RIJEKA  Gordana Lovrenović deložirana je iz gradskog stana u ulici Ratka Petrovića na Gornjoj Vežici, dodijeljenog Branku Žgaljardiću. Deložaciju je bezuspješno pokušalo spriječiti četrdesetak aktivista Živog zida, predvođenih Ivanom Viliborom Sinčićem i Ivanom Pernarom.

Interventnoj policiji ipak su zadali višesatni posao izvlačenja svih okupljenih aktivista naguranih u stančić u prizemlju, površine tridesetak kvadrata. Aktivisti su se na svojoj facebook stranici žalili na brutalnost pri postupanju policije, koja ipak nije bila vidljiva promatračima ispred zgrade.

Pristup samoj zgradi spriječila je policija, ogradivši cijeli prostor policijskom trakom.  Prema svemu što je bilo vidljvo ispred zgrade, policija je svoj posao obavljala pedantno, pristojno i korektno.

Nekoliko aktivista zatražilo je liječničku pomoć, a njih je policija iznosila u kolicima ekipe hitne pomoći, prisutne na mjestu događaja. Jedan aktivist požalio se na ozlijeđeno koljeno, a očito je stručna procjena ekipe hitne pomoći bila takva da mu nije potrebna hitna hospitalizacija, jer je, nakon što su se za njega pobrinuli, ostavljen da čeka kraj deložacije u kombiju hitne pomoći. 

Njegova ozljeda bila je, čini se, izdvojeni slučaj, jer ostali aktivisti pri izvlačenju su bezbrižno izvikivali parole poput »SDP mafija« i »Obersnel lopove« i »SDP lopovi«, dok su ih po četiri interventna policajca nosila za ruke i noge. Policajci su bili toliko uviđavni da su ih po ulasku u maricu pitali »Je li sve bilo u redu?«, a zatvorenima u maricu povremeno su nosili i vode.

Po dolasku fotoreportera pred prozor stana prisutni aktivisti počeli su izvikivati da je riječ o »najkrvavijoj deložaciji dosad«, »pravom Bejrutu« te da su svi u stanu »krvavi i polomljeni«.

No, aktivisti koje je policija potom, jednog po jednog, iznosila iz zgrade nisu na sebi imali vidljivih ozljeda. Čak je i Ivan Pernar deložaciju shvatio toliko ležerno da se s policajcima zafrkavao na način da je preko prozora izašao iz jedne pa ponovo ušao u drugu prostoriju stana.

Pet sati po početku deložacije, oko 15 sati, Gordanu Lovrenović odvezao je policijski automobil, dok je Ivan Vilibor Simčić odnešen u maricu. U tom trenutku u stanu je ostalo još desetak aktivista. Prema policijskim informacijama, Gordani Lovrenović slijedi prijava zbog svastike koju ima na svom ruksaku.

U Živom zidu deložaciju smatraju nezakonitom, jer Branko Žgaljardić nije vlasnik nekretnine, ali ga je riječki sud prihvatio kao ovrhovoditelja i dozvolio mu deložaciju.

– Gospođa Lovrenović, koja je u teškoj socijalnoj i zdravstvenoj situaciji, saznala je da je garsonijera u kojoj živi od 2011. godine već dodijeljena gospodinu Branku Žgaljardiću od strane grada Rijeke još 1999. godine. Dakle, gospodin je nezakonito dao gradski stan u podnajam gospođi Lovrenović. Umjesto da grad izađe ususret gospođi tako da sankcionira gospodina Žgaljardića, gradonačelnik Vojko Obersnel se očitovao kako je ipak gospođa bespravno useljena, a umjesto oduzimanja stana gospodinu Žgaljardiću, on dobiva samo opomenu od grada. Ovrhu je pokrenuo gospodin Žgaljardić, uz blagoslov grada Rijeke, što je potpuno nezakonito. Ulogu ovrhovoditelja trebao je preuzeti Grad Rijeka budući da je riječ o gradskom stanu, poručili su iz Živog zida.

Dok u Živom zidu smatraju da Gordana Lovrenović živi u teškoj socijalnoj i zdravstvenoj situaciji, prema vlastitom priznanju, danom u sudskom postupku, koji je vođen prije deložacije, Lovrenović je suvlasnica ili vlasnica jednog stana i dvije kuće.

Za sebe drži da je prosječnih imovinskih prilika. S bivšim suprugom u suvlasništvu je stana u Benčanima, u Viškovu, površine 57 četvornih metara, ima naslijeđenu kuću u Kninu, sa većom okućnicom i obradivim zemljištem. Sama kuća ima površinu od 180 četvornih metara, a za trajanja sudskog postupka bila je u postupku prodaje. Osim toga, vlasnica je i kuće u Travniku, koja ima 80 četvornih metara.

  Ona tvrdi da je Žgaljardiću plaćala najamninu u iznosu od 200 eura mjesečno, bez da joj je bilo poznato da je riječ o gradskom stanu, dok Žgaljardić s druge strane, u podnesku Gradu Rijeci, objašnjava da predmetni stan nije davao u podnajam, niti je postojala njegova namjera da ga ne koristi.

Žgaljardić objašnjava da je zbog bolesti oca trebao biti na ispomoći 24 sata dnevno, a u isto vrijeme je Lovrenović zbog problema s bivšim izvanbračnim suprugom morala napustiti stan u Benčanima, koji je koristila. Na nagovor prijateljica sažalio se i dopustio Lovrenović da privremeno koristi stan, a nakon poboljšanja zdravstvenog stana oca, zamolio ju je da stan napusti, što Lovrenović nije htjela, iznosi Žgaljardić u spomenutom podnesku.

Pri prvom pokušaju deložacije u srpnju, u Gradu Rijeci naveli su da je Lovrenović u tom stanu bez valjane pravne osnove. Grad Rijeka dodijelio je stan u najam Branku Žgaljardiću 1999. godine, temeljem Liste prioriteta za davanje stanova u najam utvrđene za razdoblje od 1998/2000. godine.

 Kontrolom korištenja stana koju su izvršili djelatnici Direkcije za komunalno redarstvo Grada Rijeke utvrđeno je da je Branko Žgaljardić predmetni stan neovlašteno dao u podnajam Gordani Lovrenović. Upućena mu je opomena kojom mu je naloženo da iz stana iseli podnajmoprimca i započne koristiti stan. On je dostavio tužbu protiv Gordane Lovrenović kojom je pred Općinskim sudom u Rijeci pokrenuo postupak radi predaje stana u posjed.

U siječnju 2013. godine Općinski sud u Rijeci donio je rješenje kojim je naložio Gordani Lovrenović da predmetni stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed Branku Žgaljardiću. Kontrolom korištenja stana u rujnu 2013. godine utvrđeno je da stan i dalje koristi Gordana Lovrenović s obitelji pa je Žgaljardiću upućen otkaz ugovora o najmu stana.

Grad je uzeo u obzir da je Žgaljardić poduzeo sve dopuštene pravne radnje da iseli podnajmoprimca, pa će se o njegovom prigovoru na otkaz ugovora o najmu stana odlučiti po okončanju sudskog postupka i preuzimanju stana u posjed. U siječnju 2015. godine Žgaljardić je Gradu dostavio presudu Županijskog suda u Rijeci, kojom je odbijena žalba Gordane Lovrenović, izjavljena protiv presude Općinskog suda.

U Gradu Rijeci utvrdili su da je Lovrenović od 2009. do 30. lipnja 2012. godine, u vrijeme dok je koristila stan na Vežici, istovremeno koristila i gradsku subvenciju za podstanarinu u iznosu od 750 kuna za stan u Zvonimirovoj ulici. U gradskom Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb odustali su od pokretanja postupka naknade štete, iz razloga što se radi o majci dvoje djece korisnika stalne pomoći.