Opus crikveničkog akademskog kipara Zvonka Cara, uz ostalo i autora slavne opatijske »Djevojke s galebom« bio bi most koji bi spajao umjetničke epohe i naraštaje
CRIKVENICA » Zvonko Car (1913.-1982.), Crikveničanin, bio je za života zaljubljen u svoj rodni grad i u kreativni rad, svoj umjetnički rad. Akademski kipar prema talentu i obrazovanju, vokaciji, umjetničkoj preokupaciji i životnom opredjeljenju, izradio je mnogo poznatih kipova, među kojima je i opatijska »Djevojka s galebom«, ili kako ju upravo zbog autorova šireg vinodolskog zavičaja zovu još i – »Kirica«. Ali u ovom primjeru posrijedi je posve određena počast autoru Zvonku Caru, koju mu želi iskazati, i to na najprimjereniji mogući način upravo njegov mladi kolega, i suvremeni i moderni umjetnik, akademski slikar Toni Franović, potičući oživljavanje i revalorizaciju njegova ateljea u Crikvenici, u parku nedaleko hotela Esplanade.
Polivalentnost
Atelje akademskog kipara Zvonka Cara mogao bi – i trebao – kako smatra Toni Franović, postati stjecištem umjetničkih i širih kulturnih okupljanja, te izvorištem novih umjetničkih inicijativa. Ako se ovo čini kao da je već poznato i negdje rečeno, točno je, ali ovaj put za razliku od dosadašnjih inicijativa za oživljavanjem kipareva ateljea dolazi od poznatog akademskog slikara, koji je svojim djelom prešao granice naše zemlje i postao stanovnikom svijeta.
– Prostori ateljea prije svega trebali bi biti spona među naraštajima. Ali i prošlim vremenima u kojima su živjeli veliki umjetnici povezani s ovim krajem, i crikveničkim i vinodolskim, govori Franović. Osim Zvonka Cara koji bi u ovom projektu bio i jest stožerna ličnost tu je i jedan Klović koji je svojim djelom toliko velik i značajan za svjetsku umjetnost uopće, da je, možemo slobodno reći, postao izvanvremenski. Tu je, zatim, Menci Klement Crnčić koji svojim marinama ali i grafikama može uvijek iznova impresionirati. Živio je u ovom kraju i zna se za njegovu vilu u Novom Vinodolskom. Prepoznat će ga austrijski turisti, a i ostali, u to možemo biti više nego sigurni. Njihova djela, ili replike, od Klovića, preko Cara i Crnčića, pa onda suvremenih, živućih umjetnika, koji djeluju u Hrvatskoj i svijetu, trebali bi naći mjesto za rad, ali i za vlastiti stalni postav ili dio prostora u ovom crikveničkom svojevrsnom hramu kulture i umjetnosti, naglašava Franović.
Toni Franović, rođen je u Zagrebu 1964. godine, a obiteljskim je korijenima usko povezan uz Crikvenicu i Grižane. Majka Elza potječe iz ugledne obitelji Krajcer, a otac, liječnik, dr. Toni Franović, rodom je iz sela Barci u Grižanama. Franović izlaže od 1989. godine Hrvatskoj i diljem svijeta. Nakon trogodišnjeg studiranja na Medicinskom fakultetu u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti i ostvaruje svoj prvi san: diplomira 1990. godine. Godinu dana proveo je kao gostujući predavač na Akademiji likovnih umjetnosti u Tel Avivu. Godine 1993. zapošljava se u Aradu gdje predaje slikanje u prirodi, a godinu dana poslije u Washingtonu predaje duhovnost umjetnosti. Polivalentnost Franovića kao slikara ogleda se u raznorodnim angažmanima u likovnosti, kada su posrijedi tehnike izričaja, pa je tako obnovio i izradio vitraje te uredio interijer u sakralnim objektima zagrebačke Židovske općine, te u Osijeku. Gostuje kao predavač i u Washingtonu. Nedavno u Washingtonu biva angažiran na obimnom sakralnom projektu. Radio je u različitim plemenitim metalima…
Most
Opus crikveničkog akademskog kipara, Zvonka Cara, mogao bi tako postati i biti most između umjetničkih epoha i naraštaja.
– A spona među naraštajima, to bi bili najmlađi, djeca i mladi osnovnih škola, koji bi dolazili i pronalazili svoje sklonosti likovnom izrazu ili afinitete prema poznatim autorskim izričajima u edukacijskim i kreativnim radionicama što bi se organizirale i stalno tematski obnavljale u ateljeu Zvonka Cara. Sve bi se to ostvarivalo dok traje školska godina. Mogli bi tu svoje interese u edukacijskom smislu ostvariti i studenti likovnih akademija i akademija primijenjenih umjetnosti, dapače.
U razdoblju u godini kada su praznici, kada je ljeto, ništa ljepše od otvorenih vrata ateljea za goste, izletnike, turiste, rekao je Toni Franović.
Za ovu zamisao očekuje odgovore u institucijama gradskog vodstva i ustanova u kulturi, a odjek – kako se nada i očekuje – mogao bi biti povoljan. A za ovaj projekt, vjeruje Toni Franović, moglo bi se očekivati pa i dobiti sredstva iz EU-fondova.
