Najdulji haški proces

Završnica suđenja za Herceg-Bosnu: Zadnji “hrvatski” predmet u Haagu

Denis Romac

Osuđujuća presuda mogla bi biti uvod u tužbu BiH protiv RH



Suđenje šestorici političkih i vojnih dužnosnika nekadašnje Herceg-Bosne – Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću – koji su pred Haškim sudom prije četiri godine prvostupanjskom presudom proglašeni krivima i osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog etničkog čišćenja Bošnjaka i sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu kojem su na čelu bili Franjo Tuđman i Gojko Šušak, ulazi u završnicu.


U ponedjeljak u Haagu počinje žalbeno ročište, na kojem će obrane optuženika dobiti priliku iznijeti svoje prigovore na presudu i odgovoriti na pitanja žalbenog vijeća, dok će optuženima biti pružena mogućnost da se i osobno obrate žalbenom vijeću. Riječ je o zadnjem ročištu uoči objave pravomoćne presude, koja se očekuje do kraja godine.


Predmet-Herceg Bosna nije samo najopsežniji i najkompleksniji, nego i najdulji haški proces, koji zorno oslikava funkcioniranje Haškoga suda. Šestorica optuženih Hrvata dobrovoljno su otišli u Haag 2004. godine, a suđenje im je počelo dvije godine kasnije. Na prvostupanjsku presudu morali su čekati dulje od devet godina, a odonda je prošlo još četiri godine. Skoro cijelo vrijeme nalaze se u haškom pritvoru u Scheveningenu, gdje moraju čekati pravomoćnu presudu najavljenu za studeni ove godine.




No, riječ je i o procesu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za Hrvatsku, daleko veće od razvikanog predmeta Gotovina i Markač, i to ne samo političko-pravne, nego čak i materijalne. Osuđujuća pravomoćna presuda u ovom slučaju, naime, mogla bi postati temelj budućoj tužbi susjedne Bosne i Hercegovine protiv Hrvatske, ali i pojedinačnim odštetnim zahtjevima žrtava i njihovih obitelji.


Premda Franjo Tuđman nije formalno optužen, na optuženičkoj klupi u predmetu Herceg Bosna zapravo je Tuđmanova politika prema BiH, njegova opsjednutost obnovom Banovine Hrvatske, njegovi stenogrami s Pantovčaka, u kojima stoji i, kako je to izjavio 27. prosinca 1991. godine na znamenitom sastanku s hrvatskim vojnim i političkim dužnosnicima na Pantovčaku, kako je došao trenutak »da iskoristimo priliku i okupimo hrvatski narod unutar najširih mogućih granica«.


Neželjena posljedica ratnih zbivanja?


U ovom predmetu inkriminiran je bivši hrvatski vojni i politički vrh, koji je optužen za sudjelovanje u međunarodnom oružanom sukobu na teritoriju BiH. Premda Haški sud ne sankcionira agresiju i ne sudi državama, nego pojedincima, to bi po Hrvatsku moglo imati krajnje neugodne međunarodnopravne konzekvence. U ovom će slučaju, po logici stvari, biti teško odvojiti djelovanje nekadašnjeg državnog vrha, pogotovo predsjednika Tuđmana, od djelovanja države. To pak znači da će, u slučaju da Haški sud pravomoćno presudi da je bivši hrvatski državni vrh sudjelovao u stvaranju Velike Hrvatske, Hrvatska biti označena kao agresor na BiH, što sigurno neće proći bez političkih i pravnih, a možda i materijalnih posljedica.


Prvostupanjskom presudom šestorica dužnosnika Herceg-Bosne proglašena su krivima zbog sudjelovanja u osmišljavanju i provedbi plana protjerivanja Bošnjaka s prostora tadašnje Herceg-Bosne, pri čemu im se na teret stavljaju brojni zločini što su ih snage HVO-a počinile od 1992. do 1994. godine na velikom području od Ljubuškog do Vareša. Obrana je, međutim, ne negirajući da su se zločini dogodili, pokušavala uvjeriti sudsko vijeće da ti zločini nisu bili dio zločinačkog plana, nego isključivo neželjena, ali i neizbježna posljedica ratnih zbivanja.


Nemoguće je predvidjeti ishod žalbenog postupka u ovom predmetu, s obzirom na nepredvidljivost Haškoga suda i mijenjanje standarda kada je riječ o tumačenju i dokazivanju udruženog zločinačkog pothvata. Među haškim žalbenim sucima, naime, ne postoji jedinstvo kada je riječ o tumačenju ove kontroverzne pravne doktrine, budući da, primjerice, sudac Theodor Meron odbacuje ekstenzivno tumačenje instituta udruženog zločinačkog pothvata, što se potvrdilo i u pravomoćnoj oslobađajućoj presudi za Oluju, za razliku od, primjerice, sudaca Fausta Pocara i Carmela Agiusa. Ova tri suca odlučivat će i o žalbama šestorice dužnosnika Herceg-Bosne, a u žalbenom vijeću su još suci Liu Daqun i Bakone Justice Moloto.


O dvojbama pri tumačenju udruženog zločinačkog svjedoči i podatak da je francuski sudac Jean-Claude Antonetti, iako je riječ o sucu koji je predsjedavao prvostupanjskim sudskim vijećem u predmetu Herceg-Bosna koje je donijelo osuđujuću presudu, u opsežnom izdvojenom mišljenju osporio postojanje udruženog zločinačkog pothvata u ovom slučaju.


Ignoriranje hrvatskih političara


Iako je institut udruženog zločinačkog pothvata posljednjih desetak i više godina postao norma u predmetima pred Haškim sudom, pomoću koje su donesene mnoge haške presude, sudac Antonetti pozvao se na bivšeg stalnog suca Haškoga suda Wolfganga Schomburga, koji je nakon odlaska s te dužnosti snažno kritizirao institut udruženog zločinačkog pothvata. Schomburg, naime, upozorava kako doktrina udruženog zločinačkog pothvata nije predviđena statutom Haškog suda, niti se temelji na međunarodnom pravu, a niti ga podupire većina stručnih krugova. Udruženi zločinački pothvat, po njegovom sudu, ne pokazuje pravu krivnju, nego na vrlo opasan i neprihvatljiv način preširoko tumači pojam krivnje.


Iako je nedvojbeno riječ o važnom predmetu za Hrvatsku, hrvatski političari i mediji proteklih godina u pravilu su ga ignorirali i marginalizirali, pogotovo u usporedbi s predmetom Gotovina i Markač. Hrvatska je, doduše, u jednom trenutku, u vrijeme vlade Tihomira Oreškovića, podnijela zahtjev da se u svojstvu »prijatelja suda« uključi u žalbeni postupak. Hrvatski se zahtjev pozivao na činjenicu da su najviši hrvatski dužnosnici, Tuđman, Šušak i Janko Bobetko, nepravomoćnom presudom proglašeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH, no žalbeno vijeće taj je zahtjev odbilo, navodeći kako Tuđman, Šušak i Bobetko nisu optuženi u ovom predmetu, niti je sudsko vijeće eksplicitno utvrdilo njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu ili ih okrivilo za bilo kakav zločin.


Bit će to, dakako, mala utjeha, pogotovo u slučaju da žalbeno vijeće potvrdi optužnicu i prvostupanjsku presudu, u kojima jasno stoji da je Herceg-Bosna stvorena u sklopu udruženog zločinačkog pothvata, u kojem su sudjelovali hrvatski čelnici iz BiH, ali i iz Hrvatske.