Drugo je Hrvoje Burić, osoba koja je donedavno otvoreno koketirala s neofašističkom retorikom i nacionalističkim ekstremizmom, pa se sada oportuno okrenula populizmu, kaže Marin Blažević
Prijeti li Rijeci konzervativna revolucija? Pitanje je to koje smo postavili Žarku Puhovskom, Marinu Blaževiću i Snježani Prijić Samaržija.
Puhovski: To je samo PR, ideologija nije lokalna tema
– Pripovijest o mogućoj riječkoj »konzervativnoj revoluciji« je mnogo prije promidžbeni obrazac no opis mogućega stanja. Jer, kao prvo, u modernim nacionalnim državama svjetonazorske se razlike u bitnome ne mogu lokalizirati.
Drugo, postoje čak i značajne kvantitativne političke, kulturne, pa i ideologijske, razlike među gradovima i regijama, na primjer zapadna je Europa poznavala »crvenu Bolognu« i i »crni Minhen«, no one nikada ne domašuju revolucionarne razmjere. I treće, u Hrvatskoj ni približno ne postoji ni konzervativna ideologija, niti konzervativna umjetnost, a da se o politici ne govori, naprosto stoga što nije bilo uređenoga hrvatskog građanskog, ili čak feudalnog, opstanka koji bi konzervativni pokret težio obnoviti. Dapače, u metodičkome smislu željenoga povratka uljepšanoj prošlosti, konzervativnima bi se mogli smatrati jugonostalgični stavovi.
Oni koji govore o mogućoj »konzervativnoj revoluciji« ako dođe do promjene na lokalnim izborima zapravo, u negaciji, preslikavaju podjednako besmislene priče o dosadašnjoj »komunističkoj Rijeci« – jedni i drugi se ponašaju kao da je Rijeka doista, opet, svojevrstan corpus separatum (a to, zapravo, nije bila ni za D’Annunzia). Jedino što je u posljednje vrijeme pomalo se ličilo neukome konzervativizmu u Rijeci, i to pod patronatom sadašnje lokalne uprave, jest halabuka u povodu »ponovnoga slijetanja riječkoga dvoglavog orla«, točnije: njegove kič varijante, kaže Žarko Puhovski, politički analitičar.
Blažević: Burić? Konzervativna revolucija je čak i preblaga riječ
– Mislim da je teza o »konzervativnoj revoluciji« čak i preblaga kada je riječ o isturenom kandidatu na lokalnim izborima u Rijeci.
S jedne strane, HDZ sa svojim gradonačelničkim kandidatom zastupa legitimnu konzervativnu ideologiju i politiku s kojom se možete slagati ili ne slagati, pa shodno tome glasati na izborima. Nije tu riječ o konzervativnoj revoluciji nego, u usporedbi s Karamarkovim HDZ-om, o krhkoj evoluciji. Drugo je Hrvoje Burić, osoba koja je donedavno otvoreno koketirala s neofašističkom retorikom i nacionalističkim ekstremizmom, pa se sada oportuno okrenula populizmu. Pregledajte njegove izjave opskurnim medijima, ili osvježite pamćenje na njegove nastupe u Gradskome vijeću.
Reći ću sasvim otvoreno: izbor tog kandidata značio bi propast liberalne, ali i inteligentne Rijeke. Za početak, značio bi propast projekta Europske prijestolnice kulture i povijesnu međunarodnu sramotu našeg grada. To govorim kao netko tko se nikada nije smatrao ljevičarem niti sam ikada bio član neke stranke, a ne bih nikada niti bio, kaže Marin Blažević, intendant HNK »Ivana pl. Zajca«.
Prijić Samaržija: Sve je to legitimno i očekivano
– Ako sam dobro razumijela te poruke, jasno, postoji niz legitimnih svjetonazora od liberalnog preko konzervativnog do socijaldemokratskog, i naravno da svaki od njih sadrži i neki vrijednosni sklop, različit od onoga drugoga. Kad netko kaže »revolucija«, vjerojatno misli na preokret, a ne prevrat, a gradonačelnik koliko vidim karakterizira neke svoje protukandidate kao one koji dolaze s bitno različitim vrijednosnim sklopom od onoga koji on zastupa.
Zato ja to shvaćam u relativno blagom smislu, kao jednu distinkciju kojom se želi poentirati razlika između njegovog socijaldemokratskog i nekog drugog, konzervativnog ili radikalno konzervativnog svjetonazora.
Sve je to legitimno i u ovo izborno vrijeme, kad se retorika zna zaoštriti, gotovo i očekivano, kaže Snježana Prijić Samaržija, novoizabrana rektorica Sveučilišta u Rijeci.