Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
13. prosinca 2019.
Ispis članka: Riječka nadbiskupija dobila dvojicu novih svećenika: 'Nema ništa ljepše od života u Božjoj prisutnosti' - Novi List

NoviList.hr

Riječka nadbiskupija dobila dvojicu novih svećenika: 'Nema ništa ljepše od života u Božjoj prisutnosti'

Domagoj Duvnjak i Josip Pende

24. lipanj 2019 09:33

Napisao: Mirjana Grce

Iza njih su studij teologije i još duži niz godina priprema za svećenički red, također godina đakonata. U ozračju 50. obljetnice uspostave Metropolije sa sjedištem u Rijeci, što je proslavljeno 15. lipnja, na blagdan sv. Vida, u riječkoj prvostolnici 8. lipnja zaredio ih je mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit

Vlč. Josip Pende mladu je misu slavio jučer u župi Jelenje u kojoj je odrastao / Snimio Roni BRMALJ

RIJEKA  Uoči blagdana Pedesetnice, 8. lipnja, Riječka nadbiskupija dobila je dvojicu novih svećenika – Domagoja Duvnjaka i Josipa Pendea. Već pomalo u ozračju 50. obljetnice uspostave Metropolije sa sjedištem u Rijeci, što je proslavljeno 15. lipnja ove godine, na blagdan sv. Vida, u riječkoj prvostolnici zaredio ih je mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit.

Iza njih su studij teologije i još dulji niz godina priprema za svećenički red, također godina đakonata.

Njihovu biografiju upoznali smo u »Zvonima«, a razgovarali smo o njihovom duhovnom sazrijevanju, koji su im planovi i želje, gdje se vide u budućnosti.

Podrijetlom iz NovaljeJosip Pende rođen je 1990. godine u Rijeci, i odrastao je u Rijeci i Dražicama, Jelenju, ali njegova lijepa čakavština otkriva da je podrijetlom iz Novalje na Pagu.

Završio je srednju Ekonomsku školu, zatim upisao Ekonomski fakultet u Rijeci, i za vrijeme toga studija tri je godine prodavao osiguranja u jednom osiguravajućem društvu. Mislio je da će ga takav posao ispuniti, ali to se nije dogodilo.

Jezgra mladih ljudi oko centra "Bulešić"

- Iza mene je dinamično razdoblje u kojem sam mogao puno raditi s mladima, slušati ih, upoznati njihove priče, vježbati se propovijedati, držati kateheze. Zadovoljan sam takvim pastoralnim praktikumom jer mi je omogućeno dati dosta za mlade. Nastavio se ustrojavati Centar »Bulešić«, a posebno je dobro da se oko Centra stvara jezgra mladih koji kažu da im je taj Centar drugi dom, koji su više u »Bulešiću« nego u svojim studentskim sobama, rekao je o svojoj đakonskoj godini vlč. Pende.

- Kako sam prepoznao da me Bog poziva u svećenike? Cijeli sam život bio povezan s Crkvom, i od svega što sam radio, najviše sam volio raditi nešto za Crkvu. Kada sam se jednom vraćao kući s nogometa, razmišljao sam da kada bi postojalo nešto što radim s tim guštom kao kada radim za Crkvu, da bih se time sigurno bavio i to studirao. No, mislio sam: Budući da to znači ići za svećenika, onda ništa, i odmah sam uvidio da je to prilično sebično razmišljanje. Kada sam došao doma u Bibliji sam potražio evanđelje koje se taj dan čitalo na misi, a čitalo se: ‘Žetva je velika, a radnika malo. Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu’. Pomislio sam da je možda slučajno i odlučio tražiti još koju potvrdu Božjeg poziva. I tražio sam, nisam imao mira, sve dok u knjižici sv. Josemarie Escrivea »Put«, koja sadrži 999 njegovih poruka, nisam potražio broj koji sam zamislio – 616. Tamo je, parafrazirat ću, otprilike pisalo: Oklijevanje donosi veliku radost protivniku. Kakva šteta vašem apostolatu. Shvatio sam da me Bog zove, a ja oklijevam odazvati se. I tada sam odlučio, a moji roditelji su moju odluku radosno prihvatili. Javio sam se u Bogosloviju, završio Teologiju u Rijeci, ispričao je dio svoga sazrijevanja Pende.

Pratnja Omnia Deo

Drugačijim putem prošao je vlč. Duvnjak, rođen 1991. godine i rođenjem Zagrepčanin. Kao dijete je s obitelji preselio u Liku i osnovnu školu završio u Lovincu, a Opću gimnaziju u Gospiću.

Zatim je kao laik upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i u to vrijeme počeo razmišljati o svećeničkom pozivu. Pauzirao je u studiju i otišao u dominikanski novicijat u Dubrovniku, a nakon položenih prvih zavjeta, studij je nastavio kao dominikanski bogoslov. Nakon pet godina redovničkog života, javio se nadbiskupu Devčiću s molbom da ga primi kao bogoslova Riječke nadbiskupije.

Vlč. Domagoj Duvnjak će svoju mladu misu slaviti 8. kolovoza u Lovincu / Snimio Marko GRACIN

Prešao je na bogosloviju kolegija Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je i diplomirao. Veliku ulogu na njegovom svećeničkom putu imaju braća Euharistijskog Srca Isusova i Marijina, čiji je član, a koji su dio duhovne obitelji Omnia Deo. Posebnu je duhovnu pratnju imao od don Josipa Radića, utemeljitelja Omnia Deo i Jozefine Glasnović, duhovne majke te zajednice.

– Poziv sam osjetio na hodočašću u Međugorju, pa iako sam ga jasno prepoznao, kada sam se vratio doma, počeo sam od njega bježati. Gospodin je bio ustrajan i neumorno me pozivao cijele iduće tri godine. Zadnji Božji poticaj prije moje konačne odluke, bio je kada sam jedne subote počeo devetnicu Božjem milosrđu s nakanom da mi Gospodin pokaže kojim putem krenuti. Ta devetnica je završila na Nedjelju Dobroga Pastira, kada cijela Crkva moli za nova duhovna zvanja, s tim da, kada sam devetnicu započeo, nisam ni slutio da će tada završiti. Tada sam se odlučno odazvao i nikada nisam zažalio, ispričao je Duvnjak.

Među ljudima i za ljude

Lani su ovi svećenici postali đakoni, i u prošlih gotovo godinu dana imali su, a imaju i sada, različite službe.

Duvnjak je tajnik nadbiskupa Devčića, a Pende nadbiskupijski povjerenik za mlade i voditelj Centra za mlade »Bl. Miroslav Bulešić«.

Pitali smo ih u kojim službama vide svoje svećeništvo, i u sažetku bi njihov zajednički odgovor mogao biti ono što im je nadbiskup Devčić poručio na misi svećeničkog ređenja: da ih je Krist pozvao da bi ih poslao, da ih šalje da u današnjem svijetu »budu glasnicima Božjeg spasenja po Isusu Kristu« i da se sami nesebično zauzimaju za spasenje mnogih. Sebe vide u pastoralu, među ljudima i za ljude.

Nadbiskup Devčić svakome pristupa kao milosrdni otac

O iskustvima iz đakonske službe tijekom koje je bio, a i sada je, tajnik riječkom nadbiskupu, vlč. Domagoj Duvnjak sumira da je posebno Bogu zahvalan na nadbiskupu Devčiću.
- Toliko sam tijekom ovoga vremena naučio o svećeništvu, upoznao sam mnoge klerike i mnoge vjernike laike. S nadbiskupom sam prošao gotovo cijelu nadbiskupiju – u vizitacijama župa, na krizmama i drugim župnim proslavama – i vidio sam kako naša nadbiskupija diše. Uz nadbiskupa sam puno naučio, najviše gledajući kako pristupa čovjeku, a svakome pristupa kao milosrdni otac. Isto tako, uvidio sam kako biskupska služba zahtijeva izniman trud i veliku žrtvu.

– Samo želim donositi Boga svakom čovjeku, bez obzira na nečiju dob ili životne okolnosti, sažeto će Duvnjak.– Dati se kamo god me nadbiskup pošalje. Do sada sam radio s mladima i to je lijepo, ali svaki svećenik zna da niti će uvijek biti u istoj župi, niti će uvijek imati istu službu. Treba imati temeljnu otvorenost za sve što Bog stavlja pred nas, rekao je Pende.

Kažemo im kako u današnje vrijeme sigurno nije lako biti svećenik, i uviđamo da su ovi mladi ljudi u taj poziv ušli i sa srcem, i s idealima, i s razumom.– Gospodin nas je pozvao i odgovorili smo. Nema ničeg ljepšeg od života u Božjoj prisutnosti, kratko je komentirao Pende.

– Bez obzira bio svećenik ili laik, svakome koji želi autentično slijediti Krista nije lako. Sam Isus je rekao: uzmite svoj križ i slijedite me. To je poziv koji je težak, ali zauzvrat čovjek dobiva puno, puno više, kaže Duvnjak.

Upitani o poruci mladima koji traže svoj put, koji razmišljaju o duhovnom pozivu, oni ohrabruju.

– Ponovio bih riječi Ivana Pavla II.: ‘Ne bojte se. Otvorite širom vrata Kristu’. Savršena ljubav izgoni strah, poručuje Duvnjak i s kolegom Pende potiče mlade koji su u takvim pitanjima da potraže duhovno vodstvo iskusnog svećenika kako bi razlučili da li se zaista kod njih radi o pozivu. A iz svega što smo razgovarali možemo zaključiti da i svima drugima poručuju: ‘Ne bojte se’.