Alternativna ordinacija

DRAGO PLEČKO ‘Kad bi mitovi o antioksidansima imali smisla, ne bismo starili i bili bolesni’

Dubravko Grakalić / Glas Istre

Najpoznatiji hrvatski "alternativac" Drago Plečko / Foto Igor KRALJ/PIXSELL

Najpoznatiji hrvatski "alternativac" Drago Plečko / Foto Igor KRALJ/PIXSELL

Unatoč tisućama vagona prodanih dodataka hrani i prirodnih proizvoda i gotovo tjednog pojavljivanja nekog novog, u zadnjih se 20 godina nije smanjila stopa nijedne od dvanaest najtežih bolesti, od karcinoma do autoimunih oboljenja i psihičkih bolesti. Naprotiv, sve su u porastu



Najpoznatiji hrvatski »alternativac« mr. Drago Plečko ne prestaje s istraživanjima rubnih područja znanosti, tradicionalne medicine i raznih tehnika za poboljšanje narušenog zdravlja. S Plečkom – koji je otvorena »baza podataka« o klasičnoj, ajurvedskoj i zapadnoj medicini – razgovarali smo o sve prisutnijem oglašavanju biljnih pripravaka i pomoćnih ljekovitih sredstava kojima farmaceutska industrija, zapravo, želi nadomjestiti proizvode tradicionalne medicine i ljekarništva.


Reklamni prostor na televizijama zakupljen je propagandom raznih biljnih pripravaka. Koliko su oni uopće učinkoviti?


– To se razlikuje od proizvoda do proizvoda, od onih naivnih tvrdnji do relativno ozbiljnih. Recimo, svojevremeno je iz gospine trave izoliran spoj hipericin i farmaceutske su tvrtke počele proizvodnju jednog biljnog antidepresiva za koji se tvrdilo da je znanstveno dokazano da pomaže, a to su podupirala i tradicionalna znanja. Biljka je korištena stoljećima da bi se odjednom nešto okrenulo i stavljena je van prodaje uz upozorenja na lijekovima da se nikako ne uzima uz poznate farmaceutske antidepresive kao da je, umalo, opasna. Kako u literaturi nije dostupno nijedno relevantno istraživanje koje bi pokazalo da nešto s gospinom travom nije u redu, postavlja se pitanje koji su interesi nagnali dojučerašnjeg promotora biljke kao lijeka da se predomisli, pa to po meni više zadire u sferu interesa nego medicine.


Trajno uništavanje




Oko nekih biljaka na koje do sada nismo obraćali pažnju, poput smilja, danas se vode prave bitke?


– Smilje (lat. Helychrisum arenarium) je bilo relativno nezapažena gorka biljčica iz primorja koja dobro djeluje na žuč, ali je iznenada postala predmet silnih sukoba u Hrvatskoj oko prava branja zbog toga što se počela odlično prodavati kozmetičkoj industriji izvan zemlje. Čak je izbio čitav mali rat između braniteljskih udruga oko toga koja ima monopol na branje smilja, a govori se o godišnjim profitima od preko deset milijuna eura. Što je tek početak priče, jer je jedan američki institut objavio da je smilje jedina biljka koja ubija stanice mikrocelularnog raka pluća, što bi ga u vrijednosti moglo izjednačiti sa zlatom. Problem je u nas, kao nekada dalmatinskog buhača, beskrajno vrijedne biljke, da se čupa s korijenom i time trajno uništava i nitko ne brine o tome da ga dogodine bude još više, a ne manje.


Donosi li sva ta moć biljaka istinsku korist u poboljšanju zdravlja?


– Želim reći da je zapravo efikasnost neke nedovoljno istražene biljke – nepredvidiva. Iako je jasno da ipak većina reklamiranih čudotvornih prirodnih sredstava nije učinkovita kako se tvrdi, a najčešće se rado i recikliraju stare ideje i prepakiravaju u nove, mada su se već jednom vrtile.


Ponovo se prodaju stari »recepti«?


– Zgodan je primjer bugarske liječnice dr. Aslan i njenog prije par desetljeća slavnog proizvoda za pomlađivanje Gerovitala. Tada su se histerično iz Rumunjske dovlačili sanduci tog proizvoda čiji je glavni sastojak prokain, što nije nešto neviđeno – i u SFRJ je postizao vrtoglave cijene. Sumnjam da se itko time pomladio, ali sam se nemalo iznenadio kada mi je prijatelj iz Makedonije javio da je za Gerovitalom H 3 sada kod njih prava pomama! Stara se bajka vraća na stražnja vrata dok se ne zasiti tržište, a oko dvije godine je rok trajanja takvih »hitova«.


Mogu li razne tablete za probleme prostate, nadutosti, mokrenja, erektilnih disfunkcija ili slabih živaca biti efikasna pomoć, a sve na »biljnoj bazi« i starim receptima?


– Da, ima dosta biljnih diuretika koji istjeruju višak vode iz tijela, od lista breze, lazarkinje i lista gaveza, a neki, poput peršina i inače zabranjenog kokotca, mogu dezinficirati mokraćne puteve, a uz pomoć maslinova ulja ih i mehanički isprati. S nadutošću je slično, imate dosta prirodnih karminativa, kao kim, cimet i još neki drugi, koji reguliraju meteorizam tako da to ne možemo smatrati obmanom. Sa živcima stojimo nešto slabije jer je današnji stres daleko prejak da bi ga se moglo anulirati biljnim proizvodima, mada se zna za smirujući utjecaj valerijane, čiji je još jači pandan u ajurvedskoj medicini jatamansi, matičnjak, pogotovo kod mučnina kod trudnica, a i spomenute lazarkinje. U SAD-u je protiv straha najviše korištena pacifička biljka kava kava, no tu su lijekovi na kraju ipak jači.


»Čudesni« vitamin


Je li to nova moda – dodaci za sve funkcije normalnog života. Koliko zdravim ljudima treba dodataka prehrani?


– To je svojevrsno svjetonazorsko pitanje. Naime, u poplavi priča protiv GMO-a i opasnosti koje predstavlja, naglašenog straha od sintetičkih lijekova kao stranih ljudskom organizmu, gotovo opsjednutosti time da nam današnja prehrana ne daje sve nutrijente jer je industrijalizirana te stalno naglašavanje potreba unosa u tijelo antioksidansa koji ubiru opake radikale u stanicama, razvila se paradigma koja tjera ljude na kupovanje, recimo, deset puta više vitamina C koji se smatra čudesnim, ali nitko ne upozorava da višak koji vam nije nužan jednostavno pomokrite. Najrazvijeniji su mitovi o antioksidansima kojih ima desetine, a istaknuo bih dva nevjerojatna primjera. Lansirana je priča da je Pycnogenol, koji je dobiven od bijele srčike iz sredine grožđanih koštica, čak milijun puta jači antioksidans od vitamina C, neko vrijeme su u SAD-u poludjeli za izumom dr. Patricka Flanagana, Microhydrinom za kojeg su rekli da je milijun puta jači od Pycnogenola. Kada bi sve to imalo smisla, ne bismo starili i nikada bili bolesni.


Drugim riječima, ljekovitost prirodne medicine nije presudna u izlječenjima težih bolesti?


– Tu dolazi onaj bolni podatak koji uvijek rasrdi alternativce kada ga iznesem: unatoč tisućama vagona prodanih dodataka hrani i prirodnih proizvoda i gotovo tjednog pojavljivanja nekog novog, u zadnjih se 20 godina nije smanjila stopa nijedne od dvanaest najtežih bolesti, od karcinoma do autoimunih oboljenja i psihičkih bolesti. Naprotiv, sve su u porastu. Što pokazuje da su i oficijelna i alternativna znanost još daleko od radikalnih i statistički značajnih rješenja.



Čime se trenutačno bavite?


– Zadnjih se godina bavim terapijama baziranima na ciljanim, individualiziranim CD-ovima, uglavnom nepoznatim neurofiziološkim vježbama, dijetama i nekim preparatima. Najbolje je da zainteresirani pogledaju rubriku »Svjedočanstva« na mojoj web stranici www.dragoplecko.com . Tamo su opisani moji najveći uspjesi u tretmanu depresija, strahova, karcinoma, autoimunih bolesti, kroničnih stanja s kralježnicom, bolova i neka duhovna iskustva koja se javljaju od osoba na koje djelujem subliminalnim deprogramiranjem negativnih stavova i preduvjerenja o sebi i svom stanju.



Naravno, nije sve što se nudi loše i neupotrebljivo.


– Dakako da ima i nekih vrijednih prirodnih dodataka, od maslinovog ulja za želudac i žuč, lanenog protiv raka dojke u žena (to nije lijek protiv karcinoma nego pomoćna terapija, op. a.) i bučinog za prostatu, kao i kokosovog za koji neki sramežljivo tvrde da je pomoglo čak i kod nekoliko pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti. Moj je favorit himalajski korijen koji izlažem supermagnetima i smatram prije svega zbog sadržaja sterola i vitanolida A najboljim prirodnim antidepresivom i stimulativom imunosistema. Dobra je i sibirska čaga, pa aronija, likopen iz paradajza, a najugodnije je iznenađenje – limun. Priroda ima mnogo lijekova. Konačno i prvi lijek protiv visokog tlaka rezerpin su poznavali u Indiji 3.000 godina, dok je ideja da se izolira i pretvori u lijek poniknula na Zapadu.


Umotana reklama


Afrička šljiva ušla je u legendu – postoji li uopće takva biljka?


– Zapravo dolazi pod dva imena – Pygeum africanum i Prunus africana. Kada sam se prvi put sreo s time, bilo je to vezano uz izvještaj jednog istraživača koji je u Africi navodno izučavao život jednog plemena, 2.890 muškaraca, koji nisu imali nikakvih problema s benignom hiperplazijom prostate ni u osamdesetima, što zvuči nevjerojatno, kao i prateći mit da su neki imali djecu i nakon svoje sedamdesete. No, neke su stvari nejasne, kao veza između ove biljke i »smjese afričkih medicinskih biljaka« koja se prodaje pod izvornim nazivom Vuka Vuka i za koju se vjeruje da dolazi iz pokrajine Bulawayo u Zimbabveu. Za ovu drugu se u propagandi otvoreno tvrdi da je afrodizijak, dok su s Pygeumom oprezniji pa je reklama umotana u simboliku koja jasno sugerira navodni učinak. Vjerojatno postoji neka sličnost ili istovjetnost, mada spomenuti istraživač na kraju naglašava da Pygeum zaista usporava rast prostate, dok njegovo afrodizijačko djelovanje nikada nije dokazano. Takav je i službeni medicinski stav – nema pouzdanih dokaza da šljiva pomaže kod seksualne disfunkcije. Dakle, tko voli, neka izvoli.


Viagra je ipak kemija, šljiva je prirodna.


– Traži se poboljšanje cirkulacije u žilama penisa, a to se pokušavalo sa svim i svačim. Počelo je s aminokiselinom argininom kao prirodnim preparatom, a zatim je senzaciju izazvala Viagra. Čak je poznati američki senator Bob Dole javno dao na znanje da je u poznim godinama opet »profunkcionirao«. Nije spominjao potencijalnu opasnost od navale krvi u mozak kod osoba krhkih žila, promijenjenu percepciju koja se kod nekih javlja, kao krivo viđenje boja, a nikada nisu objavljene nikakve statistike kojima bi se na opasnost upozoravalo. Javio se puno sigurniji također sintetski Cialis i niz spojeva, poput silednofilcitrata, koji su svi afrodizijaci različitog intenziteta djelovanja. Od »španjolske muhe« koja sadrži otrovni spoj kantaridin (Neron je svojim gostima da nisu znali u hranu stavljao taj afrodizijak kako bi promatrao njihovo ponašanje, op.a.) i kore biljke yohimbe, tek u novije vrijeme dolazi do renesanse »prirodnih« afrodizijaka na tržištu, i tu afrička šljiva nalazi svoje mjesto. Usprkos činjenici da nema definitivnog dokaza njena takova djelovanja.


Djeluju li te stvari samo kao placebo?


– Naravno, a vjerojatno je i glavni čimbenik. Sjetite se čuvene kladanjske »muške vode« koja je bila najobičnija izvorska voda analizirana bezbroj puta. Netko je lansirao priču da je afrodizijak i s konjima i mjehovima je odvožena diljem zemlje da bi se na trenutak probila i u svijet pa se nalazila u prodaji, flaširana, i u Hong Kongu! Sugestija je izvanredno snažna stvar i ima bezbroj istraživanja koja to dokazuju. Uzmimo samo Schultza, Jacobsona, Liptona, Couea, Murphya, Hayevu, Dispenzu, Dosseya koji su kao kvalificirani znanstvenici istraživali moć sugestije koja je pogotovo jaka kod dobro komponirane propagande.


Netočna teza


Zamjenjuje li se na taj način, raznim pripravcima u pilulama i tabletama, tradicionalna medicina, travarstvo i slično?


– Da, to je namjera industrije. Monopolizirati tržište koje je sklono svjetonazoru vezanom uz moć Prirode kao ultimativnu i uz onu ipak netočnu tezu da je ta Priroda koja je stvorila sve bolesti za njih stvorila i lijek. Ta je ideja odlično plasirana u filmu »Medicine Man« sa Seanom Conneryjem u naslovnoj ulozi. No, danas znamo golemu ulogu genetskog faktora i svu složenost najtežih bolesti, poput karcinoma, gdje se više ni ne govori o izlječenju već »pretvaranju karcinoma u kroničnu bolest«, dakle znatnom produljenju preživljavanja. Iluzija o tajanstvenoj travi s Himalaja ili cvijetu iz Amazone koji će liječiti i ono najteže – blijedi.


Alternativna medicina u nas je pomalo pala u sjenu. Zašto i jesu li u tom mraku ostali pretežno »stručnjaci« bez kvalifikacija za posao koji žele obavljati?


– Prikaz alternative u medijima je katastrofalan i nije rijetkost da se u eter provuku totalne besmislice, što je alternativi medvjeđa usluga. Gatanje s ekrana, skidanje uroka, magijski čini, liječenje »na daljinu« i »preko telefona«, otvorenost elektronskih medija posve jasnim neistinama, a sve u gladi za gledanošću i slične zasade srednjovjekovnog praznovjerja su našle svoje mjesto pod suncem. I satrle dignitet komplementarne medicine koja može pomoći mnogima, mada ne može, dakako, imati glavnu riječ. Općenito stanje duha nacije se projicira u sve djelatnosti pa bolji moral ne možete očekivati ni od ljudi koji su često polupismeni, a moraju od nečega živjeti.