Lokal s dušom

RIJEČI KOJE SE “LAJKAJU” Priča o La Guardiji, njenom vlasniku i porukama s ploče koje su postale hit

Andrej Petrak

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Lečićeva pozitivna reakcija na pljačku njegova kafića u riječkoj ulici Fiorella la Guardije oduševila je ne samo Riječane. Sve je krenulo porukom lopovu »Ima još«, a sljedećih dana Lečić je, kaže, gradio platonski odnos s pljačkašem ostavljajući niz satiričnih poruka, uključujući i onu: »Fališ mi«



Vidiš ti što pljačka radi, komentira vlasnik La Guardije Marko Lečić, komentirajući reakcije ne samo Riječana, već i građana iz cijele Hrvatske koji su ostali oduševljeni Lečićevom pozitivnom reakcijom na pljačku njegova kafića u riječkoj ulici Fiorella la Guardije.


Cijela Hrvatska ostala je oduševljena porukama koje je ostavljao na ploči ispred La Guardije. Sve je krenulo porukom lopovu »Ima još«, a sljedećih dana Lečić je, kaže, gradio platonski odnos s pljačkašem ostavljajući niz satiričnih poruka, uključujući i onu: »Fališ mi«. Dvosmislene i duhovite poruke na ploči uz prometnicu što prolazi ulicom Fiorella La Guardije postale su posljednjih godina zaštitni znak ovog simpatičnog kafića. Nisu rijetki oni koje Lečić za jutarnje gužve ne razveseli svojom porukom dana, čiji se sadržaj među mnogim Riječanima željno iščekuje iz dana u dan.


I ne bi ova pljačka i krađa jednog dnevnog utrška značila ništa posebno u čitavom životu La Guardije, osim pretrpljenog šoka i traume zaposlenice koja je tad radila na šanku, da Lečićeva reakcija nije u samo dvije kratke riječi uhvatila čitav pozitivni i riječki duh tog prostora i njegovih stalnih gostiju. Lopova će ionako kad-tad stići ono što ga ide, a La Guardija i njezina priča postojat će i postojala je i prije i poslije njegova pokvarenog čina.


Od sutra sve besplatno 




– Poruke lopovu izazvale su cijeli niz reakcija, lajkova i komentara na društvenim mrežama. Lijepo je što sam ispao inicijator ovakve pozitivne reakcije ljudi. U svemu tome nisam imao nikakvih kalkulacija. Ponašam se prirodno. Sve ovo što radim je dio mog duha i mog srca. Projiciranje pozitivne energije vidim kao smisao življenja. Kad bi svatko iz svoga kuta svemira odašiljao takve signale, globalno bi bilo puno lakše međusobno surađivati i živjeti. Apeliram na dobru volju, sreću, radost, veselje, sve ono čega trenutno nažalost nema dovoljno. Ima nas malo, ali smo dobro raspoređeni, objašnjava Marko Lečić.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



Puno ljudi zadnjih dana, zahvaljujući tim porukama, došlo je u La Guardiju, a da ranije nisu ondje bili gosti. Lečiću je drago zbog takvog interesa javnosti.


– U jednom trenutku shvatiš da itekako ima smisla ono što radiš. Toliko puta sam sam sebi rekao: odustat ću, otići ću, ali upravo svi ovi ljudi, stalni gosti, pa i slučajni prolaznici koji su se javili, zbog njih imam potrebu održavati ovo mjesto. Gosti su ti koji su stvorili cijelu priču La Guardije – kaže.


Čuvene La Guardijine poruke na ploči krenule su sa znakovitom porukom »Od sutra sve besplatno«. Zaintrigirao je taj natpis i goste i prolaznike, a s vremenom je Lečić počeo mijenjati poruke na svakodnevnoj bazi.


– Poruke na ploči pokrenuo sam gledajući i iz poslovnog kuta. Puno ljudi zna ovamo doći, ali znalo se u početku dogoditi da nitko ne uđe u prostor i po sat vremena. Znao sam da imam ono što imam. Nemam terasu, nisam u centru grada, ne mogu dobiti koji kvadrat više. Stoga sam pokušao komunicirati s publikom. Pokušao sam ih zainteresirati za La Guardiju na ovaj način. Motiv i cilj bio mi je pisati poruke veselog karaktera, da u ljudima pobudim zainteresiranost za mene i lokal, što sam i postigao. Pokazalo se da se puno ljudi pita što će na ploči biti danas, vesele se novoj poruci. Vide je i onda kažu – ma idem sutra na kavu tamo! Dođu i onda vide da lokal ima priču, prošire glas među svojim prijateljima i polako se stvori kritična masa koja je danas dio onoga što čini priču La Guardije. Svega ovoga ne bi bilo da nije gostiju i mojih sugrađana. Oni su mi poticaj, imam obvezu dalje održavati, bacati drvce svako toliko u tu veliku peć – objašnjava Marko Lečić.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



Loša reputacija


Počeci u La Guardiji nisu bili laki. Nekad je u tom malom prostoru djelovalo zloglasni lokal Medo, svakakvi likovi ondje su se skupljali, dogodilo se i jedno ubojstvo. Nakon toga lokalčić je dugo stajao prazan, nitko se nije htio uhvatiti u koštac s reputacijom tog mjesta. Nije izgledalo da će itko ikad više ondje nešto pokušati otvoriti. I onda je prije šest godina došao Marko Lečić. Teško da bi se možda i on našao u cijelom tom poduhvatu da nije činjenice što se rodio u stanu do svog današnjeg lokala, u zgradi Fiorello La Guardija 25.


– U istom stanu rodili su se i moj otac, teta i sestra. Ovdje su živjeli moja baka, djed i majka. Lokal se naslanja na zid toga stana, u kojem je sad javnobilježnički ured. Brajda mi stoga nije strana, ja sam njeno dijete. I zbog te činjenice, uz sve nedaće, bilo je lakše izgurati cijelu priču – objašnjava.


Lokal, ističe, ne bi mogao otvoriti bez bezuvjetne pomoći prijatelja. Svatko je, kaže, pomogao nekom svojom vještinom.


– Na početku sam sâm radio po dvije smjene, samo da zaboravim na sve probleme koji su me te godine zadesili. Iste godine umrli su mi otac i nona, rastao sam se od supruge, dao otkaz. Izgledalo je tada kao da mi je život u totalnom raspadu, ali evo me, i danas sam tu! Vodilja u životu mi je moja kći Živa, zbog koje želim sve staviti na pravi put. Osim nje, živim za svoju majku Nives koja mi puno pomaže oko La Guardije, i sestru Jelenu koja danas živi u Londonu, objašnjava.


Osim njega, skoro nitko nije tada vjerovao u uspjeh. Govorili su mu ljudi, kaže, brzo ćeš to morati zatvoriti. A Marko se nikad ranije nije bavio ugostiteljstvom, uletio je u La Guardiju s televizije. Dotad se uvijek nalazio s druge strane šanka, ali imao je jasnu ideju što na ovom mjestu želi postići. U samo nekoliko godina napravio je pravo čudo! I sam priznaje da je ovaj mali prostor nekada bio trećerazredna izba i rupa.


– Sigurno da sam u početku imao jako puno posla, trebalo je vremena i truda da se ovaj prostor stavi na noge. Nisam se ranije bavio tim poslom, ali imao sam u glavi ideju što gost očekuje. Znao sam što bih htio postići. Krenuo sam pritom od sebe i vodio se time što ljudi žele te pokušao to implementirati u poslovanju. Malo pomalo stvorio sam objekt, ambijent, personal, glazbu, sve ono što čini ugostiteljstvo. Prostor je sad puno drugačiji od onog što je nekad bio ali, vjerujem, i od ostalih lokala u gradu. Gosti i ja zajedno smo stvorili jednu posebnost kojoj se Riječanke i Riječani rado vraćaju. Cilj mi je bio u mojoj ugostiteljskoj priči stvoriti tematski lokal i ponuditi gostima još nešto uz tu kavu koju ovdje dođu popiti. Stvoren je poseban duh ovog prostora, a uz toplinu usluge uspjeh je postao moguć – rekao je Lečić.


Duša i patina 


Svatko tko uđe u La Guardiju, brzo shvati da prostor danas ima posebnu dušu. Dojmu pridonose i brojne starine kojima su ukrašeni zidovi i svako slobodno mjesto.


– Starine su moj hobi, a gosti su prepoznali tu moju opsesiju i počeli su sami donositi stvari u lokal. Lijepo je to, čovjek pije kavu, a onda vidi svoj lončić, koji je nekad koristio recimo u svojim studentskim danima i pio kavu zajedno sa svojim cimerom. Kava ovdje ti onda samim time puno više znači, jer se identificiraš s ovim prostorom. Od svih ovih stvari kojima je danas ukrašen nevelik prostor La Guardije, polovica je mojih, dosta toga imao sam od djeda i pokojnog oca, a pola od dragih gostiju, koji su ovdje donijeli fragmente i artefakte svojih života. Prostor je time dobio posebnu dušu i patinu. I usluga treba biti na visini, jer gosta je lako dobiti, ali teško zadržati – kaže.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



Gosti su, pak, posebna priča La Guardije. Jedan od njih Lečiću je poklonio pjesmu koju je napisao inspiriran ispijanjem kava u La Guardiji. Danas uokvirena stoji na zidu kraj njegova omiljenog mjesta. Drugi se pak ovdje osjećaju kao doma. Bez problema otvore ili zatvore prozor, kako im već paše, namjeste si jačinu klime ili natoče čašu vode. Sve opušteno i bez ikakvog problema. Netko drugi poželjet će zaigrati šah, a nerijetko će mu se pridružiti i sam Lečić.



Kako su dnevne poruke s ploče dobivale na popularnosti, Marko Lečić odlučio se gostima ponuditi i simpatične magnetiće, na kojima su ispisane neke od popularnijih poruka dana. U svemu su mu pomogle fotografkinja Saška Mutić i Adrijana Urem.


– Ljudi su odlično reagirali na poruke s ploče, a ispalo je da je Saška fotografirala skoro sve. Jednog dana objavila ih je na Facebooku u posebnoj galeriji i došli smo na ideju da gostima ponudimo magnetiće s tim porukama. Nekome je to lijep poklon, a pomaže da se i na taj način proširi glas o La Guardiji. Plati ih svatko onoliko koliko želi, a polovica svih prihoda ide u neku dobru svrhu, dok preostalom polovicom financiramo izradu novih magnetića. Trenutno pomažemo Nicole Stjelja Kralj iz Boksačkog kluba King, koja postiže sjajne rezultate – objasnio je Marko Lečić. Osim u La Guardiji, magnetići su dostupni i u trgovini riječkih suvenira »Šta da?«.



– Šah je predivna igra, šah je u stvari život. Svi smo mi kraljevi, pijuni, konji i topovi – reći će.


U La Guardiji se zna i zasvirati, uvijek je dobrodošlo da netko uzme gitaru sa zida i stvori atmosferu.


– Treba nam u životu muzike, radosti, pjesme i veselja. Ljudi u La Guardiju jednom dođu, a onda tu i ostanu. Žele ovdje biti i provesti vrijeme u veselju. Volio bih imati koji kvadrat više, mogao bih još toliko toga ovdje napraviti i organizirati, ali nema veze! I malo je puno – kaže vlasnik La Guardije.


Jedan od stalnih gostiju La Guardije je i Srećko Ulrich, kojeg Lečić opisuje kao svjetskog fotografa i dobrog duha tog prostora.


– Srećko svaki dan dođe ovdje na kavu, živi odmah u susjedstvu. Često puno pomogne svojim savjetima. Hodajuća je enciklopedija. Sjedne bez problema i sa starima i s mladima, sa svima popriča. Za njega u La Guardiji uvijek ima mjesta, ispričao je.


La Guardija će 25. travnja obilježiti punih šest godina djelovanja. Datum nije nimalo slučajan, Marko Lečić svoj je lokal otvorio na blagdan svetog Marka.


– Za svaku obljetnicu napravimo nešto drugo i posebno. Lani je bilo pet godina La Guardije pa smo imali puno artikala po pet kuna, što je stvorilo pravu navalu. Još nisam odlučio što ću napraviti za šest godina, ali bit će opet nešto simpatično, i meni i gostima – najavljuje Marko Lečić.