Barbara Poenisch većinu vremena na poslu provodi sastavljajući slagalice od goleme količine dokumenata koje je poderala, i to doslovno, omražena istočnonjemačka tajna policija Stasi.

Bivša knjigoveskinja jedna je od desetero ljudi koji mukotrpno rekonstruiraju izvješća o nadzoru, privatna pisma ili političke dokumente koje je Stasi nagomilao i potom očajnički pokušao uništiti u vrijeme pada komunističkog režima prije 30 godina.

Nakon pada Berlinskog zida 9. studenoga 1989. godine, tajna policija je počela uništavati svoje dosjee.

Strojevi za rezanje papira pokvarili su se, međutim, pod silnim pritiskom pa su Stasijevi agenti bili prisiljeni ručno kidati dokumente kako bi ih potom zapalili ili uništili na drugi način.

Međutim, »građanski odbori« upali su u urede Stasija, uključujući u njegovo sjedište u istočnom Berlinu, i zaplijenili milijune dosjea zajedno sa 16.000 vreća iskidanih dokumenata.

Ministarstvo državne sigurnosti u istočnom Berlinu, znano kao Stasi, bilo je jedan od najučinkovitijih instrumenata državne represije uz svijetu.

Stasi je zapošljavao više od 270.000 ljudi, od kojih su mnogi bili doušnici infiltrirani među stanovništvom, tako da je istočnonjemačko društvo bilo pod najintenzivnijim nadzorom u istočnom bloku.

Ono što je još važnije, nastavlja, zadovoljstvo je što može »sastaviti te stvari koje su iskidane prije 30 godina… jer znam da će ovaj materijal pregledati arhivist i da će to biti doprinos našem suočavanju s prošlošću.«

Ogromna odgovornost

Tisuće doušnika razotkriveno je kada su Stasijevi dokumenti postali dostupni javnosti u godinama nakon njemačkog ujedinjenja 1990.

Mnogi istočni Nijemci saznali su da su su ih nadgledali njihovi prijatelji, pa čak i članovi obitelji koji su bili »neslužbeni suradnici« Stasija.

On što Poenisch opisuje svojim »malim doprinosom suočavanju s prošlošću« zapravo je heraklovski posao s utjecajem na stvarne živote tisuća, ako ne i milijuna ljudi.

Među osobnim stvarima koje je uspjela ponovno sastaviti pismo je i jedne majke Stasiju s očajničkom molbom da oslobodi njezina sina.

»To je bilo prije nekoliko godina i stvarno me dirnulo«, kazala je.

Pažljivo poravnavajući dva djelića papira, pridržavajući oba utezima za papir prije nego što ih je spojila, Poenisch je rekla da za njezin posao nije važno samo strpljenje nego i shvaćanje da ima »golemu odgovornost«.

Tehnologija nije izdržala

Otkako je počela ručna rekonstrukcija iskidanih papira 1995. godine, petstotinjak vreća s komadićima papira – što je ekvivalent milijunu i pol stranica – uspješno je sastavljeno.

Otkrili su, među ostalim, dokaze da je država sponzorirala doping istočnonjemačkih sportaša.

Mnoge druge tajne možda već godinama leže skrivene jer u prosjeku svakom od sastavljača treba 18 mjeseci da u potpunosti rekonstruira svaku vreću s djelićima papira, kaže Andreas Loder, voditelj odjela za rekonstrukciju.

Svaka vreća sadržava fragmente do 3500 stranica, što znači da za sastavljanje još ostaje oko 600 milijuna komadića koje treba spojiti u 55 milijuna stranica.

Nada da će se proces ubrzati pojavila se 2013. kada je dopremljena tehnologija koja je trebala pomoći. Međutim, tzv. e-puzzler koji je razvio istraživački institut Fraunhofer IPK pokazao se bespomoćnim u suočavanju sa stotinama tisuća komadića papira.

Radi se na dizajniranju novog stroja i arhivisti se nadaju da bi ga mogli dobiti idućih godina.

Prioritet su dokumenti koji imaju osobnu važnost

Zasad, sve je na ljudskoj radnoj snazi.

Nadglednica procesa Ute Michalsky priznaje da ne zna hoće li svanuti dan kada će svi fragmenti biti sastavljeni.

Međutim, naglasila kako je važno da se posao nastavi, a prioritet će biti sastavljanje dokumenta koji imaju osobno značenje.

»Vreće s dokumentima o ljudima koje je Stasi pratio prve su na popisu«, kazala je.

»Mnogima koji su time bili zahvaćeni, to je posebno važno… i zato ne tražimo kontroverzne dokumente ili eksplozivna otkrića.»

»Nama je mnogo važnije da pomognemo žrtvama diktature da ostvare svoje pravo i saznaju što je tajna policija znala o njima«, zaključila je Michalsky.