci, dekice, tapiserije, lampe, posude, raznih etuija, papuča.



Kako  danas na tržištu ima raznih vuna iz cijelog svijeta, obrađenih i obojenih, i raznih prirodnih vlakana koja se kombiniraju s vunom, puno je lakše stvoriti nešto lijepo i nosivo. Vani je puno razvijenija svijest o ručnom radu, a filcanje se tretira kao umjetnost. Kod nas se ručni rad slabo cijeni, a filcanje je još relativno malo poznato. Osobe koje vole prirodne materijale vole i vunu u prirodnim nijansama. Njima se dopadaju jastuci i lampe. Žene pak usklađuju kape i šalove prema garderobi i bojama koje preferiraju. Nerijetko radim neki oblik i boju prema želji.


Počinju se cijeniti prirodni materijali i polako se događa zaokret u svijesti ljudi. Vuna nas prati 10.000 godina i cijelo vrijeme služi čovjeku, a u naše doba sve više i industriji.  Sve je veće zanimanje za filcanje jer je ono vrlo kreativno i korisno. Svima koji su skloni radu rukama ovaj način stvaranja se jako dopada, smirujući je, uvlači vas u proces i traži vašu prisutnost i interakciju, jer se vuna filcanjem mijenja i vi morate to osjetiti, pratiti i kontrolirati situaciju. Primjerice, kod filcanja je specifično da se vuna radom smanjuje 30 do 50 posto, što u kreiranju proizvoda treba uzeti u obzir. Zato treba znati čim se počinje što želimo dobiti, bez obzira radimo li kuglicu ili kaput.  Također, kod filcanja je nemoguće postići dva istovjetna proizvoda jer se miješanjem više nijansi vunenih vlakana dobivaju različiti tonalitet i različita gustoća pa nije moguće dobiti dvije iste stvari. Slično kao da pokušate slikati istu sliku. Zato je svaki proizvod unikatan što mu  povećava vrijednost, ističe Doris koja, da bi naučila razne tehnike, prati rad inozemnih udruga vunarica, kupuje tutorijale, časopise, knjige, pohađa tečajeve.



– Majstorice za sada zaobilaze Hrvatsku, ali često organiziraju tečajeve u Sloveniji, u Mariboru su svake godine. Tamo sam sudjelovala na tečaju Ukrajinke Diane Nagorna,  a lani je gostovala Vilte Kazlauskaite iz Litve. Želim si priuštiti i jedan veliki tečaj u Nizozemskoj.


Oho, kakav boho


Nije sve u planovima, nešto je i u rezultatima “minulog rada”.


– Godine 2015. svoje sam filcane proizvode predstavila u Klubu Sušačana  pod nazivom “Vunu sanjam“, što je i sušta istina. S butikom “Sally” surađivala sam na izradi kolekcije kaputa. Kragne i orukavlja te umetke za haljine Džana Ravlić vrlo je kreativno i uspješno ukomponirala. A, prošle sam se godine odlučila prijaviti na jedno natjecanje koje u Italiji organizira “Coordinamento Tessitori”, a tema je bila “Il Cappello accesorio necessario”. Među kapama i šeširima koji su ušli u izbor za izložbu našao se i moj šeširić i još se od lani nije vratio kući. Talijani ga izlažu po svojim muzejima, “Museo dell’Arte della Lana Pratovecchio Stia”, “Ecomuseo del Villaggio Leumann Collegno”, “Museo del Tessile Busto Arsizio”, a bio je i u Antwerpenu u “Koninklijke Academie voor Schone Kunsten”. I još mu predstoji jedna izložba. Radi se o lila-roza šeširiću od merino vune sa svilenim ružama i svilenom vrpcom, izrađenom tehnikom nuno filca u raskošnom boho stilu, priča autorica nestašnog šešira koji nikako da se vrati kući.