Širenje biznisa

Burek “Kod Braće” od danas i u centru Beča

Orjana Antešić

Jedina »mala« razlika između riječkog i bečkog bureka »Kod Braće« je što se u austrijskoj prijestolnici neće moći kupiti u bilo koje doba dana i noći, već samo do 22 sata i što će bečki burek biti nešto skuplji



RIJEKA Riječki burek (K)od Braće od danas se može pojesti i u Beču. Vlasnik poznate riječke pekarnice na Školjiću, koja je stekla svojevrsni kultni status među mladim generacijama grada na Rječini, Abas Ese, upravo danas u širem središtu Beča otvara svoju radnju, gotovo identičnog izgleda i asortimana ponude kakav je još od početka osamdesetih godina dobro poznat Riječanima.


Zasigurno je malo onih među generacijama koje su otad stasale koji nakon noćnog provoda barem jednom nisu završili na toplom bureku i jogurtu ispred Abasove pekarnice na Školjiću. Jedina »mala« razlika između riječkog i bečkog bureka »Kod Braće« je što će u austrijskoj prijestolnici neće moći kupiti u bilo koje doba dana i noći, već (samo) do 22 sata.


U razgovoru s Abasom Eseom doznajemo da se dosta njegovih riječkih kolega pekara već odlučilo na sličan potez, osobito nakon otvaranja granica EU-a, pa otvaraju radnje u Sloveniji, Mađarskoj, Austriji… On sam o ovoj je ideji počeo intenzivno razmišljati prije godinu dana. Jedini uvjet koji je, veli Abas, sebi postavio bio je da se radi o nekom većem europskom gradu. Za odabir Beča ulogu je odigrao jedan njegov prijatelj koji mu je prepustio najam poslovnog prostora u Hofmühlgasse 25.


Lagodniji život


Kad priča o motivima, Abas kaže da ga je najviše vodila misao da svojoj obitelji osigura lagodniji život.– Previše nam se stresa nagomilalo. Osim jedne pauze koju smo imali, kada smo zatvorili pekarnicu na Školjiću, ja i moja obitelj, a imam četvoricu sinova, tridesetak smo godina u ovom poslu, 24 sata na dan. U životu nisam bio na godišnjem, a tako funkcioniramo svi. Nemamo život. Gotovo pola od onog što zaradimo moramo dati državi kroz razne namete, a gdje su ostali troškovi kao što je repromaterijal, plaće radnicima, priča Abas, potvrđujući onu staru uzreku o velikom prometu, a maloj zaradi. Abas je razočaran i načinom rada naših inspekcijskih službi.

– Ovdje nema upozorenja ni mogućnosti da to što ne valja popraviš u nekom zadanom roku, ne, ovdje dođu, i za sitnicu kao što je nekoliko kuna viška ili manjka u blagajni odrežu drakonsku kaznu, priča Abas. U Austriji je, veli, otvorio obrt u roku tri minute bez da je, dodaje, išta dodatno platio.


Sve je povoljnije


– Tamo je sve jednostavnije i povoljnije. PDV na hranu im je deset posto, a mali obrti oslobođeni su plaćanja poreza u prvoj godini poslovanja. I cijene najma poslovnih prostora prilično su povoljne, za razliku od stanova koji su jako skupi, dodaje Abas. Prema njegovim riječima, za poslovni prostor veličine 75 četvornih metara mjesečno će u Beču plaćati 750 eura.


– Ne bojim se da nećemo uspjeti. Glas da otvaramo radnju u Beču već se proširio preko društvenih mreža pa već dobivamo upite od naših ljudi koji tamo žive. A i na dobroj smo, prilično frekventnoj lokaciji, kaže Abas Ese koji je prekjučer, zajedno s jednim od sinova, spakirao kofere i krenuo za Austriju. Koliko će se tamo zadržati, veli, ne zna ni on sam, sve ovisi kako će posao krenuti.


Bečki burek (k)od Braće bit će nešto skuplji nego u Rijeci i koštat će oko 18 kuna, odnosno 2,5 eura. Našeg sugovornika pitamo i znači li to da zatvaraju radnju na Školjiću i odlaze iz Rijeke? – Našu pekarnicu na Školjiću nećemo zatvarati. U Rijeku sam došao još 1979. godine, sa svojih šesnaest godina. Volim ovaj grad, tu se osjećam doma i ne želim nigdje drugdje živjeti, zaključio je naš razgovor Abas Ese.