Crtica iz riječke povijesti

TAJNA GROBA NA KOZALI: U njemu leži britanski vojnik koji je u Rijeku stigao prije točno 100 godina. Ovo je priča o njemu

Ladislav Tomičić

foto: IWM London

foto: IWM London

Ali, vratimo se Robertu Christopheru Morrisu Douthwaiteu, britanskom vojniku koji je zauvijek ostao na Kozali. Što se o njemu može doznati? Iz britanskih internet arhiva, odnosno iz arhiva grada Nottinghama doznajemo...



Na groblju Kozala nalazi se grob jednog britanskog vojnika iz I. Svjetskog rata, o kojem u Rijeci malo tko zna nešto više od onog što je napisano na nadgrobnoj ploči: U sjećanje na poručnika C.M. DOUTHWAITE – York and Lancaster Regiment. Rođen 1897. – umro 1919..


Ove će jeseni, sredinom idućeg mjeseca, biti okruglih stotinu godina od dana kad je mladić koji je u tom grobu sahranjen stigao na riječko tlo. Njegovo puno ime (bilo) je Robert Christopher Morris Douthwaite, bio je poručnik devetog bataljona kraljevske York and Lancaster Regimente i doživio je tek 22 godine starosti. Britanski vojnik pokopan na Kozali stigao je kao dio međunarodnih vojnih snaga, koje su u Rijeku poslale Velika Britanija, Francuska, Italija i Sjedinjene Američke Države.


Prvi svjetski rat tek što je završio, Austro-Ugarska Monarhija je netom izbrisana sa svjetske pozornice, a za prevlast nad Rijekom bore se Italija i država u nastanku – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.




Međunarodne snage poslane su da očuvaju red i mir, ali u Rijeci se neće zadržati niti godinu dana. U Grad će iduće 1919. godine, u mjesecu rujnu, sa svojim dobrovoljcima trijumfalno ući Gabriele D’Annunzio. U to vrijeme, prije D’Annunzia, status Rijeke iskrsnuo je kao veliki međunarodni problem.



Kao svojevrsni arbitar nametnuo se američki predsjednik Woodrow Wilson, koji je zagovarao rješenje prema kojem bi Rijeka bila neovisni grad-država i svojevrsna tampon zona između Italije i Kraljevine SHS. Prema nekim izvorima, Wilson je čak predlagao da Rijeka u takvom statusu bude i dom Lige naroda.


Ali, vratimo se Robertu Christopheru Morrisu Douthwaiteu, britanskom vojniku koji je zauvijek ostao na Kozali. Što se o njemu može doznati? Iz britanskih internet arhiva, odnosno iz arhiva grada Nottinghama, doznajemo da je mladić rođen u ožujku 1897. godine, kod kuće je radio kao osiguravajući agent, živio je s roditeljima i sestrom, na adresi na adresi 120 Radcliffe Road, West Bridgford.


Srednju školu je pohađao u Nottinghamu (Nothingham High School OTC), gdje danas stoji spomenik borcima iz Velikog rata, na kojem je upisano i ime vojnika pokopanog na Kozali.


Sestra mu se zvala Ursula i bila je tri godine mlađa od brata koji će zauvijek ostati u Rijeci. Kad je izgubila starijeg brata imala je nepunih 19 godina. Otac britanskog vojnika s Kozale zvao se Robert Edward Douthwaite, a za život je zarađivao trgujući drvima. Majka se zvala Beatrice Maud Douthwaite, djevojačkog prezimena Morris.


U britanskim arhivima pronašli smo da je na Kozali pokopani vojnik odlikovan brončanom Medaljom pobjede, koju su dobili svi britanski vojnici koji su sudjelovali u I. Svjetskom ratu, bilo kao borci, službenici logističkih ili medicinskih službi. U vojnu službu Robert Christopher Douthwait pozvan je 1915. godine, a njegova jedinica poslana je 1917. godine u Italiju, kao ispomoć talijanskim saveznicima.



Kraj Prvog svjetskog rata osmi i deveti bataljon York and Lancaster Regimente dočekao je u Italiji, da bi u vrijeme riječke krize bio prebačen u Rijeku, kao dio međunarodnih, savezničkih snaga.


Sredinom srpnja 1919. godine, dva mjeseca prije nego će D’Annunzio nahrupiti u Rijeku, Robert Christopher Douthwait umro je od zapaljenja slijepog crijeva. Informacija o uzroku njegove smrti također se nalazi u britanskim arhivima.


Obzirom da je umro za vrijeme službovanja, u Britaniji kraj njegovog imena pišu da je poginuo u akciji.



U arhivu Grada Nothinghama nalazi se građa o obiteljima koje su živjele u tom gradu, gdje su pohranjeni novinski isječci o smrti vojnika s Kozale, kao i pismo kojim je obitelj obaviještena o smrti svog sina i brata. Ove podatke arhivu je dostavio nećak vojnika pokopanog na Kozali, nakon smrti njegove sestre Ursule, koja je umrla 1984. godine.


Iz razdoblja “međusavezničkog zapovjedništva”, koje je potrajalo nepunih godinu dana, mogu se naći fotografije Imperial War Museuma iz Londona, koje prikazuju vojnike York and Lancaster Regimente kako marširaju riječkim ulicama. U pitanju su suborci mladića koji će zauvijek ostati na Kozali, a nije isključeno da se i on sam ne nalazi na tim fotografijama.


Kako bilo, te crno- bijele fotografije možemo zahvaliti činjenici da je s britanskim vojnicima u Rijeku stigao i proslavljeni ratni fotograf, fotograf I. Svjetskog rata W. J. Brunell. Brunell je u Rijeci napravio cijelu seriju fotografija, na kojima su uglavnom vojnici York and Lancaster Regimente, ali i motivi iz svakodnevnog života Rijeke, kupovinu na tržnici, lokalnu djecu u igri, kao i grčke izbjeglice u riječkoj luci koje čekaju brodove za plovidbu do Soluna.


S tim fotografijama završit ćemo priču o grobu na Kozali, točnije o životu i smrti čovjeka koji je tamo pokopan. Na Kozali su, inače, bila pokopana tri britanska vojnika iz tog razdoblja, ali čini se da su se posmrtni ostaci dvojice vojnika izgubili ili su pak preneseni u Beograd. Naime, spomenici njima u čast podignuti su na ratnom groblju u Beogradu. O posljednjem preostalom britanskom grobu iz Prvog Svjetskog rata na Kozali danas brine The Commonwealth War Graves Commission.