Ingeborg Fülepp

Medijska umjetnica tvrdi: ‘Rijeka mi se čini kao mali Berlin. I može postati svjetski interesantna’

Ingrid Šestan Kučić

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Želim dati svoj mali doprinos da Rijeka postane ne samo interesantan, nego i svjetski priznati interesantan grad. Puno mojih prijatelja iz inozemstva pokazuju interes za Rijeku, priča Fülepp 



Rijeka, Zagreb i Berlin vjerojatno imaju razne poveznice, a jedna od njih je Ingeborg Fülepp, hrvatska medijska umjetnica, predavačica na visokim školama, kuratorica i filmska montažerka. Rođena Zagrepčanka koja je dugi niz godina živjela u Berlinu, a posljednjih šest godina u Rijeci za sva tri grada kaže da su njen dom. Naime, relacija Rijeka – Zagreb – Berlin sastavni je dio njenog života, jer živi u sva tri grada. Predaje na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, ali i na berlinskom Sveučilištu za primijenjenu tehnologiju i poslovanje, a za Rijeku kaže da je jako podsjeća na Berlin zbog multikulturalnosti i industrijske baštine koja je djelomično uništena.


– Sve me to podsjeća na Berlin s razlikom što je tamo to sve veće. Pored toga poveznica Rijeke i Berlina je i to što se u oba grada osjećam doma, sve mi je blisko. Moja je težnja ostati što dulje u Rijeci i biti aktivna kako bih dala svoj mali doprinos za razvitak Rijeke da postane ne samo interesantan, nego i svjetski priznati interesantan grad. Puno mojih prijatelja iz inozemstva pokazuju interes za Rijeku – priča Fülepp. Bila je i član komisije za izvedbu koncepta za prijedlog kandidature grada Rijeke kao Europske prijestolnice kulture 2020., a sada je u komisiji za umjetničke projekte EPK 27 susjedstva – Kreativni Kampus Trsat . Fülepp za EPK kaže da će se tek vidjeti koliko će puno donijeti Rijeci.


– Za Rijeku to može biti jedna čvrsta stepenica za dalje, ali ne može biti rješenje svih problema, zaključuje.


Jedinstven Centar 




Taj svoj mali doprinos u stvaranju Rijeke kao zanimljivog grada u međunarodnim razmjerima počela je razvijati kroz osnivanje Centra za inovativne medije CIM-APURI s ciljem povezivanja novomedijske umjetnosti, znanosti i tehnologije, na temeljima etike, ekologije i samoodrživih sustava. U Hrvatskim okvirima radi se o jedinstvenom Centru koji surađuje s fakultetima Sveučilišta u Rijeci na kojima se istražuju nova područja znanosti. Budući da je Centar na samom početku svog postojanja, namjera je ostvarivati suradnje i s drugim sveučilištima, ali i institutima i ostalim kulturnim institucijama, nezavisnim organizacijama, start-up poduzetnicima u stvaranju interdisciplinarnih i novomedijskih projekata. Fülepp kaže da Centar namjerava djelovati na nacionalnoj i međunarodnoj razini okupljajući priznate domaće i međunarodne umjetnike, znanstvenike i teoretičare u svrhu istraživanja i predstavljanja najnovijih dostignuća u suvremenoj umjetnosti, znanosti i tehnologiji.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



– Ciljevi Centra su promicanje umjetnosti kao važnog posrednika i pokretača promjena u svim segmentima društva, educiranje o primjeni najnovijih tehnologija u umjetnosti te poticanje na društvenu raspravu o mogućnostima funkcionalnijeg, kreativnijeg, raznovrsnijeg i dostupnijeg učenja. Program CIM-a namjerava ponuditi mogućnosti inovativnih pristupa na području primijenjenih umjetnosti, 3D printinga, mikroskenera, virtualne (VR) i augmentativne stvarnosti (AR), interaktivnog videa, kompjuterske grafike i animacije, te raznih aspekata kreativnog stvaralaštva. Naročito zanimljiva je i zaslužuje posebnu pažnju primjena suvremene glazbe i zvuka u medijskom okružju. Centar je otvoren za širu publiku. Do sada smo započeli suadnje s riječkim sveučilišnim ustanovama kao što su Odjel za biotehnologiju, Centar za mikro i nano tehnologiju, Odjel za fiziku, Odjel za matematiku, Filozofski fakultet, Tehnički fakultet, ali i s nacionalnim ustanovama kao što su Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu i Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu – pojašnjava Fülepp.


Do sada su se ostvarile serije predavanja znanstvenika i umjetnika raznih profesionalnih i generacijskih profila, nekoliko studentskih izložba medijske umjetnosti, a ova godina će biti posvećena kreiranju virtualne stvarnosti. Riječ je o inovativnom projektu koji će završiti u studenom međunarodnom izložbom i simpozijem na temu virtualne stvarnosti, a kako navodi Fülepp, riječ je o mediju u kojem umjetnost još uvijek traži svoje mjesto odnosno mogućnost korištenja tih tehnika i novo sredstvo izražavanja. Planirana izložba i simpozij nosit će naziv »Glowing Globe«, a u okviru tog projekta razvija se i suradnja s riječkim Astronomskim centrom i snimat će se i filmovi koje bi za tu svrhu za početak ostvarili studenti Akademije.


Na pitanje kako je nakon Zagreba i Berlina, ali i studijskog boravka u Americi došla u Rijeku, Fülepp odgovara da nikad u životu nije ništa planirala unaprijed, već je tijekom svog učenja i rada nailazila na situacije u kojima su se otvarali razni putevi. Naime, nakon studija filmske montaže Akademije za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te postdiplomskog studija za film, video i interaktivne medije na Sveučilištu Harvard i Massachusetts Institute of Technology, The Media Lab, Fülepp je nastavila rad kao docent na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, kao i na mnogim drugim europskim sveučilištima. Među ostalim je bila gostujući profesor na Sveučilištu za film i televiziju (HFF) Potsdam-Babelsberg te docent na Sveučilištu za primjenjenu tehnologiju i poslovanje (FHTW) u Berlinu. Kao nezavisni umjetnik radila je na brojnim filmskim, video, interaktivnim multimedijalnim projektima, video umjetnosti i interaktivnim video instalacijama te je bila montažer igranih, kratkih filmova, dokumentaraca, reklama, glazbenih spotova TV i video produkcija. Bila je sudionik brojnih međunarodnih izložaba, simpozija i festivala te kustos i umjetnički direktor Media– Scapea i Strictly-Berlin.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



Njeni radovi prikazivani su među ostalim u Neue Nationalgalerie u Berlinu, Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) u Rijeci, te raznm privatnim i nacionalnim galerijama. Surađivala je na umjetničkim produkcijama medijske umjetnsoti u okviru Studija za elektro-akustičku glazbu Akademie der Künste u Berlinu, a u suradnji sa suprugom vodila je i Media in Motion Berlin-Zagreb te je sudjelovala u nekoliko Europskih projekata.


– Već sam tijekom magisterskog studija u Americi shvatila da želim raditi u Hrvatskoj, a ne biti samo gost u svojoj zemlji. Osim toga sam željela prenijeti znanja koja sam stjecala i primijeniti ih u Hrvatskoj. Međutim, studij u Americi mi je otvorio i drugi, privatni put, jer sam bila kao harvardski student pozvana na simpozij u Haag i tamo upoznala supruga Heika Daxla koji je zatim početkom devedesetih došao u Zagreb. Bila je to velika ljubav, on je želio živjeti u Zagrebu no rat je to omeo pa smo otišli u Njemačku i uskoro se trajno preselili u Berlin. Uz montažu igranih nekoliko igranih filmova sve više smo se bavili medijskom umjetnošću. Veza s Hrvatskom se nije prekinula, jer smo kao umjetnički par i kustosi godinama u Zagrebu i Novigradu organizirali ne samo izložbe i skupove nego i sustavno predstavljali suvremenu medijsku umjetnost s međunarodnim umjetnicima i teoretičarima medijske umjetnosti pod nazivom Media-Scape. Zbog toga nikad nisam ni imala osjećaj da sam otišla iz Hrvatske. Tako smo otkrili Rijeku. Naš planirani projekt »Tragovima Toše Dabca« realizirala sam tek nakon što je moj suprug preminuo 2012. godine. Tom prigodom sam pozvana da posjetim Akademiju primjenjenih umjetnosti i uskoro zatim sam dobila poziv da predajem montažu i nove medije što sam s veseljem prihvatila i izvanredni sam profesor na Akademiji – priča Fülepp.


Veza s Njemačkom


Kako njena veza s Hrvatskom nikada nije prestala tako sada ne prestaje veza s Njemačkom, jer još uvijek predaje u Berlinu, a pored toga u nekoliko je navrata u Njemačkoj predstavljala hrvatske umjetnike, ali i studente kojima se je posvetila posljednjih godina. Njena sklonost prema istraživanju novih tehnologija u umjetnosti nije nastala samo na Harvardu i MIT Media Labu, jer kako kaže, sa suprugom je stvarala eksperimentalna djela na tom području. Dodajući kako je danas mnogo lakše povezati se svjetskim idejama i stremljenjima, Fülepp ističe da u Hrvatskoj ima jednako vrijednih umjetnika i znanstvenika kao i u inozemstvu, no u bogatim zemljama lakše se dobivaju projekti i prati ih se s više sredstava. Ujedno zaključuje da se životom i radom u velikim i jakim sredinama stječu saznanja o vlastitim granicama, ali i sposobnostima, no i želja za povratkom u poznati kraj.


Rad s oskarovcima 


U radu na igranim filmovima, Ingeborg Fülepp imala je priliku susreti se u praksi među ostalim i s četvero oskarovca: Brankom Lustigom, Hotonom Footom, Dušanom Vukotićem i Stirlingom Silliphantom, a kroz taj je rad, kaže, stekla veliko iskustvo.


– Naučila sam do koje mjere je potrebna enormna energija, upornost i hrabrost da se nešto postigne, a u isto vrijeme da se zadrži pozitivan stav. Primjerice, producent Branko Lustig uvijek je bio spreman za primjedbe te mu nitko u ekipi nije bio manje vrijedan, cijenio je dobar rad. To je bilo lijepo iskustvo, no odlučila sam usmjeriti karijeru u drugom pravcu, što me danas dovelo ovdje – priča Fülepp.