Šalabahter ne izlazi iz mode

U prepisivanju na ispitima studenti ne vide ništa sporno

Ingrid Šestan Kučić

Dok se među studentskom populacijom prepisivanje pokazalo kao najučestalija pojava neprimjerenog ponašanja, među nastavnicima prvo mjesto zauzima autorstvo, a nakon toga dolazi plagiranje, te potom i falsificiranje – rezultati su istraživanja u kojemu je sudjelovalo 339 djelatnika i 1.082 studenata



RIJEKA » Čak 75 posto studenata Sveučilišta u Rijeci priznaje da na ispitima prepisuje od drugih studenata ili se pak služi šalabahterima i u tome većina njih ne vidi ništa sporno – pokazalo je to istraživanje »Anketa za zaposlenike i studente Sveučilišta u Rijeci o nedopuštenim oblicima ponašanja – izvještaj IPA 2008« u kojem je sudjelovalo 339 djelatnika Sveučilišta i 1.082 studenata.


Riječ je o istraživanju koje je istovremeno provedeno na svim hrvatskim većim sveučilištima, a prema riječima prorektorice za studije i studente prof.dr. Snježane Prijić Samardžija po dobivenim rezultatima riječki studenti, kao i djelatnici fakulteta ne odskaču od svojih kolega na drugim sveučilištima. Naime, dok se među studentskom populacijom prepisivanje pokazalo kao najučestalija pojava neprimjerenog ponašanja, među nastavnicima prvo mjesto na toj listi zauzima autorstvo, a nakon toga dolazi plagiranje, a potom i falsificiranje. 


  Politika i sukob interesa


– Istraživanje je pokazalo da postoji svijest o različitim oblicima nedopuštenog ponašanja, no da se ona, s obzirom na sadržaj i težinu razlikuju. Pozitivan je zaključak da su teži oblici diskriminacije i nedopuštenih oblika ponašanja relativno rijetki. S druge strane, dobar dio sudionika u nekoj mjeri potcjenjuje značaj nekih od lakših oblika nedopuštenih ponašanja, a zabrinjavajuće je što relativno mali broj sudionika prijavljuje nedopuštena ponašanja. Naime, pokazalo se da većina nastavnika i studenata kada doživi neki od oblika neprimjerenog ponašanja ne poduzima ništa, što može ukazivati i na problem nepovjerenja institucijama, odnosno, nepovjerenja u funkcioniranje mehanizama koji bi takve pojave trebali spriječiti ili sankcionirati. Među studentima kao najveći problem pojavilo se prepisivanje za koje više od polovine ispitanika smatra da nije problem. Prepisivanje doživljaju kao znak solidarnosti dok primjerice 30 posto ispitanika priznaje da na fakultetima postoji plagiranje, međutim svjesni su da je to pogrešno, pojašnjava prorektorica. 





Riječka akademska zajednica nije imuna ni na pojavu diskriminacije, a iako je riječ o daleko manjoj učestalosti u odnosu na prepisivanje ili autorstvo među ispitanim studentima najizraženija je pojava spolne diskriminacije koju je iskusilo 10 posto studenata, a njih 15 posto zna za diskriminaciju nad kolegama. Osvećivanje zbog odbijenih seksualnih ponuda iskusilo je svega 0,92 posto ispitanika, a njih 3 posto zna za osvećivanje kolegama iz istog razloga. I među nastavnicima postoje slična ponašanja, a njih 13 posto osobno je doživjelo seksistične primjedbe, a 5 posto je doživjelo ponižavajuće primjedbe na osnovu homoseksulanosti. 



   Dodajući kako su u slučaju i da su prijavili neprimjerenu radnju ispitanici najčešće bili osuđeni u svojoj sredini pogotovo ako se radilo o problemu autorstva prof.dr. Prijić Samardžija navodi da kod nekih pojava, kao što je plagijat, prijava neprimjerenog ponašanja ipak nailazi na podršku okoline. Iako i studenti i profesori najčešće područje znanstvenog istraživanja percipiraju kao najveći problem neprimjerenog ponašanja istraživanje je pokazalo kako na Sveučilištu u Rijeci postaje i drugi oblici neprihvatljivog ponašanja kao što su podmićivanje, nepotizam i politički utjecaj. Naime, 42 posto profesora tvrdi da zna za pogodovanje bliskim osobama, trećina ih se susrela sa problemom sukoba interesa, a gotovo četvrtina s pritiskom politike. 


  Autorstvo i plagijat


Pojašnjavajući kako se radi o daleko manje izraženom problemu nego što je to autorstvo i plagijat prorektorica napominje da se dobiveni pokazatelji ne mogu smatrati objektivnim u smislu stalne prisutnosti, već se radi o percepciji ispitanika. Međutim, sama činjenica da ispitanici izvješćuju o nekim nedopuštenim ponašanjima je vrlo bitna jer ukazuje da ona postoje u akademskoj zajednici te da je potrebno poduzeti dodatne mjere kako bi se ta ponašanja spriječila i sankcionirala. 



Gotovo četvrtina ispitanih studenata jednom je ili više puta doživjela da im profesor kupnjom njegove knjige ili skripte uvjetuje izlazak na ispit ili bolju ocjenu, a jednu od najozbiljnijih koruptivnih radnji traženja mita ili nekih drugih usluga za prolaz na ispitu ili ostvarivanje nekih drugih akademskih prava doživjelo je 1,57 posto studenata.



   – Generalni je stav Sveučilišta da na sve te događaje treba biti nulta tolerancija. Stoga je nužno donijeti politike, pravilnike i smjernice za sprečavanje neakademskog ponašanja i razvijanje efikasnijeg mehanizma prevencije i sankcioniranja neetičkog ponašanja u područjima koja su detektirana rezultatima istraživanja. Sveučilište ima određene pravilnike i etičke kodekse, međutim neka područja nisu regulirana. Mišljenja smo da nije dovoljno samo donijeti politike, pravilnike i smjernice, već treba krenuti i s edukacijama. U tom smislu planiramo na doktorske studije kao obavezan predmet uvesti znanstveno-istraživačku čestitost, kao i radionice i druge oblike edukacije za studente, zaključuje prof.dr. Prijić Samardžija.