Nastavak procesa u Haagu

Srbija na Hrvatsku u Haagu preslikom odbačene optužnice za Oluju

Denis Romac

Obradović je svoje tvrdnje argumentirao  Tuđmanovim izjavama o Srbima kao o »raku« koji razara »hrvatsko nacionalno biće«, o tome kako je sretan što mu »žena nije ni Srpkinja ni Židovka«



DEN HAAG – Protutužba Srbije za genocid protiv Hrvatske u velikom se dijelu svodi na već viđene teze haškog tužiteljstva iz procesa za Oluju, koje je, međutim, Haški sud za bivšu Jugoslaviju pravomoćno odbacio. Prema srpskoj protutužbi, Oluja je bila zločinačka operacija kojoj je cilj bio eliminacija hrvatskih Srba, a krunski dokaz hrvatskih »genocidnih namjera« je brijunski sastanak uoči Oluje i tadašnje izjave hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.


Kako je pred sudskim vijećem Međunarodnog suda pravde u Haagu (ICJ) rekao šef srpskog pravnog tima Saša Obradović, Tuđmanova izjava predstavlja dokaz postojanja namjere da se uništi dio nacionalne i etničke skupine u Krajini, koja je bila pod zaštitom UN-a. Taj je plan – uvjerava srpski pravnik – proveden »intenzivnim zločinačkim aktima« protiv krajiških Srba tijekom i nakon Oluje.


Obradović je svoje tvrdnje argumentirao  Tuđmanovim izjavama o Srbima kao o »raku« koji razara »hrvatsko nacionalno biće«, o tome kako je sretan što mu »žena nije ni Srpkinja ni Židovka«, Tuđmanovim tezama iz knjige »Bespuća povijesne zbiljnosti« o »pozitivnim posljedicama genocida«, a spomenuo je i rasističku izjavu Šime Đodana o »šiljatim glavama« Srba, kao i manje poznatu izjavu redatelja Krešimira Dolenčića o Srbima kao »životinjama s istoka s primitivnom kulturom«. »Bilo je to više od govora mržnje, bio je to poziv na uništenje«, zaključio je Obradović.




Tuđman je, po Obradovićevoj interpretaciji, vjerovao u Veliku Hrvatsku, a Srbe je smatrao prijetnjom, zbog čega je onemogućavao povratak Srba nakon Oluje.


Sve to dokazuje kako su Srbi u Hrvatskoj smatrani nižom vrstom, što je bila priprema terena za ono što će uslijediti. Obradović je »razriješio« i misterij brijunskog sastanka, objasnivši kako je Tuđman nedvojbeno mislio na sve Srbe, a ne samo na vojnike, kada je na brijunskom sastanku rekao da Srbima treba nanijeti takve udarce da praktički nestanu, a jasno mu je i što je Gotovina mislio kada je rekao da može uništiti Knin u svega nekoliko sati. »Cilj je bio uništenje krajinskih Srba«, zaključio je Obradović. 


Pozivajući se na podatke udruge Veritas Save Štrpca, Obradović je rekao kako je u Oluji poginulo 1.719 Srba, od čega 1.078 civila, a 879 je nestalo. Hrvatska nikoga nije osudila za ubojstva Srba u Oluji, tvrdi Obradović i zaključuje kako je slavljenje te »zločinačke operacije«, koja se u Hrvatskoj slavi kao državni praznik, »najgori oblik nekažnjavanja«.

Kao što je srpski tim u svojoj tužbi preuzeo glavne teze iz optužnice protiv hrvatskih generala, tako je pozvao i iste svjedoke koji su već svjedočili na suđenju za Oluju kao svjedoci optužbe. Riječ je o kanadskim časnicima Jeffreyu Hillu i Andrewu Leslieju, nekadašnjim zapovjednicima UN-ovih snaga u Kninu, koji su protiv hrvatskih generala svjedočili u svibnju 2008. godine. Leslie je bio ključni svjedok tužiteljstva, no ostat će upamćen po namjernom preuveličavanju razmjera razaranja i stradavanja civila u Kninu, a upravo je Leslie u jednom svom izvještaju prvi upotrijebio znamenitu sintagmu »prekomjerno granatiranje«.


Leslie i Hill, kao ni drugi svjedoci Srbije, neće osobno svjedočiti, nego će samo njihovi iskazi biti pročitani, jer se Hrvatska odrekla protuispitivanja svjedoka. Stoga će hrvatski tim morati pronaći drugi način da ospori njihove tvrdnje, što mu vjerojatno neće biti osobit problem jer je u timu i Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić, koji je na suđenju za Oluju dokazao kako su se svjedočenja kanadskih časnika temeljila na izmišljotinama, namjernom preuveličavanju i lažnim izvještajima.