Snimio Ivica TOMIĆ
Klara Mladenić, Iva Jurat, Nino Kovačić, Sven Skender, Marin Doričić i Leon Kranjčević briljirali su na različitim ispitima, proveli različite sisteme priprema za do sada najteži ispit u njihovim životima, a svima im je ipak zajedničko to da se nisu nadali stopostotnom rezultatu
Državnu maturu ove je godine polagalo više od trideset tisuća maturanata, a svega njih 105 ostvarilo je makismalni rezultat riješivši ispit bez ijedne greške. U toj skupini najboljih koji su doslovce »rasturili« državnu maturu našlo se i šestero Riječana, mahom svi gimnazijalci, a stopostotnom točnošću riješenog ispita na listu najboljih upisali su se Klara Mladenić, Iva Jurat, Nino Kovačić, Sven Skender, Marin Doričić i Leon Kranjčević. Iako dolaze iz različitih gimnazija te su briljirali na različitim ispitima, proveli različite sisteme priprema za do sada najteži ispit u njihovim životima svima im je ipak zajedničko to da se nisu nadali stopostotnom rezultatu. Znali su, kažu, da su riješili dobro, no ipak je postojao crv sumnje da se negdje potkrala pokoja greška.
Zadovoljni fakultetom
Taj je odlikaš zauzeo i prvo mjesto na rang-listi riječkog Tehničkog fakulteta gdje je postao brucoš strojarstva, a za samu državnu maturu kaže da mu baš i nije bila nešto stresna.
– Stresniji mi je bio ispit u auto školi. Ne mogu reći da se nisam pripremao za ispit, ali krenuo sam onako lagano, a onda par dana prije ispita žešće. Ima jedna smiješna stvar. Riješio sam matematiku sto posto, a moja prva ocjena u srednjoj školi iz matematike bila je nedovoljan. Malo sam zablokirao na početku, ali sam to odmah ispravio, otkriva Marin.
Do sada je u svom školovanju sudjelovao na natjecanjima iz logike i fizike i to na državnoj razini, a upisanim fakultetom više je nego zadovoljan, jer to je bio njegov prvi odabir. Na istoj listi Tehničkog fakulteta i to na trećem mjestu našao se i Sven, također bivši učenik Gimnazije Andrije Mohorovičića, no njega će daljnje školovanje odvesti put Zagreba, jer upravo je ovaj tjedan postao brucoš Fakulteta elektrotehnike i računalstva, što je, otkriva, bio njegov prvi odabir. Ono na čemu je na državnoj maturi briljirao bio je engleski jezik na osnovoj razini. Sven je taj ispit riješio sa stopostotnom točnošću, a iako takav rezultat nije očekivao znao je da s engleskim jezikom problema neće imati.
– Ima položen Cambridge ispit, a s obzirom da mi taj ispit nije bio presudan za fakultet odabrao sam osnovnu razinu. Ne mogu reći da sam se nešto pretjerano puno pripremao za maturu. Išao sam u školu na pripreme iz matematike, posvetio se malo više fizici, onome za što sam znao da mi treba za faks, kaže Sven.
On već od osnovne škole jako dobro zna čime se u životu želi baviti, jer informatika je njegova glavna preokupacija i to će mu zasigurno biti i u budućnosti.
– To je jedan od najboljih i najunosnijih poslova kojim se čovjek danas može baviti. Svoje slobodno vrijeme koristim za programiranje, rastavljanje i sastavljanje računala i sličnih stvari. S prijateljima sam pokrenuo i jedan projekt na internetu. Još od osnovne škole znam čime se želim baviti, ali s drugima je to malo teže. Imam puno prijatelja koji sve do četvrtog razreda nisu znali što žele i zato bi obrazovni sustav trebao biti drugačiji. Trebao bi omogućiti učenicima da se opredijele za područje koje ih zanima i omogućiti im da shvate što žele. Ovako od šume predmeta ne znaju što žele i na kraju svega izgube interes. To pogotovo dolazi do izražaja u gimnazijama, jer puno njih upisuje upravo gimnaziju kako bi odgodili odluku o svojoj budućnosti, navodi Sven.
Teško i čudno
Još je jedan GAM-ovac postao novi student Fakulteta elektrotehnike i računalstva, a riječ je o Leonu. Kao i Sven i on je briljirao na osnovnoj razini engleskog jezika, a iako ga je vijest da je mao sto posto malo iznenadila Leon kaže kako engleski jezik uči od početka osnovne škole te da u današnje vrijeme taj jezik treba znati.
– U srednjoj sam školi išao i na natjecanja iz engleskog, a u osnovnoj pak iz raznih predmeta i bio sam i na državnim razinama. Zapravo za maturu kada su u pitanju engleski i hrvatski jezik uopće se nisam pripremao, ali sam zato s pripremama za matematiku i fiziku započeo već u studenom prošle godine, priča Leon.
Za sebe kaže da nije rođeni Riječanin, već rođeni Ličanin iz Otočca koji je s 14 godina došao u Rijeku na školovanje. Iako se dvoumio nastaviti školavnje u Rijeci na Tehničkom fakultetu ili u Zagrebu kaže kako je ipak na kraju presudio Zagreb jer u životu se želi baviti elektrotehnikom i računalstvom.
– Prve tri godine boravka u Rijeci bio sam smješten u domu, a zadnju godinu u privatnom stanu sa sestrom koja je došla na studij. S 14 godina otići od kuće bio je šok. Prva godina u srednjoj školi definitivno je bila najteža, nova sredina, novi ljudi, nova škola. Bilo je teško i čudno, ali na kraju sam se naviknuo, navodi Leon.
Tjera dalje
Biti odlikaš u gimnaziji, kaže pak Klara, i je i nije teško. Priznaje da prosjek 5,0 traži mnogo odricanja i vremena, ali s druge strane kada se vide plodovi rada onda to »tjera« dalje. Upravo s prosjekom 5,0 i stopostotnom riješenošću ispita iz njemačkog jezika i to više razine Klara je od učenice Prve riječke hrvatske gimnazije, gdje je ove godine odnijela i titulu učenice generacije, postala brucošica Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. U svom je školovanju bila na čak 33 različita natjecanja, no najuspješnijom smatra ovu godinu.
– Natjecala sam se u različitim područjima, od jezika, kemije, geografije pa do bilogije iz koje sam ove godine na državnom natjecanju bila šesta. Pripreme za maturu sam počela već na početku školske godine. Inače iz svih predmeta radim skripte i po njima sam učila. Za njemački i engleski se nisam trebala pripremati, jer iz tih jezika ima položen C2. Odabrala sam biotehnologiju, jer me jako zanima genetski inženjering i jednog bih dana voljela raditi u laboratoriju i baviti se eksperimentima. Obožavam biologiju i kemiju, otkriva Klara.
Najmanje priprema
Njena školska kolegica Iva besprijekorno je pak odradila ispit iz francuskog jezika, također višu razinu, no njen odabir za nastavak školovanja ipak su engleski jezik i povijest na riječkom Filozofskom fakultetu. Za francuski jezik kaže da ga je odabrala na državnoj maturi iz razloga što je nosio bodove za većinu studija Filozofskog fakulteta, a sam ispit prema njenoj ocjeni bio je lakši od prošlogodišnjeg. Francuski uči četiri godine, kaže da ga voli, a ove godine na državnom je natjecanju zauzela peto mjesto.
– Za ispit iz francuskog najmanje sam se pripremala, a za ostale ispite s pripremama sam započela kada je završila nastava. Najviše sam vremena utrošila na hrvatski jezik, jer je bilo najviše gradiva. No, nije mi državna matura bila stresna. Svi stalno govore o tome da je državna matura nešto užasno, ali nisam imala problema oko toga. Pripremala sam se i znala sam da sam dobro napisala. Ipak nisam očekivala stopostotni rezultat, priča Iva.
Kao i Sven i Nino će svoju riječku adresu od jeseni zamijeniti zagrebačkom, jer donedavni maturant prve sušačke hrvatske gimnazije postao je brucoš Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i to smjera fizika iz koje je na državnoj maturi imao stopostotnu riješenost. Je li ovogodišnja matura bila teža od lanjske prema njegovom mišljenju individualno je, jer to ovisi o osobi, a kao i njegovi kolege ni on nije mogao pretpostaviti da je ispit riješio baš bez ijedne greške.