RIJEKA – Ova je prigoda istovremeno teška i sretna. Teška jer moj je brat Andrej otišao prerano. On je naprosto izazivao, provocirao život. Ali je i sretna jer upravo smo ovdje, u Conca d’oru osmišljavali neke naše recepte, upravo je ovaj restoran bio mjesto na kojem je moj brat živio možda svoje najsretnije dane, uživao u stvaranju svoje gastronomije.

Zbog svega toga, ovu večer i Kanconijer posvećujem Andreju. Mom bratu. Kratki, jasni i nadasve emotivni govor književnika Veljka Barbierija koji je u riječkom restoranu Conca d’oro – gastronomskom hramu koji pod raznim nazivima, a svi ga se dakako sjećaju i kao Zlatna školjka, broji skoro stoljeće pol neprekinutog rada – u sklopu VRiska, riječkog festivala knjige, književnosti i književnika promovirao Veliki kuharski kanconijer. Gastronomsko remek djelo u kojem je sakupljeno oko 300 recepta.

Pravi kapitalac

– Recepata? Moglo bi se i tako reći mada svima je jasno kako se u slučaju Veljka Barbierija radi o specifičnoj književnosti gastronomije. To su jedinstveni eseji, jedan sasvim osebujni književni izričaj u čijem je središtu zanimanja kuhinja. Da je u njegovim slučaju riječ i o globalno rijetkoj pojavi svjedoče i sjajna priznanja, poput onog iz Barcelone gdje je Veljkova književnost proglašena za najbolju lijepu literaturu koja piše o hrani. Dobio je nagradu i u švedskom Grythyttanu za najbolju knjigu o mediteranskoj gastronomiji, dakako tu je i njegov bogati opus iz redova klasične literature pa tako i nedavno objavljeni roman »Sfinga«, također predstavljen na VRisku, istaknuo je predstavljajući, prvenstveno gastronomski, opus Veljka Barbierija Drago Glamuzina, nekad novinar, danas književnik, art direktor VRiska kao i glavni urednik VBZ-a koji je i izdavač Velikog kanconijera.

A uz istaknute, okupilo se u Conca d’oru još nemalo uglednika iz svijetova koje povezuju braća Barbieri, ljudi koji cijene njihov genij jer i jedan i drugu su u svojim poslovima dosegnuli i ne samo hrvatske vrhunce. Zaneseno je sve pratio Slobodan Šnajder, također proslavljeni hrvatski književnik, dramatičar, duhovito i ležerno, ustanovivši kako je Kanconijer pravi kapitalac jer teži 4,5 kilograma, program je povezivao Vojo Šiljak, da bi se svima zajedno vrlo brzo opet vratio – Veljko Barbieri.

Golemo zanimanje

– Ovo je večer koja priča o knjizi što govori o hrani. Stoga nemalo mi je zadovoljstvo ponuditi vas nekim od jela koje smo Andrej i ja zajedno smišljali. Prvenstveno se to odnosi na paštetu, jetrenu u koju smo uvrstili ponajbolje sastojke koje Hrvatska ima – od istarskih tartufa do dalmatinske gorke naranče, naglasio je Barbieri nakon čega su izneseni mali obroci koji su pričinili – veliko zadovoljstvo.

Golemo je zanimanje svakako vladalo i za knjigu, za Veliki kuharski kanconijer tako da je Veljko Barbieri naprosto bio »stjeran u kut« gdje je uz potpisivanje knjige vrlo srdačno razgovarao sa svima koji su to željeli. A željeli su skoro svi.

– Obožavam njegov rad, naravno da sam poklonik i dobre gastronomije. Velika mi je želja bila imati ovu knjigu, a kad sam još doživjela da mi ju autor i osobno potpiše, mojoj sreći nema kraja, istaknula nam je Orietta Lubiana, djelatnica riječke Sveučilišne knjižnice.

Čitav je pak događaj u Conca d’oru, u dogovoru s vlasnikom Zoranom Maržićem, osmislio još jedan veliki gastronomski zanesenjak, Adriano Požarić. Opatijac koji osim što izdaje zanimljivi časopis Turizam Info ne štedi ni vremena ni novca da obiđe sve one kutke kugle zemaljske gdje se nude specifična hrana ili unikatna vina. Naravno, Požarić je bio veliki prijatelj Andreja Barbierija tako da je njegova ideja o predstavljanju knjige u Conca d’oru naišla na opće odobravanje.

Zapravo, baš kako je Veljko Barbieri istaknuo na početku: bilo je sinoć teško, ali i sretno. Teško jer je »izazivač života« otišao iz ovozemaljskih kuhinja puno prerano, ali i lijepo jer dok je bio među nama činio je gastronomska čuda koja se ne zaboravljaju.