Schwimmwagen je statusni simbol

MINI AMFIBIJA Kolekcionar Roland Simčić uspio u nabavci rijetkog oldtimera

Sandy Uran

Simčići su iznimno ponosni na svoj Schwimmwagen / Snimio Silvano JEŽINA

Simčići su iznimno ponosni na svoj Schwimmwagen / Snimio Silvano JEŽINA

Proizvodnja Schwimmwagena koji je došao u posjed Simčićevih trajala je od polovice 1942. do polovice 1944. a napravljeno ih je nešto više od 15 tisuća,  dok ih sada ima u opticaju, širom svijeta oko 200 originala



Za kolekcionare i ljubitelje neobičnih vozila Schwimmwagen predstavlja svojevrsni statusni simbol. On to doista i jest i to ne samo zbog njegove materijalne vrijednosti, već prvenstveno zbog toga jer je riječ o raritetnom vozilu do kojeg nije nimalo jednostavno doći.


No, Rolandu Simčiću to je pošlo za rukom. Posjetili smo ga  i doznali pojedinosti o tom njegovom nesvakidašnjem limenom ljubimcu. Rolanda smo pitali da nam ispriča priču o tome  kako su došli u posjed tog vojnog vozila i evo što nam je kazao.



Dvogodišnja potraga


– Moram vam priznati da smo Schwimmwagen tražili dvije godine, putem interneta, i svaki put kad bih naišao na Schwimmwagen  bio bi vrlo brzo prodan.  Ali, posrećilo nam se i nakon što smo ugledali oglas da se prodaje Schwimmwagen odmah smo kontaktirali vlasnika i sve se dogovorili  putem maila. Čovjek nam je dao adresu i uputili smo se u mjesto u kojem živi, a nalazi se na granici između Njemačke i Češke. Riječ je o selu Strančice. Muž i žena su ga dali restaurirati i odlučili su ga prodati jer su bili u procesu rastave. Kako je riječ o povijesnom vozilu izlazne dokumente čekali smo oko tri mjeseca. Bilo je to prije dvije i pol godine ispričao nam je Roland a potom nastavio:




– Kad su nam javili da su dokumenti gotovi ponovo smo išli gore, u Strančice. Auto je bio restauriran i dobili smo »papire« kako bi ga mogli cariniti. Kako su na njemu bile neke stvari koje nisu bile po mom ukusu, jer su bile nove, poslijeratne, naručili smo originale iz 1943. godine i zamijenili ih. Sitni dijelovi mehanike su izmijenjeni, oni koji nisu bili originalni, koji nisu na sebi imali obilježije godišta ili su bili poslijeratni poput razvodnika za paljenje, karburatora, volana dok limarijski dio nismo dirali jer je auto bio restauriran. Sve smo naručivali preko interneta i preko poznanstava. U Hrvatskoj je nemoguće bilo što naći, ni vijak za taj auto, tako da smo sve nabavili iz inozemstva rekao je Simčić i otkrio nam da je na području bivše države ovo jedini primjerak Schwimmwagena.



– Teško mi je govoriti o vrijednosti. Kreće negdje od 120 do 150 tisuća eura, tako da ni pojedini dijelovi nisu jeftini. Recimo originalni volan košta od 1500  do 2 tisuće eura. Mi smo ga dobili nešto povolJnije ali sada su cijene te koje sam rekao. Važno je da ti dijelovi imaju ugraviran datum proizvodnje i da na određenim mjestima imaju oznake.


 Ljubav na prvi pogled


Nabavimo fotografije originala i onda ih uspoređujemo, a ako nismo sigurni imamo kolege kolekcionare koji su stručni u tome i tada ih konzultiramo, kako bi bili sigurni da je riječ o originalu. U Schwimmwagen zaljubili smo se na prvi pogled, a u njemu najviše uživamo u proljeće i ljeti kad idemo na kavu u Opatiju, a inače najviše ga vozi sin Sandro. Potom nam je ispričao i pojedinosti vezano za registraciju i tehničke odlike auta.



Volkswagen Schwimmwagen je vojni amfibija, vozilo koje se može kretati kopnom i vodenim površinama, kojeg je proizveo Volkswagen tijekom Drugog svjetskog rata. Mehanika potonjeg temelji se na onoj Kübelwagena, no opremljen je s puno jačim benzinskim motorom. Uglavnom su ga  koristili njemački vojnici, izvidničke bojne. Pojedini primjerci bili su poslani u Sjevernu Afriku a veliki broj u bivši SSSR. Kao zanimljivost valja istaknuti da su pripadnici američke vojske  posebno voljeli zarobiti primjerke Schwimmwagena, zbog njegove vrijednosti kao vojnog trofeja. Prvo civilno amfibijsko vozilo Gibs Aquada koje se zvalo  Orukter Amphibolos konstruirao je američki izumitelj Oliver Evans 1805. godine. Godinu dana kasnije u Francuskoj nastalo je  prvo amfibijsko vozilo kojeg je potom preuzela vojska. Američka vojska koristila je DUKW i Sherman DD, dok su Nijemci zahvaljujući Ferdinandu Porscheu imali Schwimmwagen. On je 1938. godine realizirao svoju verziju vojnog amfibia. Danas brojne vojske diljem svijeta koriste vojne Hoverkrafte i francusko amfibijsko vozilo VAB, Véhicule de l’Avant Blindé.



– Dali smo na provjeru broj šasije u Muzeju u Wolfsburgu. Čekali smo osam mjeseci i par dana prije isteka tog roka dobili smo certifikat u kojem piše godina proizvodnje, kad je izašao iz tvornice i kojoj je jedinici pripadao. Registrirali smo ga nakon što smo obavili pregled izvornosti i u nas. Ovlaštena  osoba iz  Hrvatskog oltimer saveza pregledala je auto i nakon petnaest dana dobili smo pismenu potvrdu o izvornosti i na osnovu nje smo ga registrirali. Na tablice smo stavili godinu proizvodnje auta uz oznake PV – povijesno vozilo. Još ga nismo vozili u vodi, ali čovjek koji ga je testirao rekao je da dobro ide, a mi ćemo se u to uvjeriti na ljeto. Odlike su mu da ima pogon na sve kotače i reduktor, a ima i nešto što nemaju mnogi noviji auti, a to je da pri punoj brzini bez pritiskanja kvačila uključuje prednji pogon, kao i onaj intergralni. Postiže brzinu od 80 kilometara na sat. Više smo ga vozili za »šminku« nego na nekim offroad putevima, najviše na makadamu,  aposebno je drag sinu sandru.



Produkcija 15 tisuća


Proizvodnja Schwimmwagena trajala je od polovice 1942. do polovice 1944. a napravljeno ih je nešto više od 15 tisuća,  dok ih sada ima u opticaju, širom svijeta oko 200 originala.


Kad je njemačka vojska trebala osvojiti Staljingrad morali su proći rijeku Volgu i tada je Hitler naredio  da se projektira auto koji može kroz vodu prevesti četri vojnika i opremu. I zbog toga je projektiran Schwimmwagen, ali zbog skupoće i kompliciranosti proizvodnje te zbog pomanjkanja resursa sredinom 1944. odustali su od daljnje proizvodnje.



Kao zanimljivost valja istaknuti da se pri ulazak u vodu uključi centralno podmazivanje, odnosno pritisne se nožna papučica koja uključi sistem podmazivaja, tako da voda ne bi ulazila u dijelove auta i uništila ih.


Tijekom ulaska u vodu i same vožnje po vodi ima dozvoljeno propuštanje jedne litre vode na sat. Ima 25 »konja«, a zbog pomanjkanja snage ima rezervoar s etanolom, koji se otvori u određenom trenutku i daje snagu za vožnje po blatu.


Ima dva odvojena rezervoara što se ručno prebacuju. Kočnice su mu mehaničke i nema hidrauličnih pomagala i servo uređaja ispričao nam je Simčić, koji u svojoj kolekciji militarije posjeduje i brojne druge zanimljive eksponate, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom.