Ningbo misli ozbiljno

VELIKI IGRAČI U RIJECI Kinezi bi dogradili Zagrebačku obalu do kapaciteta od milijun TEU-a

Marinko Glavan

Zagrebačka obala

Zagrebačka obala

Zajedno s troškovima gradnje dodatnih 280 metara obale, koncesionar bi uložio oko 170 milijuna eura. Lučka uprava je već uložila oko sto milijuna eura, čemu treba pridodati i 500 milijuna kuna za cestu D-403



RIJEKA Nakon što je u prvom, neobvezujućem krugu natječaja za budućeg koncesionara novog kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali, pristiglo ukupno sedam ponuda, započinje drugi krug u kojemu će se podnositi isključivo obvezujuće ponude, a konačna odluka o odabiru najpovoljnije ponude bit će objavljena krajem rujna ili početkom listopada ove godine, potvrdio je ravnatelj Lučke uprave Rijeka Denis Vukorepa koji ni jučer nije želio govoriti o konkretnim imenima ponuđača u prvom krugu, koji je završen prošlog petka.


Sedmero u završnici


Ukupno je, kako smo već jučer objavili, u prvom krugu stiglo sedam službenih iskaza interesa, odnosno neobvezujućih ponuda, koje su predali redom – Ningbo Zhoushan port, najveća luka na svijetu, zajedno s China Road and Brideges Corporationom, tvrtkom koja gradi Pelješki most, zatim dvije ponude tvrtki-kćeri najvećih kontejnerskih brodara na svijetu; APM Terminals, koja posluje kao dio Maerska i Terminal linksa, u većinskom vlasnišvu CMA-CGM-a, dok je manjinski suvlasnik te tvrtke China Merchant Ports.


Inače, riječ je redom o tvrtkama koje su u top deset najvećih operatera kontejnerskih terminala u svijetu, baš kao i Dubai Ports World, treći po količini tereta u svijetu, koji se također javio u prvom krugu natječaja.




Tu su još i filipinski ICTSI koji spada među dvadeset najvećih kontejnerskih operatera, a većinski je vlasnik Jadranskih vrata, tvrtke koja upravlja terminalom na Brajdici, zatim singapurski Portek, tvrtka srednje veličine u svjetskim razmjerima, te turski Yilport, dio moćne poslovne korporacije. Samo ovih sedam tvrtki ima pravo sudjelovanja u drugom, obvezujućem krugu natječaja.


Budući koncesionar, uz već izgrađenih 400 metara operativne obale, imat će opciju izgradnje dodatnih 280 metara obale i operativnih površina u zaleđu, uz opremanje cjelokupnog terminala. Procjenjuje se da bi, u slučaju izgradnje dodatnih 280 metara obale, novi koncesionar u Zagrebačku obalu morao uložiti ukupno još oko 170 milijuna eura, uz dosadašnje ulaganje Lučke uprave od gotovo sto milijuna, čemu valja pridodati i 500 milijuna kuna, koliko je procijenjena vrijednost izgradnje pristupne ceste D-403.


U Lučkoj upravi i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, iako nitko o tome ne želi javno govoriti, skloniji su prihvatiti ponudu koja će uključivati i izgradnju druge faze. No da bi se to koncesionaru isplatilo, mora imati osigurane dovoljne količine tereta. Brodarskim divovima poput Maerska ili CMA CGM-a to sigurno ne bi predstavljao problem, što se vidi iz primjera Trsta, gdje je kontejnerski terminal preuzeo MSC, što je automatski rezultiralo premašivanjem svih dotadašnjih rekorda u broju prekrcanih kontejnera.


Teško da bi velikih poteškoća s osiguravanjem tereta imao i DP World, a o Ningbo Zhoushan port da se ne govori, s obzirom na količinu kontejnera koja se svake godine prekrca u toj luci prema europskim tržištima i natrag. I ostali ponuđači redom su ozbiljne tvrtke, no kao mogući favorit spominju se upravo Kinezi, i to iz više razloga.


Novi Put svile


Kao prvo, ponudu su poslali zajedno s moćnom graditeljskom tvrtkom CRBC, što upućuje na zaključak da, u slučaju dobivanja koncesije, namjeravaju graditi i drugu fazu, budući da se CRBC ne bavi lučkim transportnim poslovima, već graditeljstvom. CRBC je, osim toga, već prisutan u Hrvatskoj gdje je ušao na velika vrata, pomalo neočekivano odnijevši pobjedu na natječaju za gradnju Pelješkog mosta. Gradnja mosta napreduje bez zastoja, čak i malo ispred zadanih rokova, čime su se Kinezi, zasad, pokazali pouzdanim poslovnim partnerom.


Osim toga, CRBC sada već prilično dobro poznaje sve aktere na hrvatskoj sceni, od političara koji donose odluke, do građevinskih operativaca i dobavljača. Dodatni razlog je intenziviranje kineske suradnje s Hrvatskom, ali i Italijom, posebno na području transporta i infrastrukture, u sklopu novog Puta svile gdje kineska strana traži ulaz za svoju robu na tržišta srednje Europe putem luka sjevernog Jadrana, od kojih svaka za sebe nema dovoljne kapacitete za ozbiljnije sudjelovanje u robnim tokovima između Europe i Kine.


O Zagrebačkoj obali, ali i drugim infrastrukturnim projektima, s kineskom su stranom u zadnjih nekoliko mjeseci razgovarali i premijer Andrej Plenković i brojni ministri te predstavnici raznih tvrtki i institucija. Kinesko preuzimanje koncesije na Zagrebačkoj obali također bi moglo označiti početak pregovora i suradnje na daleko većem i skupljem projektu – izgradnji nizinske željezničke pruge po koncesijskom modelu, pri čemu su i Kinezi iskazali interes za sudjelovanjem u financiranju i izgradnji te eksploataciji pruge.


Ovu je mogućnost već najavio ministar prometa Oleg Butković, posebno ne osigura li EU značajnija sredstva za financiranje izgradnje nizinske pruge. Uz projekt pruge u budućnosti se, pak, planiraju nadovezati veliki projekti gradnje novog željezničko-cestovnog Krčkog mosta, a s njim i novog, velikog kontejnerskog terminala, početnog kapaciteta između dva i tri milijuna TEU-a. Kinezi, navodno, iskazuju interes za svaki od navedenih projekata.


Ne treba zanemariti, međutim, niti ostale ponuđače, od kojih svaki ima svoje interese, a ICTSI se, nakon možda nešto lošijeg starta na Brajdici, također već dokazao kao pouzdan poslovni partner, oborivši već dvije godine zaredom rekorde kontejnerskog prometa u Rijeci, dok se novi rekord očekuje i ove godine. Postoji i najmanje poželjna opcija – a to je da se na natječaj ne javi nitko, što se jednom već dogodilo, no tada obala nije bila izgrađena, niti su, posebno kineske tvrtke, bile pretjerano zainteresirane za sjeverni Jadran kao ulaz za srednju Europu.


U Lučkoj upravi i resornom ministarstvu uvjereni su, međutim, da do takvog raspleta neće doći, te da će novi koncesionar biti poznat najesen, te da će opremiti terminal i započeti s poslovanjem u roku od otprilike dvije godine, do kad bi trebala biti završena i pristupna cesta D-403.


Koncesija na 30 ili 50 godina


Upravo namjera izgradnje druge faze terminala mogla bi biti ključan faktor u odabiru najpovoljnijeg ponuđača u drugom krugu, naravno, pod uvjetom da uopće bude ponuda te da ih ima više od jedne. Pristajanjem na obvezu izgradnje druge faze, koncesionar bi, naime, osigurao konačni planirani kapacitet novog terminala između 800 tisuća i milijun TEU-a godišnje.


U slučaju da je ponuđač spreman izgraditi drugu fazu, produžuje se i trajanje koncesijskog ugovora, koji će u toj varijanti trajati pedeset godina. Ukoliko ponuđač ne želi izgraditi drugu fazu ili je, unatoč iskazanoj spremnosti ne izgradi do isteka određenog roka, koncesija na Zagrebačku obalu trajat će 29 godina i 11 mjeseci.