Snimke s obale Somalije su impresivne: pejzaž iskonske divljine udaljen tisuće milja od metropola zapadne potrošačke civilizacije postao je odlagalište uslijed djelovanja vjetrova i morskih struja – na kugli je čovjek čovjeku susjed
Nedavno sam na jednoj talijanskoj TV stanici pogledao zanimljiv dokumentarac mladog engleskog novinara o obalama Somalije. Priroda je na tom predjelu kugle zemaljske predivna: kilometri pješčane plaže, more bogato ribom pa su se od pamtivjeka tamnošnji žitelji bavili ribarstvom. No, u zadnje vrijeme uslijed divljanja plemenskih sukoba taj je dio obale na Indijskom oceanu postao utočište gusara, svakojakih naoružanih bandi koje plaše, kradu, pale, ubijaju. Ribari ne mogu na more, ribarstvo je stalo, ribarski su brodovi povučeni na pijesak i čekaju da se nešto dogodi.
U toj situaciji beznađa privrednu aktivnost (borba za preživljavanje) u selima domorodaca preuzele su u svoje ruke žene: svakodnevno, uz pratnju djece, pročešljaju pješčanu plažu koja je pokrivena tonama smeća koje donosi ocean, većim dijelom ostacima plastičnih predmeta potrošačkog društva – loptice, šlape, japanke, najlon vrećice, torbe, igračke, boce, posude raznih veličina i formata. Skupljeni otpadni materijal žene koriste za izradu suvenira: režu, lijepe, spajaju, farbaju, oblikuju plastično smeće sukladno bogatoj tradiciji izrade rukotvorina i vjerskih simbola. Suvenire potom prodaju na tržištu te se oni skupljaju u skladištima pronicljivih trgovaca koji originalne suvenire izvoze diljem svijeta. Priča je dokaz izuzetnosti ljudskog stvorenja – na kraju, pokopani vlastitim smećem, umrijet ćemo u ljepoti.
Snimke s obale Somalije su impresivne: pejzaž iskonske divljine udaljen tisuće milja od metropola zapadne potrošačke civilizacije postao je odlagalište uslijed djelovanja vjetrova i morskih struja – na kugli je čovjek čovjeku susjed.
Godišnja svjetska proizvodnja plastike iznosi oko dvjesto milijardi kilograma, to je sudbonosni identitet naše civilizacije: stručnjaci su izračunali da deset posto te mase završava u moru, svake godine dvadeset milijardi kilograma plastike slijeva se u oceane, sedamdeset posto toga nataloži se na dnu dok ostatak pluta na površini; čestice plastike pomješaju se s planktonom i ulaze u životni ciklus morske faune. U središtu Tihog oceana otkrivena je masa otpada koja pluta površinom, osamdeset posto skupljenog smeća čini plastika. Koncentracija otpada rezultat je djelovanja struje poznate kao North Pacific Subtropical Gyre, kreće se umjerenom brzinom u spirali u smjeru kazaljki sata. Radi se o dijelu oceana izvan ustaljenih ruta brodova, dijelu kojeg ribari izbjegavaju zbog slabe koncentracije ribe. Rad struje i specifični klimatski uvjeti omogućili su koncentraciju otpada koji pluta na samoj površini, kompaktna je cjelina promjera od oko 2500 kilometara, podijeljena u dva plutajuća otoka, jedan je koncentriran oko obala Japana, drugi zapadno od Havaja.
Američki milijarder Charles Moore, pripadnik imućne obitelji naftaša od 1997. godine posvetio je život proučavanju te pojave i utemeljio je fundaciju Algalita Marine Research Foundation s ciljem širenja informacija o toj ekološkoj katastrofi. Debljina kompaktne mase »plastičnog kontinenta« iznosi oko tri metra a dva plutajuća otoka imaju ukupnu površinu jednaku Kanadi. Treći otok po ukupnoj površini nalazi se u Atlantskom oceanu u zoni Sargaškog mora. Masa je to sitnih plastičnih čestica koja pluta na prostoru između Antila i Azorskog otočja: stručnjaci vele da se radi o plastici u raspadnutom stanju, komadići teški manje od 0,15 grama koji se skupljaju uslijed djelovanja struja. Problem je u tome što je takve otoke nemoguće uništiti, postali su dio sistema, ulaze u ciklus hrane morskih organizama i na kraju stižu do nas u ribarnicama. Otoci se i dalje šire jer i dan danas tek se pet posto od ukupne proizvedene plastike reciklira, ostatak se baca u prirodu i more apsorbira veći dio. Šesti kontinent kojeg Amerikanci nazivaju Great Pacific Garbage Patch primiče se obalama Kalifornije, svako toliko uslijed jakih nevera svaljuje se na obale kontinenta i vraća nam se u obliku otrovne mase koja uništava obalna podmorja.
