Danas rijetko zanimanje

NEKAD KOLIJEVKA RIBARSTVA Tradicija u Klenovici ustupa mjesto turizmu

Franjo Deranja

Foto Franjo Deranja

Foto Franjo Deranja

Klenovica prema popisu stanovništva ima nešto više od 300 domicilnih žitelja, ali se ljeti taj broj višestruko povećava



KLENOVICA Devet kilometara od Novog Vinodolskog jugoistočno Jadranskom turističkom cestom, popularnom magistralom, put dovodi do Klenovice, nekadašnje gornjojadranske kolijevke ribarstva i ribara. Danas je ribarstvo uglavnom lijepa i tvrdim kruhom života od mora protkana tradicija. Turizam preuzima to mjesto!


Klenovica je prema nedavnom popisu stanovništva imala nešto više od 300 domicilnih žitelja, ali se ljeti taj broj višestruko povećava. Ipak, sve počinje – svaki razgovor i svaki izlazak iz kuća – dolaskom na obalu, na rivu, na novi lukobran koji je napokon zaštitio klenovarsku lučicu od jakih udara juga.


U središtu stare Klenovice – jer nova je Klenovica s vikend-kućama i apartmanskim naseljem svuda uokolo – uočljiv spomenik Ribaru, jedan od rijetkih što je napravljen prema liku živućeg ribara, a to je Nikica Cvitković. Spomenik je podignut u povodu obilježavanja tisućugodišnje tradicije ribarstva na istočnoj obali Jadrana. Autor spomenika je kipar Angel Angelkov (rođ. 1936., Makedonija) koji živi u Zagrebu.




I Nikica, kao i mnogi njegovi sumještani – Cvitkovići, Kalanji, Miletići, Komadine… – još uvijek rado govore i prisjećaju se vremena kada su u mjestu živjeli ribari, njihovi očevi i djedovi, koji su svakodnevni kruh zarađivali samo ribarstvom i bili organizirani u dobro posložene ribarske zadruge. Nekad bilo, sad se spominjalo!


U novije vrijeme – i danas – od ribarstva živi tridesetak obitelji, i to na način da se svježe ulovljena riba nudi u privatnim restoranima, a na tu ribu znaju doći i ugledni političari, poznati umjetnici i popularne estradne zvijezde.


Sve ove godine kao da su bile priprema za prepuštanje razvoja mjesta odavno uočenim potencijalima što ih je sve donedavno skrivao turizam. Malo je primjera – poput ovog klenovarskog – da novovjeka turistička izgradnja višestruko nadraste autohtonu lokalnu jezgru mjesta. Štoviše, stara Klenovica danas je upravo u sjeni novogradnji, i vila, i apartmanskog naselja.


Ali i danas, koliko god ribarstvo ustupa mjesto novoj tradiciji, turizmu, mnogi će i stariji i mlađi Klenovari, uskočiti u svoju barku ili brodić pa poći u ribolov, što iz gušta, što iz potrebe! Krv nije voda, a pogotovo ako u krvotoku ima toliko nasljeđa povezanog s – morem!