Ines Kalajžić svjedočila snažnom potresu

Riječanka u paklu Nepala: ‘Izgledalo je kao video igrica, u kojoj se ekran stalno tresao…’

Danijela Bauk

Foto NL / Reuters

Foto NL / Reuters

Odjednom je počeo puhati snažan vjetar... Ljudi su počeli vrištati i trčati u svim smjerovima. Komadi zgrada letjeli su posvuda, a ljudi su se natiskali u uski portun jedne stare zgrade. Ja sam ih u kompletnom šoku slijedila. Svi su plakali i vrištali, kaže Ines Kalajžić



Novi snažni potres, ovoga puta jačine 6,7 stupnjeva po Richteru s epicentrom od oko 60 kilometara istočno od Katmandua jučer je iznova pogodio Nepal i Indiju natjeravši stanovništvo na panični bijeg i izazvavši niz lavina na Himalaji.


Riječka magistrica komunikologije Ines Kalajžić, svima znana kao Tinka, jedna je od hrvatskih državljana koji su se u vrijeme snažnih potresa koji su tijekom subote, a potom i nedjelje razorili Nepal, nalazila u Katmandu, glavnom gradu te siromašne zemlje. Na sreću, Ines je dobro i na sigurnom, javila se obitelji iz australske ambasade u Katmanduu gdje trenutno čeka let za New Delhi. Tijekom jučerašnjeg dana uspjeli smo nakratko, preko Facebooka, stupiti u kontakt s Riječankom koja je još uvijek u šoku.


– Živa sam i na sigurnom, no panika je, a još se sve trese. Nalazim se u australskoj ambasadi. Imala sam sreće da su me primili jer ni sama ne znam gdje bih sad bila. Danas smo osjetili novi potres koji je bio dosta jak. Sad nam preostaje samo nadati se da će sve proći sretno, piše nam Ines.


Snažan vjetar




Ines se početkom ove godine zaputila u Indiju. Naime, ta mlada magistrica komunikologije radi kao fotografkinja glazbenih festivala i tako putuje svijetom. Upravo ju je jedan takav festival ovih dana doveo i do Nepala.


– Taman sam dobila potvrdu kako je akreditacija za fotografiranje glazbenog festivala organiziranog u Nepalu potvrđena. Uskočila sam u rikšu i krenula prema »guesthouseu«. Odjednom je počeo puhati snažan vjetar… Ljudi su počeli vrištati i trčati u svim smjerovima. Osjećala sam se kao da sam u nekoj video igrici, a ekran se micao lijevo-desno velikom brzinom. Komadi zgrada letjeli su posvuda, a ljudi su se natiskali u uski portun jedne stare zgrade što je vjerojatno bila najgluplja moguća odluka u tom trenutku. Ja sam ih u kompletnom šoku slijedila. Svi su plakali i vrištali, žene su povraćale i padale u nesvijest, djeca su bila izbezumljena… Nakon par minuta, situacija se malo smirila, no svi su i dalje panično trčali na sve strane, a ljudi su počeli iznositi tijela i ozlijeđene osobe zatrpane ispod cigli… Panika, panika, panika… Svi su krenuli prema trgu, jedinom otvorenom mjestu u blizini, iako ni taj prostor nije bio u potpunosti siguran jer su ga tada još uvijek okruživale visoke i stare zgrade, no i to rješenje je bilo sigurnije od bilo kojeg drugog prostora u tom okružju, potresno je iskustvo Ines Kalajžić.

Drugi »val«


Taman kad su pomislili kako sve gotovo, krenuo je drugi »val«.


– Ljudi su izbezumljeno vrištali i plakali, naguravajući se prema sredini trga. No ubrzo se situacija mrvicu smirila, a ja sam se pridružila grupici ljudi koja je krenula prema parku, jedinoj površini u gradu koja nije okružena zgradama i gdje smo se osjećali barem malo sigurniji. Stigli smo u park, kiša je padala, nije bilo hrane, a na tribinama koje su imale zaštitni krov bilo je previše ljudi. Pokušali smo se pokriti nekim najlonima, ma ne moram ni reći da je vladao totalni šok i panika, piše Ines.


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista…