Fijasko

SRAMOTNI EPILOG Narodne novine gase pogon u Krapini zbog kojeg su izigrani riječki radnici

Marinko Glavan

U režiji nekoliko uprava i političkih stranaka, prvenstveno HNS-a, u selidbi strojeva s Kukuljanova u Krapinu spiskano je oko 60 milijuna kuna tvrtke u stopostotnom državnom vlasništvu, uz grubo igranje ljudskim sudbinama, a da nitko od »nadležnih organa« nije ni prstom mrdnuo



Sramotna epizoda proizvodnje toaletnog papira u Narodnim novinama dobila je ovih dana jednako sramotan epilog, kada su Narodne novine objavile oglas za prodaju strojeva, repromaterijala i gotovih proizvoda. Time se definitivno gasi i proizvodni pogon u Krapini, koji je prvobitno trebao biti pokrenut na Kukuljanovu, gdje su Narodne novine imale svoju halu, da bi političkim igricama strojevi završili u Krapini, u hali za koju su Narodne novine plaćale skupu najamninu.


U režiji nekoliko uprava i političkih stranaka, prvenstveno HNS-a, u ovom fijasku ukupno je spiskano barem šezdeset milijuna kuna tvrtke u stopostotnom državnom vlasništvu, uz grubo igranje ljudskim sudbinama, poput radnika iz Rijeke, koji su bili izabrani na natječaju, da bi ih kasnije uprava odbijala zaposliti. Najtragičnije od svega je što su mediji o cijelom slučaju detaljno izvještavali, ukazujući na brojne sumnjive radnje, a da nitko od »nadležnih organa« nije prstom mrdnuo, a kamoli pokrenuo iole ozbiljniju istragu.


Iz plusa u minus


Cijeli proizvodni pogon, s repromaterijalom i gotovim proizvodima branda »Mekkoo«, koji su ostali na zalihama, prodaje se po početnoj cijeni od 2,8 milijuna eura. Točan iznos do sad uloženog novca Narodnih novina u promašeni projekt vjerojatno nikad nećemo saznati, ali dovoljan je već podatak da je ta tvrtka, koja je desetljećima poslovala s debelim plusom u bilanci, 2016. godinu završila s minusom od 78 milijuna kuna.




Priča s proizvodnjom toaletnog papira i slične papirnate konfekcije počela je 2013. godine, u vrijeme predsjednika uprave Petra Piskača. Tada je određeno da će proizvodnja biti pokrenuta na Kukuljanovu, gdje su Narodne novine imale svoju halu, a za potrebe skladištenja izgrađena je još jedna, u što je uloženo devet milijuna kuna. Strojevi su nabavljeni u Italiji, proveden je javni natječaj za zapošljavanje radnika, no godinu kasnije, s odlaskom Radimira Čačića, Piskač, kao njegov kadar, biva smijenjen, a kako je Narodnim novinama i dalje vedrio i oblačio HNS, na njegovo je mjesto trebao biti imenovan Anđelko Topolovec, šef te stranke za sjeverozapadnu Hrvatsku i sadašnji predsjednik HNS-a Krapinsko-zagorske županije. Nadzorni odbor Narodnih novina Topoloveca je predložio, Vlada SDP-a i HNS-a ga potvrdila, ali naknadno i povukla imenovanje, jer Topolovec nije imao odgovarajuću stručnu spremu. Za predsjednika uprave tada je imenovan Davor Čović, a nova uprava, netom prije nego su strojevi trebali stići na Kukuljanovo, odjednom zaključuje da hala na Kukuljanovu ne odgovara uvjetima!? Iako je postojao projekt, odnosno nacrti po kojima strojevi stanu u tu halu, odjednom je ona postala »neadekvatna«, a uprava ekspresno odlučuje da se proizvodnja seli, pogađate – u Krapinu! I to unatoč činjenici da Narodne novine tamo nisu imale svoj prostor, već ga je trebalo unajmiti.


Pogodovanje HNS-u


Prema tadašnjim izjavama smijenjenog predsjednika uprave Petra Piskača, sve to je učinjeno kako bi se HNS, točnije Anđelko Topolovec biračima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj predstavio u boljem svjetlu. Piskač je posve otvoreno tada govorio kako u Narodnim novinama kadrovira HNS, da je to javno poduzeće »pod HNS-om«, kako je i sam išao na razgovore s Radimirom Čačićem dok je ovaj bio u HNS-u i tek nakon tih razgovora produžen mu je mandat na mjestu predsjednika Uprave, iz koje je na koncu otjeran.



Paralelno se odvijala i prava drama radnika koji su trebali početi raditi na Kukuljanovu ujesen 2014. godine, o čemu je izvještavao naš list. Riječki inženjer Dragan Škorlić na natječaju je bio izabran za voditelja proizvodnje, s Narodnim novinama potpisao je ugovor kojim se ta tvrtka obvezuje zaposliti ga, a kako bi prošao potrebnu obuku za rad na novim strojevima, dao je otkaz u firmi u kojoj je prethodno radio dvadesetak godina. Umjesto ugovora o radu, zajedno s nesuđenim kolegama, od uprave na čelu s Čovićem dobio je obavijest da će cijeli natječaj biti – poništen. Nakon što je priča izašla u Novom listu, a potom i drugim medijima, Škorliću je ipak ponuđen posao u Narodnim novinama, ali u Zagrebu, a strojevi za proizvodnju toaletnog papira završili su u Krapini.


Skupi najam prostora


Proizvodnja je započela 2015. godine, s ništa manje kontroverzi jer otpočetka su se gomilali gubici, ponajviše zbog skupog najma prostora, visokih troškova repromaterijala, ali i posve neshvatljive poslovne politike uprave Narodnih novina. Brend Mekkoo praktički se nigdje nije reklamirao, iako je navodno riječ o relativno kvalitetnim proizvodima, koji su se prodavali isključivo u maloprodajnoj mreži Narodnih novina, dakle u svega nekoliko desetaka prodavaonica u cijeloj Hrvatskoj!


Uprave Narodnih novina u međuvremenu su se mijenjale kao na tekućoj traci. Tako je Davor Čović smijenjen krajem rujna 2016. godine, zbog nagomilanih gubitaka od 17 milijuna kuna, a na teret mu se stavljao i posao s HNS-om, ali ne strankom, nego Hrvatskim nogometnim savezom i jednom tvrtkom iz Hong Konga i jednom domaćom tvrtkom, od kojih su Narodne novine kupile robu s logom HNS-a u vrijednosti od 12 milijuna kuna, koja je najvećim dijelom ostala neprodana na skladištu. Na Čovićevo mjesto došao je Svebor Marion, dotadašnji član uprave, kojega je već u siječnju 2017. naslijedio Branimir Gudelj koji se na toj poziciji zadržao jedva nešto više od pola godine, da bi na koncu u kolovozu prošle godine za predsjednika uprave bio imenovan Zlatko Hodak, uz kojeg u upravi sjede još i Robert Hirc te Mato Regvar.


Nitko od bivših i sadašnjih uprava, unatoč nizu u najmanju ruku katastrofalnih poslovnih poteza kojima su Narodne novine pretvorene u gubitaša, naravno, ni za što nije odgovarao niti je protiv ikoga pokrenut kazneni progon. Kao i obično, na kraju će vuk pojesti magare, a jedino će još biti zanimljivo vidjeti gdje će završiti praktički novi strojevi i hoće li novi vlasnik, za razliku od Narodnih novina, na njima stvarati profit.