Otvoreno pismo

Butorac kastavskom župniku: ‘Imenjače, povuci ručnu! Zar je to primjereno jednom svećeniku?’

Portal Novilist.hr

Foto Davor Kovačević, Vedran Karuza

Foto Davor Kovačević, Vedran Karuza



RIJEKA Politički tajnik PGS-a Franjo Butorac poslao je otvoreno pismo kastavskom župniku vlč. Franji Jurčeviću, “kao reakciju PGS-a na sporove i komentare oko dodjele nagrade za životno djelo Grada Kastva vlč. Jurčeviću u medijima i na društvenim mrežama”.


U PGS-u se nadaju da će pismo pridonijeti smirivanju “duhova”.


Pismo Franje Butorca prenosimo u cijelosti:




“Uvaženi Imenjače.


Poznajemo se četrdesetak godina i srećemo se, uglavnom, u Kastvu u vrijeme Bele nedeje. Vi znate moje uvjerenje, ja znam Vaše i poštujemo i uvažavamo jedan drugoga s našim uvjerenjima. To je civilizirano i primjereno ljudima i naše dobi i našeg obrazovanja i našeg društvenog statusa.


Sirovo, primitivno i zadrto


Upravo zbog toga iznenadilo me je pisanje mnogih medija o Vašem blogu – kojega ja, hvala Bogu, ne čitam i ne pratim – jer nisam ni slutio da tekstovi koje Vi potpisujete mogu biti toliko sirovi, primitivni i zadrti da me to šokiralo. Jasno je da dodjela Nagrade za životno djelo izaziva oprečne stavove i izvlači na svjetlo dana i neke stvari koje bi čovjek o sebi najradije zaboravio.


Upravo zato, da svojim komentarima ne dolijevate ulje na vatru, jer ni Vi ni bilo tko od nas smrtnika nije bez grijeha, pišem Vam ovo otvoreno pismo nadajući se da ćete “povući ručnu”.


Zar je doista primjereno jednom svećeniku napisati nekome tko se (valjda se zeza kad se tako potpisuje!?) zove Goran Zezalić: “Nazivaš me pederom, pa bih ti preporučio da tvoja supruga ima drugačije mišljenje o meni. Isto tkao poručujem i Ivi i Promatraču, itd.” (franjo* 20.03.2019. u 20:56)



Smije li svećenik Vašega ugleda i godina službe javno pisati da nečija supruga ima “drugačije mišljenje o meni” javno implicirajući da se to “drugačije mišljenje o meni” odnosi na seks, odnosno da ste s tom ženom vodili ljubav, odnosno imali seks, ili prostački rečeno je….se.? I očito ne samo s njom jer isto poručujete “i Ivi i Promatraču itd.”.


Svećenici i njihova djeca


Na koncu konca nije nikakva tajna da mnogi svećenici imaju odnose sa ženama (neki i s muškarcima i što je mnogo gore – s djecom! No, to ne osuđujete!), pa čak i djecu za koju zna cijela lokalna zajednica gdje žive i djeluju, ali se preko tih činjenica prelazi bez komentara i prozivki i tolerira se i ta ljudska slabost, koja doktrinarno, svećenicima nije dozvoljena. Ali javno se hvaliti time – to doista odskače od svega onoga što pastva misli o svom župniku i čovjeku koji bi morao biti moralna vertikala u sredini gdje obnaša službu.


Prvi put sam za Vas čuo kada sam u Glasu koncila pročitao o župniku koji obnavljajući crkvu u Kastvu visi na crkvenom tornju i to u vrijeme, kako Vi pišete, mračnog komunizma. Zainteresirao sam se tko je taj čovjek i kada smo se upoznali niste odavali toliku količinu netrpeljivosti prema ljudima koji misle drukčije od Vas. Ta je netrpeljivost rasla s godinama osamostaljenja Hrvatske i razvoja demokratskih procesa u Hrvatskoj.



I kada nedavno tvrdite u izjavi za Novi list da će i nakon sto godina biti onih koji će Vam nabijati na nos krivicu za ono za što ste osuđeni (širenje govora mržnje, najkraće rečeno, da sad ne ulazimo u detaljni opis inkriminirajuće presude iz 2011.), a kazna je istekla i Vi ste punopravni građanin kao i svi ostali, potpuno ste u pravu.


Samo, ako poštujete državu u koju se kunete, a onda i njene zakone, stvarno ne bi trebalo ponavljati ta ista ili slična djela i pisati slično onome zbog čega ste osuđeni. Ako se ne varam i Nadbiskupija riječka ogradila se od Vašeg pisanja pa neko vrijeme, tako kažu oni koji prate Vaš blog, čak i niste pisali dok niste stvorili vlastite stranice i odvojili ih od župnih internetskih stranica.


Ismijavaju se i zabavljaju


Ne treba podcjenjivati ljude i sredinu u kojoj živite i djelujete. Ljudi znaju mnogo više nego Vam se usuđuju reći. Zna se mnogo o Vašim poslovima, mnogi su Vam zahvalni, ali mnogi Vam i ne opraštaju neke stvari. Oholost je jedan od sedam smrtnih grijeha, a kod Vas bi se – čitajući ono što pišete – moglo govoriti i o srditosti i bludnosti, pa čak i o neumjerenosti u jelu i piću.


Dakle, barem četiri od sedam smrtnih grijeha moglo bi Vam se pripisati, isključujući škrtost, lijenost pa možda i zavist. Vaša kuna koju ste naplaćivali svima onima koji bi rekli nešto ružno o Bogu trebala je pokazivati svima kako ste bogobojazan čovjek, no Vi ste to sveli na nešto što je opravdavalo onoga tko je opsovao Boga pokazujući da Vam ni ideja indulgencije nije daleka.



Ne želim Vam “popovati” jer i sam sam griješan i mnogo toga mogu i samom sebi zamjeriti, pa se neću prvi kamenom baciti, ali Vas molim, u ime godina poznanstva i poštovanja, da “spustite loptu” jer ovakvim ponašanjem pokazujete da ne poštujete ni Crkvu kojoj služite ni njene kanone ni oca Nadbiskupa, ni zakone države u koju se kunete.


Doza smjernosti i skrušenosti nikome ne škodi, pa bi možda bilo lijepo da razmislite o tome da dane koji su pred Vama provedete u velebnim dvorima koje ste izgradili u Cetingradu i da razmišljate o svemu što ste činili, a da se manje sporite po društvenim mrežama s ljudima koji se, pomalo, ismijavajući Vas, zabavljaju s Vama.


Iskreno, s poštovanjem, Vaš imenjak,


                                                         Franjo Butorac, politički tajnik PGS-a”