Tor je mjesto koje povezuje svoju ugostiteljsku narav s onom klupskom u čemu su i »outdor« aktivnosti i stolni tenis jako važni dio ponude
Iako nismo baš u dosadašnjem životu bili uvjerenja kako želimo biti ovcom koju će netko utjerati u svoj tor, posjet riječkom Slovenskom domu KPD Bazovica i to je naše uvjerenje promijenio. Uz jedan jedini uvjet, da se tor piše s – velikim početnim slovom. Jer kad se uđe u taj jedinstveni prostor, koji je istina u Bazovici kroz sva desetljeća svog postojanja znao imati itekako kultna vremena, osjećaj ugode, prisnosti čak i neke neobične povezanosti sa svim gostima zapravo stvara osjećaj – pripadnosti.
Vlasnici, točnije zakupci prostora su već niz godina bračni par Boris i Bojana Lipovac koji se uz brigu o Toru bave i svojim vrlo zahtjevnim poslovima. No, dio svojih strasti, a one se prvenstveno odnose prema čitavom nizu »outdor« aktivnosti od planinarenja do alpinizma, željeli su prenijeti i u svoj Tor, na neki način napraviti klub istomišljenika. K tome, u Toru se nalazi i stol za stolni tenis zahvaljujući kojem se često, posebno u danima vikenda organiziraju brojni – spontani turniri. Tor je naprosto mjesto koje povezuje svoju ugostiteljsku narav s onom klupskom u čemu su i navedeni sportovi jako važni dio ponude.
– Dugi sam niz godina radila izvan Hrvatske, i to ovaj posao – konobarice. Živjela sam u Londonu i na istočnoj obali Kanade. Nakon desetak godina vratila sam se u Hrvatsku, sasvim na kratko kako sam mislila, a ostala sam duže. Razloga za neplanirani produžetak je nekoliko. Prvi je svakako da je vlasnike poput mojih vjerojatno nemoguće pronaći igdje na svijetu, baš kao i to do se u Toru okupljaju jako dobri, zanimljivi, druželjubivi ljudi tako da ovdje nikad nije zabilježen bilo kakav incident. Ili da skratim, raditi ovdje, u Toru, pravo je zadovoljstvo, iznenadila nas je pomalo svojim odgovorom Katemarija Ilijić, konobarica u Toru. Mada, dok smo pratili čitav niz njezinih »pomoćnih radnji«, bilo bi daleko preciznije definirat ju kao – voditeljicu objekta.
Jer Tor, kako je i sama rekla mnogo je više od još jednog »kafića«.
Apsolutno »pet friendly«
Ponajprije, s obzirom na ljubav vlasnika prema planinama, uređenje mu je vrlo specifično. Možete u njemu pronaći mnogo toga što je prošlo kilometre i kilometre po planinskim vrhovima, poput specifičnih »gojzerica«, pa sve do uvijek zanimljivih, ma koliko nam se vrijeme digitaliziralo, reljefnih karti hrvatskih i slovenskih planinskih masiva. Mnogo je drva, stolice su u svojevrsnom planinarskom stilu tako da se usred Rijeke eto nalazi prava mala planinarska oaza. A kad je već tako, Tor je ujedno i službeno mjesto u kojem se nalaze alpinisti, oni tu održavaju i svoje sastanke, a kako se iza prostora za šankom nalazi i izdvojena soba, u Toru se organiziraju i zanimljiva predavanja o pojedinim ekspedicijama. Sve je to dakako slobodno za posjetitelje, jer Tor je takav: otvoren – svima.
– Kad već spominjete prostor koji se nalazi straga, on je otvoren za razne proslave. Dovoljno je prijaviti se na vrijeme, zakup sale s 30-ak mjesta je potpuno besplatan, slobodno si na proslavu donesete svoju hranu, catering ili jednostavno nešto iz »halo pizza« izbora. Jedini je uvjet da se konzumira naše piće, istaknula nam je Ilijić.
Što je također jako dobro jer teško da ćete negdje u Hrvatskoj pronaći bolji izbor pića po – povoljnijim cijenama. Velika je ponuda piva, čajeva kao i specifičnih žestokih pića. I tu je svojevrsna podloga »planinarska«, dok su cijene… ma tridesetak posto niže od prosjeka. Ona ograda »mora se samo konzumirati naše piće« zapravo i nije nešto posebno opterećujuća jer cijene su u Toru tek neznatno više od onih u trgovinama.
– Želimo biti svima dostupni. Moram stoga istaknuti i to da smo apsolutno »pet friendly« i to ne samo na našoj velikoj, otvorenoj ili zatvorenoj terasi, nego i u unutarnjem prostoru. Za kućne ljubimce, pse posebno jer njih je i najviše, imamo i posebne posude za piće ili jelo, tako da da – slobodno svi mogu u Tor uvesti i svoje ljubimce, istaknula nam je Ilijić.
Prepusti se i uživaj
I tako postati dio jednog velikog, sretnog tora. Uostalom, kad nas nerijetko već drže za ovce, pa možda i nije tako loše prihvatiti tu ulogu. Kad se čovjek nađe u Toru, mnogo toga postane tako jednostavno, tako samorazumljivo pa čemu se onda opirati – prepusti se i uživaj.
Fotografirajte se i vaše radove šaljite na adresu Novog lista [email protected], s označenim odgovarajućim hashtagom (npr #beertija). Tu su i vrlo precizna pravila: za sudjelovanje u natjecanju potrebno je poslati fotografiju svoje ekipe na kojoj maksimalno smije biti 10 osoba iz nominiranih kafića. Fotografije će se objaviti na FB stranici Novi list, a dobitna ekipa je ona čija fotografija skupi najviše lajkova.
– Ja sam vam osoba koju »ne drži mjesto«. Kad sam prvi put odlazila iz Hrvatske nije to bilo zbog neke gorčine, ne htjela sam »vidjeti svijeta« i to na dulje razdoblje, tako da radim i živim na nekim drugim i drugačijim mjestima. Kad sam se zadnji put vratila, mislila sam – bit će kratko. Sada, moram priznati, lijepo mi je ovdje. Skoro da mi se i ne ide, mada mislim da je zov daljine ipak prejak, završila je Katemarija.
A i u tom se svom stavu uklopila u stil i duh Tora: i u njega ulaze pretežito ljudi kojima su izazovi strast, ljudi koji se bez problema na teško dostupnim planinskim vrhovima hvataju u borbu s visinom. A kad dođu nakon takvih izazova natrag u Tor, laganini, uz pivicu i poneku fešticu i – život je lijep. Stoga da, ako je to u Toru, ma slobodno neka nas i ovcama drže.
