Pozitivna atmosfera

UZAVRELO NA GATU KAROLINE RIJEČKE Tisuće Riječana s tisućama emocija popratile nastup Vatrenih: Samo jedna riječ bi bila to – NEOPISIVO!

Marija Duvnjak

Foto Sergej DRECHSLER

Foto Sergej DRECHSLER



RIJEKA Neopisivo pozitivnu atmosferu na Gatu Karoline Riječke stvorile su rijeke Riječana i Riječanki prativši   utakmicu Hrvatske protiv francuske nogometne reprezentacije. Cijela je Rijeka disala kao jedno. Svakom minutom puls grada se ubrzavao. Cijela Rijeka bila je jedno. Svaki »out«, svaki »corner«, svaki prijelaz u »napad« Hrvatske reprezentacije Riječko srce pratilo je ritmom ljubavi, podrške i ponosa.



Posljednju, finalnu utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva budno se pratilo u Riječkoj fan zoni na Gatu Karoline Riječke. Rijeke ljudi počele su se slijevati prema centru već oko 15.30 gradskim prijevozom punim crveno-bijelih kockica. Svi su nestrpljivo čekali početak povijesnog okršaja.



Gat je bio središte događanja, do samog početka utakmice atmosfera je bila fantastična. Pozitivni, veseli, ponosni građani spojili su se u jedan duh: navijački! S prvim minutama utakmice i prve baklje su počele gorjeti, kao što je gorilo i to ujednačeno srce Rijeke. Puls tog srca rastao je iz minute u minutu, kao jedan skandiralo se, pljeskalo, vrištalo, podržavalo, jednom riječju: navijalo. Kao navijeno svaka »šansa«, »corner«, »out« ili »napad« hrvatske momčadi činila je to srce snažnijim.





Kada je prvi gol »pao«, činilo se čak da će to srce pući od sreće. Sve je gorilo, posvuda je bio dim, vriska, veselje, smijeh, grljenje, skakanje i skandiranje. Ritam riječkog srca nije popustio ni kada je Hrvatska počela zaprimati golove, već je samo, kao jedno pružala podršku i nastavila održavati nadu.



Pred sam kraj kada se moglo vjerovati da je sve gotovo te da su i posljednje nade umrle, Riječani se nisu predali. Štoviše, s ponosom su još jednom počeli skandirati »Mi, Hrvati!« ojačavajući jedan narod, jedno srce i jedan duh.



Po završetku utakmice, iako nismo uspjeli osvojiti zlatni pehar, nije bilo niti jedne suze, Riječko srce nastavilo je ponosno kucati i slaviti »svoje momke« s pobjedničkim navijačkim pjesmama koje su se mogle čuti iz svih strana. Ponosno srce kucalo je: »naši dečki su naši pobjednici!« Ludilo koje se nastavilo odvijati svuda po gradu jasno je slavilo i ponosilo se još neviđenim uspjehom naših dečkiju.