Jedan od najstarijih riječkih brijača

Četrdeset godina u istom salonu: Vinko brico uživa u poslu i ne pomišlja na mirovinu

Sandy Uran

Otvoriti salon 1973. bio je veliki izazov. Nije to bilo kao danas, privatnika je bilo jako malo, kaže Vinko Brajković, koji i dalje uživa u svom poslu, unatoč krizi koja se zadnjih nekoliko godina jako osjeća



RIJEKA » Vinko Brajković, jedan od najstarijih riječkih brijača, ove je godine obilježio punih 40 godina rada u istom prostoru, salonu u Adamićevoj 34, u najužem centru grada. Popularni Vinko brico, dobitnik »Oscara« među muškim frizerima, odnosno priznanja za životno djelo Obrtničke komore i brojnih drugih nagrada za uspješan dugogodišnji rad otvorio je svoju radnju 1. ožujka već daleke 1973. godine. U prošlom sistemu, kaže, nije bilo jednostavno otvoriti salon.


   – Otvoriti salon bio je veliki izazov. Nije to bilo kao danas, kad salon može otvoriti svatko. Privatnika je uopće bilo jako malo, a konkurencija nam je bila Zadruga i nekoliko privatnih salona.


Vjerne mušterije


U vašoj obitelji nitko se prije vas nije bavio ovim poslom? Tko će vas naslijediti?




   – U obitelji sam prvi brijač, a možda će me naslijediti moj najmlađi zaposlenik. No, o penziji još ne razmišljam, jer uživam u svom poslu.


   S obzirom na sve promjene u društvu, na ekonomsku krizu koja se osjeća na svakom koraku, kako poslujete?


   – Kriza se osjeća zadnjih nekoliko godina. Ljudi ne rade, plaće su male i to se, nažalost, osjeti i u posjetima mom salonu. Imamo 95 posto starih, vjernih mušterija koje k nama dolaze godinama, a dolaze nam i mladi.


   Među vašim klijentima ima i viđenijih Riječana.


   – Da. Ima direktora tvrtki, sudaca, političara… U salon dolazi i gradonačelnik Vojko Obersnel.


   Padne li ćakula kao u brijačnici u Velom i Malom mistu?


   – Svakako. No, uglavnom pričamo o sportu, a manje o politici. Ona je svima malo dosadila tako da je glavna tema razgovora sport. A ćakula svakako podsjeća na onu iz popularne TV serije. Kod nas se naravno čita Novi list, ali i ćakula je uvijek prisutna.


   Osim šišanja, traži li se još uvijek i brijanje?


   – Sedamdesetih godina, a i prije, redovno se tražilo brijanje, a sada se zaista malobrojni briju u salonu. Uglavnom je riječ o ljudima koji dolaze s puta, koji trenutno nemaju uvjete da se obriju, a moraju biti uredni u određenom trenutku. Pretežno se traži šišanje i pranje kose. Prijašnjih godina kad se nosila duža kosa, onda se tražila i frizura, a sada uglavnom šišanje. 

Sve po želji


Koliko se prati moda u pogledu muških frizura ili vaša klijentela uglavnom ima neki svoj stil koji njeguje?


   – Sve po želji. Ako netko zatraži modernu frizuru, ispunimo mu želju. Starije mušterije njeguju klasičan stil frizura. Trojica smo pa svatko ima svoje mušterije koje šiša po njihovim željama.


   Predstavite nam svoje zaposlenike.


   – To su Sidik Marušić i Amir Jugo, rade kod mene 20 godina, odnosno 14 godina.


   Interijer vašeg salona ima poseban štih.


   – Prije nekoliko godina imali smo veći zahvat, dobavio sam namještaj iz Italije. Jedna stolica ima i svojevrsnu povijesnu vrijednost jer je stara oko 60 godina, dok druge imaju tridesetak godina.


   Njeguju li se suvremeni muškarci više od onih u prošlosti ili ne?


   – Današnji muškarci se njeguju, ali mogu vam reći da su se i u prošlosti muškarci jako njegovali. Bili su pravi šminkeri.