Riječki tim u elitnom europskom društvu za spašavanje stradalih u ruševinama

Na predzadnjoj ruševini bilo je najteže, sumnjalo se na tri nestale osobe. Luxa nije lajala, ali je stalno trčala na isto mjesto, no na kraju je ipak zalajala pa sam odlučila prijaviti to mjesto kao lokaciju pronalaska unesrećenog što se pokazalo točnim, priča Nataša Dančulović

Riječanka Nataša Dančulović i njena belgijska ovčarka Luxa prošlog su tjedna u Češkom Žutecu uspješno savladale Mission readiness test (MRT), jedan od najzahtjevnijih ispita za pse za traganje u ruševinama i njihove vodiče, čime su se pridružile elitnoj skupini od svega šezdesetak timova u Europi koji se mogu pohvaliti prolaskom na tom testu što ga svake godine organizira Međunarodna organizacija za obuku potražnih pasa.   O zahtjevnosti ispita, kako za psa, tako i za njegova vodiča, govori podatak da je maksimalni broj sudionika koji mu svake godine mogu pristupiti ograničen na svega 36, a iako se redom radi o iskusnim timovima, s nizom prethodnih provjera i položenih ispita, većina ih ne uspije savladati sve zadaće tijekom gotovo dva dana, koliko traje provjera njihovih vještina u pronalaženju unesrećenih u ruševinama, kao i fizičke kondicije i znanja vodiča o proceduri spašavanja. Ove je godine, od 34 potražna tima, svega njih dvanaest uspješno prošlo testiranje.   Unatoč zahtjevnosti, Nataša Dančulović i njena ljubimica Luxa, inače aktivni volonterski tim HGSS-a i Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa, položile su ispit s maksimalnim, stopostotnim učinkom, pronašavši svih petnaest unesrećenih u ruševinama na nekoliko lokacija.    

Sedam provjera

– Prošle smo ukupno sedam vježbi, pet dnevnih i dvije noćne, i to u razdoblju od sedam sati ujutro sve do deset sati idućeg dana. Pritom niti na jednoj od lokacija nismo znali koliko osoba tražimo, a vježbe su uključivale i desetkilometarski marš između dva poligona, nakon čega se odmah krenulo u noćno traganje za preživjelima u ruševini. Ne ocjenjuje se samo učinak psa i vodičev rad sa psom, nego i vodičevo donošenje odluka na temelju dostupnih informacija. Po dolasku na ruševinu imate samo dvadeset minuta za traganje, a u to vrijeme je uključen i obavezan razgovor sa sucem koji predstavlja odgovornu osobu na ruševini. Taj je razgovor jedan od najvažnijih dijelova jer na temelju dobivenih informacija vodič odlučuje gdje će i koga tražiti. Primjerice, noćno traganje se odvijalo na ruševini koja je predstavljala školu. Noću, naravno, nećete tražiti učenike jer ih u to doba u školi nema, nego ćete potragu koncentrirati na mjesto gdje je domarev stan. Taj se razgovor, odnosno pitanja koja će vodič postaviti sucu posebno strogo boduju i imali smo slučaj da je jedan pas pronašao četrnaest od petnaest unesrećenih, ali njegov vodič nije zadovoljio sudačke kriterije i tim nije prošao MRT, kaže Nataša, po struci liječnica koju je odlazak u Češku na polaganje ispita zatekao usred priprema za skoro polaganje specijalističkog ispita za pedijatra. 

Obuka potražnog psa zahtijeva mnogo vremena i truda, sve se radi na volonterskoj bazi, pa nas je zanimalo zašto se, uz naporan liječnički posao, odlučila na tako zahtjevan »hobi«.   – To me i mama pita, što mi, uz obitelj i posao, još i to treba. Moj odgovor je – zašto ne. Veliko je zadovoljstvo i lijep osjećaj biti dio male skupine ljudi i pasa koji mogu pomoći onda kada je pomoć najpotrebnija. Istodobno, šteta je ne iskoristiti sposobnost psa da čini nešto korisno, posebno kad je i njemu to zabava i igra. Volim pomagati drugima, to je moj najveći motiv i zadovoljstvo, kaže Dančulović.

  MRT ispit provodi se kao realna simulacija, na način da timovi koji su pristigli u područje »pogođeno potresom« moraju biti u potpunosti samodostatni u stranoj zemlji i na nepoznatom terenu, uključujući prikupljanje informacija, postavljanje cjelokupnog kampa u kojemu borave za vrijeme testiranja te brigu o logistici, u čemu je Nataši osiguravanjem opreme i logističke potpore vođe tima pomogla Državna uprava za zaštitu i spašavanje.      

Kada nije na službenoj dužnosti, na vježbama ili u pravim potragama za nestalim ili unesrećenim osobama, Luxa je, kaže njena vlasnica, pravi kućni ljubimac. Dvorište dijeli s mužjakom belgijskog ovčara Tauom, koji je također položio MRT ispit u timu s Natašinim suprugom Matkom Škalamerom, javnosti dobro poznatim pročelnikom područnog ureda za zaštitu i spašavanje Rijeka. Iako su službeni psi, u privatnom su životu, kažu njihovi vlasnici i vodiči, prave maze koje se odlično slažu i s najmlađim članom obitelji, trogodišnjim sinom Matka i Nataše, a kao i svi psi, najviše uživaju u šetnjama i igri.

Dobre »vibre«

Tijekom ispita koriste se INSARAG smjernice Ujedinjenih naroda, usvojene kako bi se unificirao način rada za spasilačke timove iz čitavog svijeta. Testira se traganje za unesrećenim osobama na teško dostupnim mjestima u ruševinama, pružanje prve pomoći, alpinističke tehnike, poznavanje INSARAG smjernica i tjelesna kondicija psa i vodiča.

Godine vježbanja

– Ispit je zahtjevan, ali nije mi predstavljao veliki stres. Dobro sam se osjećala, a onda je i Luxa dobro radila jer joj nisam prenosila loše »vibre«. Na predzadnjoj ruševini bilo je najteže, sumnjalo se na tri nestale osobe. Luxa nije lajala, ali je stalno trčala na isto mjesto, no na kraju je ipak zalajala pa sam odlučila prijaviti to mjesto kao lokaciju pronalaska unesrećenog što se pokazalo točnim. Inače, psima je posebno teško u potrazi jer ljudi koje pronađu ostanu na svom mjestu, ne izlaze van, tako da pas mora eliminirati mjesta gdje je već nekog pronašao, iako je ta osoba i dalje tamo. To najbolje govori o sposobnosti pasa i njihovoj vrijednosti u potrazi u ruševinama. Uopće se ne može govoriti koliko ljudi u takvoj potrazi zamjenjuje jedan pas, jer da bi pronašli osobu zatrpanu pod ruševinama, ako se ta osoba na neki način ne glasa, ljudima su potrebni specijalni uređaji i alati, najčešće nedostupni u uvjetima katastrofe poput potresa, a psu je dovoljan samo njegov nos da osjeti i najslabiji trag mirisa zatrpane osobe. Zbog toga su u katastrofama neprocjenjivo važni za spašavanje ljudskih života, kaže ponosna Luxina vlasnica.   Da bi tim uspješno savladao takve zadaće, potrebne su godine vježbanja i priprema koje započinju već pri nabavci šeteneta.

U Hrvatskoj trenutno postoji čak osam vodiča i devet pasa koji su položili MRT ispit, što je izuzetno velik broj za tako malu zemlju.   – Poziv obično stigne za sutradan, tako da u manje od 24 sata treba spremiti svu opremu i dokumentaciju i biti spreman otputovati na bilo koji kraj svijeta. Psi moraju imati uredne dokumente o cijepljenju i ostale papire potrebne za putovanje, a i vodiči moraju, uz putovnicu, imati potvrde o cijepljenjima protiv određenih bolesti, kaže Nataša.   Osim Nataše i Lukse, MRT ispit ove je godine iz Hrvatske uspješno položio i Vedran Babić iz Zagreba sa psom Virom.

  – Luxu smo uzeli iz legla u Zagrebu, od osobe koja se također bavi obukom potražnih pasa i koja nam je pomogla u odabiru psa. Štene mora imati izražen plijenski nagon, što olakšava kasniju obuku za traganje koja započinje kroz igru, od najranije dobi štenca, a kasnije se ta igra polako nadograđuje da bi se taj plijenski nagon pretvorio u koristan rad. Princip obuke je uvijek isti, pas traži ljude ne zbog humanosti, nego zbog nagrade koja ga čeka. Luksi je nagrada igra s njenom omiljenom igračkom, lopticom. Ja sam s obukom potražnih pasa započela s mojim nekadašnjim psom, kujom boksera, kao volonterka u HGSS-u. I s Luxom sam prošla obuku za potragu u šumama i na nepristupačnim terenima u HGSS-u, a nastavak je bila obuka za traženje u ruševinama u sklopu HUOPP-a, čiji su pripadnici ujedno volonteri specijalnih intervencijskih postrojbi civilne zaštite. Danas s Luxom redovito vježbam traganje jednom tjedno, uz svakodnevne šetnje i druge aktivnosti, što je dovoljno za održavanje stečenog znanja, no dok je bila štene, vježbale smo po nekoliko puta tjedno, bez iznimke, kaže Nataša.  