Tribina

25 GODINA HRVATSKOG CARITASA Usamljenost i osjećaj da nisi voljen najveće je siromaštvo

Mirjana Grce

Foto ilustracija

Foto ilustracija



RIJEKA  »Želimo ojačati župne caritase, želimo u njih više uključiti mlade koji će npr. posjećivati obitelji koje imaju starije i nemoćne osobe i pomagati im, ne samo materijalno, nego na način – biti tu za druge. Dosadašnja iskustva takvih posjeta nam govore kako je to važno i dobro za sve; koliko su radosti ti mladi donijeli tim ljudima i sami doživjeli. Pogledajmo Majku Tereziju i njezin rad: vodile su je Isusove riječi: ‘Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste’, i u svakome je čovjeku u nevolji vidjela Isusa. Sjetimo se »njezinog« evanđelja pet prstiju: »Vi ste to učinili meni«. Govorila je da je usamljenost i osjećaj da nisi voljen najveće siromaštvo i da danas ljudi više gladuju za ljubavlju i poštovanjem, nego za kruhom. Caritas nije samo ustanova nego smo caritas mi svi. Mi koji radimo u centralnom Caritasu Riječke nadbiskupije možemo učiniti vrlo malo, ali zajedno možemo učiniti puno za drugoga.«


Tako je, među ostalim, poručila s. Marija Faustina Kovačević, ravnateljica Caritasa Riječke nadbiskupije na kulturnoj tribini u Nadbiskupskom dom u Rijeci, održanoj u povodu 25. godine ustanovljenja Hrvatskog Caritasa. Skup su organizirali Teologija u Rijeci, Caritas Riječke nadbiskupije i Hrvatski Caritas, i bila je to prva u nizu tribina koje će, povodom obljetnice, uslijediti u metropolijskim središtima u Hrvatskoj. Treba podsjetiti da je Caritas djelovao i puno prije 1993. godine, kako na razini Hrvatske, tako i na prostoru Riječke metropolije, i da organizirane početke u Rijeci bilježi već 1970. godine.


Tribina Caritas / Foto R. Brmalj


Tribina Caritas / Foto R. Brmalj






Govoreći o nacionalnom Caritasu, mr. Borko je istaknula da je zadužen za koordinaciju 17 (nad)biskupijskih Caritasa koji djeluju na terenu i obuhvaćaju oko 1500 župa u Hrvatskoj. – Nijedan uspjeh koji smo ostvarili na nacionalnoj razini nismo postigli sami, nego zahvaljujući biskupijskim caritasima i mnogim dobrim ljudima koji provode programe Caritasa. Pred izazovima vremena u kojem živimo potrebno je stalno isticati koliko je važno biti zajedno, poručila je.


Tema tribine bila je »Caritas pred izazovom ‘siromašne Crkve za siromašne’«, te su na tragu tih riječi pape Franje aktualizirana pitanja: što Caritas znači Crkvi i što Caritas čini, te kako tumačiti papu Franju kada govori o siromašnoj Crkvi koja pomaže siromasima. Uz s. Kovačević izlagala je mr. sc. Suzana Borko, zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa, među ostalim, predstavivši nacionalni Caritas. S teološkoga aspekta je o temi izlagao doc. dr. sc. Nikola Vranješ, profesor riječke Teologije izdvojivši kako su danas naglašene različite forme siromaštva, ne samo materijalno siromaštvo s kojim se Caritas najviše bavi, nego i kulturno i obrazovno siromaštvo, radno i zdravstveno, siromaštvo socijalnih kontakata, duhovno i emocionalno siromaštvo, itd. te da je Crkva pozvana odgovarati na sve te oblike siromaštva. »Preferencijalna opcija za siromašne je kod pape Franje uvijek poziv na integralni pristup«, poručio je.


Mons. mr. sc. Ivan Milovčić, ravnatelj Caritasa Krčke biskupije predstavio je rad te ustanove na kvarnerskim otocima, a mons. Nikola Uravić, ravnatelj Svećeničkog doma u Rijeci i donedavni ravnatelj Caritasa Riječke nadbiskupije brojne ustanove i aktivnosti nadbiskupijskog Caritasa.Skup je pozdravio i riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić poručujući da je motivacija kršćana za caritas dvostruka: naravna, koju osjeća svaki čovjek za drugoga u potrebi, a da se na tu motivaciju nadovezuje kršćanska, po Isusovoj riječi da što god učine siromahu, bolesniku, beskućniku, imigrantu… njemu čine. »Imamo razloga biti zadovoljni onim što smo do sada učinili, ali i razloga za kajanje zbog onoga što smo propustili učiniti. Neka nam ova obljetnica bude poticaj da činimo još više. Imamo oko sebe ljude kojima je doista potrebna naša pomoć«, poručio je nadbiskup Devčić izdvojivši i dragocjen rad mnogih ustanova Caritasa Riječke nadbiskupije, kao i onih koje su pokrenuli i vode franjevački svjetovnjaci.