Mali zalogaji

Španjolska filozofija prehrane: Njegovo veličanstvo tapas

Edi Prodan

Foto Istock

Foto Istock

Tapasi su mala, ali zato beskrajno maštovita i domišljata jela koja kombiniraju nama poneka nespojive okuse. Ali u jako skladnom finišu koji otkriva sasvim neke nove okusne senzacije



Pobjegli smo iz gladi, a kod vas smo ju došli obilato utažiti, bio bi najkraći opis očekivanja velike većine hrvatskih posjetitelja restorana. Glavna odrednica, i prva informacija koju će vam većina istaknuti nakon posjete ugostiteljskom objektu je da su – porcije bile velike. Toliko moćne da je bilo nemoguće sve pojesti. Ne mora nužno ni to biti loše, no pravo, istinsko uživanje u hrani ipak podrazumijeva raznolikost i veći broj – manjih obroka.


Složena je stoga kovanica »sporo blagovanje«, što bi bio prevod sustava »slow food«, no kako se u tom slučaju radi o dugotrajnoj, višesatnoj konzumaciji hrane, takav način blagovanja je rijetko moguć. Tim više što ga prakticiraju klasniji restorani te na kraju račun po osobi iznosi najmanje 300, često i do 500 kuna.


Jela »sa žlicom«


Ono što je blisko hrvatskim ljudima, a u sličnim je oblicima poznato i širom Mediterana, je – marenda. Obrok koji se konzumira, ovisno o ustajanju i početku radnog vremena, između 9 i 11, danas čak i 12 sati. U pravilu je riječ o jednostavnijim jelima, mada se nerijetko zapravo radi o jelu koje je istovjetno glavnom obroku u danu, samo u manjoj količini. Naše marende uvažavaju i sezonske varijacije, u ovom su trenutku primjerice najaktualnije punjene paprike, no ima i jela koja se »vrte« čitave godine. Ono što je kod marendi pozitivno je činjenica da često uvažavaju i jela »sa žlicom«, dakle maneštre i maneštrice, variva u kojima dominira povrće, grahorice uz dodatak mesa. Ono što pak ni kod marendi nije logično su količine. Dobro, radi li se o ljudima koji u svakodnevnom obavljanju posla koriste snagu svog tijela, »fizički rad«, moćnije su marende logične pa i poželjne.





No što će primjerice uredskom službeniku koji za obavljanje svog posla ne potroši ništa više kalorija od onog što je potrebno da bi tijelo opstalo – fažol sa suhim mesom, pašta u gulaš, šnicle u saftu ili masni hamburger s jedno dvadeset deka kruha?! A više nas je koji za svoj rad ne trošimo mnogo energije nego onih koji funkcioniraju na »vlastiti pogon«. Takve marende naprosto preopterećuju organizam, zalijene i tijelo i mozak, a nakon nekog vremena može se jako lijepo uočiti kako smo se popunili, zaokružili ili kako se već sve umanjenicama ne naziva debljanje. U čemu je rješenje? Pronašli smo ga dakako na Mediteranu, ili u zadnjem slučaju u njegovom širem kontekstu, na Atlantiku, odnosno u španjolskim pokrajinama Baskija i La Rioja. Riječ je dakako o – tapasima.


Tapas ili pintxos


Mala, ali zato beskrajno maštovita i domišljata jela koja kombiniraju nama poneka nespojive okuse. Ali u jako skladnom finišu koji otkriva sasvim neke nove okusne senzacije. Primjerice kombinacija pečene paprike i kozice. Riječ je o tapasu koji smo konzumirali na tržnici u Bilbau, prijestolnici Baskije. I inače kad je riječ o toj pokrajini, riječ je o trenutno možda najboljoj globalnoj gastronomskoj pozornici.



U njezinim ključnim gradovima, Bilbau i Donostiji, odnosno San Sebastianu kako ga nazivaju Španjolci, je na desetke Michelinovih restorana, odnosno restorana koji imaju od jedne do tri njegove zvjezdice – u čitavoj Hrvatskoj je jedan jedini, Monte u Rovinju – no ma koliko bili klasni, u njima se dakako prakticira »slow food«, odnosno »sporo blagovanje«. Sljedova je od 7 do 12, cijena od 120, 150 pa i više eura. Dakako, takav je način uživanja u baskijskoj gastronomiji našem džepu jako stran, no refleksi pripreme vrhunskih jela u klasnim restoranima prenosi se i na sve ostale objekte u kojima se nudi hrana. A ona se u Baskiji nudi praktično u svakom ugostiteljskom objektu.



Njihov je običaj, a bilo bi jako lijepo da se prenese i u naše krajeve, da se uz čašu vina, tamo je najčešće riječ o crnim vinima, ili pive konzumira i jedan – tapas, mali, ma i minijaturni zalogaj koji se u toj pokrajini neobične povijesti i jezika naziva pintxos. Na taj se način uživanje pojačava, dok se smanjuje negativna posljedica konzumacije alkoholnih pića – opijanje. Ti se obroci konzumiraju u ranijim satima, no najveće gužve vladaju nakon završetka radnog vremena, od 16 do 19 sati.


Brojne kombinacije


Minijaturni panini s pršutom kojeg u Španjolskoj ima bezbroj vrsta i vrhunskog je okusa, potom bruskete s boqueronesima. Iako je to dakako naziv za inćune, boquerones podrazumijeva sirove filete te ukusne plave ribe koji su samo začinjeni limunovim sokom, rjeđe vinskim octom. Rekli smo da su i kozice u nizu varijacija, a jako su na cijeni i tortilje. U španjolskom slučaju nije riječ o beskvasnom kruhu već o kajgani s kuhanim krumpirom. Služe se i slani inćuni, masline, kolutići liganja, manji mesni ražnjići koje na fenomelanalan način sprema restoran Ahmed, kako je ime njihovom mitskom kuharu, u Bilbau. Hrana je nešto začinjenija ali je manje slana nego kod nas, u konačnici jasno je kako na našu kuhinju ima značajniji utjecaj Turska, dok je kod Španjolaca na mediteransku osnovu nadodan snažni arapski utjecaj, posebno s marokanske strane.



Tapasi ili pintxosi jako uvažavaju namirnice iz mora, znatno manje meso u svježem stanju, a cijena im se kreće od 5 do 10 kuna, baš koliko se plaća i čaša vina dok je piva nešto skuplja. Kad se sve zbroji, u nizu jako ukusnih manjih zalogaja, cijena je jednaka našoj marendi ali su kombinacije brojnije, baš kao i krajnji užitak.


Jedite češće, lakše


A mi? Nakon što godinama maltretiramo tijelo preobilnom i premasnom, baš kao i premesnom hranom, u srednjim godinama stignemo do povišenog šećera u krvi. A što je onda glavna preporuka liječnika? Jedite češće, lakše i manje zalogaje. Jedite najmanje pet do sedam puta na dan. Ili kako nam to poručuju Baskijci, ali i čitava Španjolska – jedite tapase. Uživat ćete nekoliko puta na dan, bit će sretni vaši okusni pupoljci, a tijelo zahvalno. Budite maštoviti i skromni. Jer hrana, a to bi bila i konačna poruka iz Baskije, ne mora biti od skupih namirnica da bi bila ukusna.