Nemirno tlo: Na riječkom području u četiri dan zabilježena tri potresa

Riječko područje se nalazi na većem rasjedu, a preko njega ide i cijeli niz manjih, kaže Ivica Sović, dodavši, niz manjih potresa ne mora biti najava razornog potresa

Jučer u 5.32 ujutro riječko je područje ponovo zatresao potres umjerenog intenziteta, magnitude 2.5 po Richteru. U samo dva dana to je već drugi potres slične jakosti kojem je epicentar bilo Gornje Jelenje, a ukoliko se baci pogled na stranice slovenske Agencije za okolje, koja u javnost pripušta i još veći broj mjerenja koja su zabilježili instrumenti, vidi se da je uz ova dva i još jedan manji potres zatresao riječko područje još prije četiri dana. Kako su potresi posljednjih godina krivi za neke od najvećih katastrofa koje su pogodile razne dijelove svijeta, uključujući i nama susjednu Italiju, ponovo smo zapitali hrvatske seizmologe da li učestali »mini potresi« imaju ikakvo značenje.   – Riječko područje se nalazi na većem rasjedu koji se proteže od Italije, preko Slovenije, Idrije, Ilirske Bistrice, prolazi pored Rijeke i spušta se dalje prema Velebitu. Preko njega ide i cijeli niz manjih rasjeda i na jednom od takvih su se posljednjih dana dogodili ovi manji potresi o kojima sad pričamo, pojasnio nam je dežurni seizmolog Hrvatske seizmološke službe Ivica Sović, objašnjavajući dodatno da cijelo područje Balkana »leži« na srazu tzv. Jadranske mikroploče i ostatka euroazijske ploče što cijeli ovaj dio Europe čini seizmički aktivnim. U svoj toj silnoj seizmičkoj aktivnosti manifestiranoj u stalnim mini podrhtavanjima tla, od kojih većinu ljudi ni ne osjete, ne postoje znanstveno dokazani parametri koji bi mogli s preciznošću nagovijestiti da se sprema neki veći potres na određenom području.   – Postoje neki zagovornici teorije da se na temelju niza manjih potresa može predvidjeti neki veći. No velikim razornim potresima nije uvijek prethodilo više manjih, niti su najčešće razdoblja pojačane seizmičke aktivnosti s više manjih potresa na kraju rezultirala s jednim većim. Tako da tu nema pravila, niti se može išta takvog predvidjeti. Što se riječkog područja tiče, pogotovo poteza od Krka, Crikvenice, preko Hreljina i dalje prema Risnjaku, tamo su ovakva podrhtavanja dosta uobičajena pojava, objašnjava dalje Sović, ustvrdivši da svi potresi do magnitude 4 najčešće ne mogu proizvesti nikakvu štetu na površini.

Slično razmišljanje za Novi je list već svojedobno pojasnio i dr. sc. Bruno Tomljenović, pročelnik Zavoda za geologiju i geološko inženjerstvo na Geološko-naftno-rudarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, objasnivši da su glavni generator potresa kretanja tektonskih ploča, prilikom kojih se ploče sučeljavaju i imaju interakcije, čime se u jednoj zoni koncentriraju naprezanja. To se događa kroz jedno duže vrijeme i onda kad se ta energija naglo oslobodi, ponovno to nije u jednom navratu, zbog čega često doživljavamo da se potresi događaju periodički. Tomljenović je pri tome podsjetio na seriju mini potresa kod otoka Jabuke 2003. godine kojih se između ožujka i studenog te godine dogodilo preko tisuću, bez da je uslijedi neki razorni potres.

Nove karte seizmičnosti, odnosno karte potresnih područja koje su se izrađivale protekle tri godine napokon su gotove i uskoro bi trebale stupiti na snagu, kazao nam je prof. dr. sc. Marijan Herak pod čijim je vodstvom tim sa Geofizičkog odsjeka PMF-a izrađivao karte. 

– Karte će javnosti biti predstavljene unutar sljedećih mjesec dana. Za razliku od onih zastarjelih koje su do sad bile na snazi, radi se o kartama koje seizmički rizik iskazuju akceleracijom tla, a ne intenzitetom. Naime, intenzitet je mjera koja kaže kakvi će biti učinci potresa, no koja se ne može izračunati. Akceleracija tla, s druge strane, je ubrzanje tla koje uzrokuje potres, a prema zakonima fizike, potresna sila je tim veća što je akceleracija veća, pojasnio je ukratko Herak dodajući da su nove karte rađene i na temelju modernih podataka i metoda, te su usporedive sa kartama europskih zemalja, odnosno usklađene su sa skupom propisa koje je izdala EU pod imenom Eurocod 8. Prema ovim novim kartama trebale bi se sada usklađivati i procjene ugroženosti stanovništva i slični aktualni dokumenti koji su, međutim, temeljeni na zastarjelim podacima, a jedan od idućih koraka bila bi i izrada još preciznijih karata za pojedine gradove i općine, što pak ovisi o lokalnim samoupravama, tvrdi Herak.

Prema povijesnim zapisima prvi razorniji potres na ovom području dogodio 1323. godine u zoni obale Vinodolskog kanala i Vinodolske doline. Između 1750. godine i 1754. godine Rijeku je pogodila cijela serija potresa s epicentrom u samom gradu. Potresi su se događali gotovo svakodnevno i imali su intenzitet do VII stupnja MCS ljestvice, pa je veći dio stanovništva u par navrata čak i napuštao svoje domove. Navedena serija potresa završila je 1754. godine i od tad počinje pojačana seizmička aktivnost na Kvarneru. Serija potresa zabilježena je i 1870. godine u Klani, pri čemu je najjači potres bio magnitude 5,4 do 5,8 po Richteru, odnosno imao VIII stupanj po MCS ljestvici. Do sada najjači instrumentima zabilježen potres u PGŽ-u, magnitude 5,8 bio je 1916. u zoni Bribir-Grižane, a nešto slabiji – s magnitudom od 4,7 također razorne jačine – zabilježen je 1920. u Senju. Na otoku Krku, između Omišlja i Dobrinja potres magnitude 4,9 dogodio se 1939. , a nakon toga na ovom je područje prvi jači potres magnitude 4,0 zabilježen 2003. u Viškovu. Godinu dana kasnije, potres magnitude 4,5 i intenziteta VI stupnja pogodio je Fužine.