Ovršitelji u pratnji policije otišli neobavljena posla

Živi zid u Čandekovoj 23b: Spriječena deložacija obitelji Ljubojević iz lučkog stana

Andrej Petrak

Aktivisti »Živog zida« s transparentom na 8. katu nebodera u Čandekovoj 23b / Foto S. DRECHSLER

Aktivisti »Živog zida« s transparentom na 8. katu nebodera u Čandekovoj 23b / Foto S. DRECHSLER

Povrat stana od Veljka Ljubojevića i njegove supruge Marije traži Luka Rijeka koja im je isti taj stan, kao svojim radnicima, predala »na čuvanje« još prije dvanaest godina. Drama Ljubojevića još je daleko od završetka, jer je nova deložacija temeljem sudske presude najavljena za 17. travnja



RIJEKA » Obitelj Ljubojević uspjela je spriječiti najavljenu deložaciju iz svog stana u Ulici Franje Čandeka, uz pomoć aktivista Živog zida predvođenih Ivanom Pernarom, brojnih prijatelja, susjeda, sindikalista i radnika Luke Rijeka, suboraca iz udruga 128. i 111. brigade te predstavnika Udruge udovica Domovinskog rata Primorsko-goranske županije.


  Povrat stana u posjed traži Luka Rijeka, iako im je ista tvrtka, kao svojim zaposlenicima, taj stan predala »na čuvanje« još prije dvanaest godina. Ovršitelji u pratnji tri policajca pojavili su se pred zgradom oko 10 sati. Jedan od policajaca pokušao je doći do Veljka Ljubojevića kako bi razgovarao s njime, ali okupljeni su ga zaustavili uz povike »Pravo na dom!« i »Deložacije problem cijele nacije!«. Policajac se povukao, a nedugo nakon toga otišli su i ovršitelji i policija. Drama obitelji Ljubojević ipak je još daleko od bilo kakvog završetka, jer nova deložacija najavljena je za 17. travnja.


 


 Uložilo 110.000 kuna




Luka Rijeka 2003. godine dala je Veljku i Mariji Ljubojević stan »na čuvanje«, i to dok se ne riješi spor sa bivšim stanarem, koji je iseljen. Budući da je Veljko Ljubojević bio prvi na listi stambenog zbrinjavanja Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata kluba Luka, prema ustaljenom lučkom protokolu, očekivao je da će imati pravo na otkup tog stana, i to po povoljnim uvjetima, za oko 47.000 eura. Stoga je u renoviranje, tad derutnog stana i uložio ukupno oko 110.000 kuna. Luka Rijeka uobičajeno sa svojim zaposlenicima, koji su bili branitelji Domovinskog rata, omogućava stambeno zbrinjavanje na način da otkupe stanove koji su bili u vlasništvu Luke, i to na rok od 20 godina s kamatom od dva posto i po cijeni, koja je unesena kao vrijednost stana u temeljni kapital društva tijekom 2001. godine, objašnjava Ljubojević. Luka Rijeka rješava spor s bivšim stanarem 2008. godine, no tad počinju problemi.


  – Luka Rijeka odjednom nam nudi samo otkup stana po tržišnim uvjetima, po cijeni od 105.000 eura na što nismo htjeli pristati, kaže Veljko Ljubojević.


  Ljubojevići smatraju da su se u ovoj nezavidnoj situaciji našli zato što nisu htjeli pristati na prljave igre u firmi u kojoj rade, tijekom 2007. i 2008. godine, kad su se u Luci Rijeka održavali prosvjedi radnika uz prijetnje štrajkom.


  – Iz Uprave su od mene tražili da iskoristim svoj tadašnji položaj za rušenje čelnog čovjeka Nezavisnog sindikata i samog sindikata, koji se bunio protiv Uprave. Pokušali su me ucijeniti da se sindikat sruši, a od moje upruge Marije, kao blagajnice sindikata, tražili su da izmalverzira papirologiju, kojom bi se sindikat »utišao«. Oboje nismo htjeli na to pristati, kaže Veljko Ljubojević.


Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista