Ravnogorska obitelj

Život piše priče, a ove se članovi obitelji Klobučar rado sjećaju: S novolistovskih milijun dinara sagradili kuću

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Na jučerašnji dan 1967. Ravnogorka Nada Klobučar saznala je da je osvojila glavnu nagradu Novog lista, milijun dinara. Obitelji s troje školaraca i jednom plaćom, koju je uz to još čekalo i iseljenje, bio je to dar s neba



RAVNA GORA Život piše priče, a prije pola stoljeća na jučerašnji dan, dakle 27. veljače 1967. ispisao je jednu koje se i danas rado sjećaju članovi ravnogorske obitelji Klobučar, a vezana je uz Novi list.


Naime, tog je dana Nada Klobučar, majka tada 15-godišnjeg Vladimira, Višnje (13) i Ranke (8) te supruga Zvonimira, postala dobitnica prve velike nagradne igre Novog lista u kojoj je glavna nagrada bila za to doba iznimno visokih milijun dinara.


Novac nije mogao doći na bolju adresu jer je od petero Klobučarevih radio samo otac Zvonimir kao šumski radnik, majka Nada bila je domaćica, a sva su se djeca školovala u ravnogorskoj osnovnoj školi. Uz to što je s jednom plaćom teško bilo osiguravati život za petero ljudi, problem je bio i u tome što je zgrada u kojoj su tada Klobučarevi živjeli – nekadašnji Đački dom – baš te godine bila planirana za rušenje i izgradnju nove zgrade škole pa je svim stanarima jasno rečeno da što prije potraže novi smještaj.




Zvonimir i Nada Klobučar odlučili su, naravno, milijun kuna iz nagradne igre uložiti u ono o čemu su sanjali – izgradnju kuće. Tako su za pola milijuna kupili gradilište i dio zemljišta, a s preostalom polovicom krenuli u izgradnju kuće koja je nekoliko godina kasnije i dovršena. Tako je prvi novolistovski milijun kuna obitelji Klobučar donio kuću u kojoj i danas živi jedan od njenih članova, Vladimir Klobučar sa svojom obitelji. Naravno, Vladimir se itekako dobro sjeća tih trenutaka pred pola stoljeća, dana kad ga je kao učenika sedmog razreda tadašnji razrednik Acinger pozvao i rekao mu da ode kući jer je mama dobila milijun dinara, dolaze novinari i netko bi uz nju trebao biti, budući da je otac Zvonimir bio na liječničkim pregledima u Kraljevici.



Tata najzaslužniji


– Naravno da sam bio šokiran. Istina, nije mi bilo jasno koliko je to novca, ali sam znao da je puno, a u skladu s mojim pubertetskim godinama i činjenicom da sam tad bio baš zaluđen rock glazbom, ja sam na putu do kuće stalno razmišljao o tome kako ću sad napokon moći kupiti LP ploču meni tada najdražih Beatlesa, kako možda nagovorim roditelje da mi kupe i gitaru, kako možda ostane i što novaca za kakav motor…., prisjeća se s puno nostalgije Vladimir kojeg te davne dječačke ljubavi nikad nisu napustile pa je velik dio života proveo svirajući u raznim glazbenim sastavima. Kupio je, naravno, ne samo album Beatlesa, već i mnoge druge, a i danas je vrlo zanimljivo s njim razgovarati o tim zlatnim danima rocka. No, najviše nas je zanimalo kako je prvi milijun Novog lista došao u Ravnu Goru.


– Najzaslužniji je tata koji je volio čitati pa je tako, kad je god mogao, kupovao Novi list. Nakon što smo se iz Fužina preselili u Ravnu Goru, on se 1963. zaposlio u Šumariji Ravna Gora čije je tadašnje rukovodstvo svim radnicima koji su to željeli platilo pretplatu na Novi list. Sjećam se da je čitanje Novog lista kod nas bilo mali ritual i svaki se broj detaljno iščitavao. Kad je počela nagradna igra tata je brižljivo izrezivao kupone i kad smo prikupili sve, poslao ih je na adresu Novog lista navevši kao pošiljatelja mamu.



Voditeljica velike priredbe izvlačenja nagrada te velike igre bila je Gordana Bonetti, a djevojčica koja je izvlačila glavnu nagradu izvukla je dvije koverte pa joj je Gordana Bonetti rekla da jednu mora baciti natrag: »Tko zna čija je to omotnica bila, ali znamo da joj je u rukama ostala ona s imenom moje mame«, rekao je Vladimir Klobučar, dodavši kako su i kasnije dobivali razne nagrade – mlinac za kavu, knjigu, kao i večeru u Uvali Scott.



Nada pobudila nadu


Ona se najprije malo bunila jer je on, a ne ona, sakupljao kupone, ali joj je on rekao, sjećam se – »Ti si Nada, a ja živim u nadi da ćemo nešto dobiti«, I pogodio je!«, prisjeća se Vladimir koji je tek kasnije iz razgovora s majkom shvatio što se sve tog dana na kraju veljače 1967. godine događalo u Ravnoj Gori.


– Ne da tada nije bilo mobitela, već mi u našem stanu nismo još imali ni telefon, a Novi list na kojem je pisalo da je mama dobitnica, mi smo, kao i svakog dana, trebali dobiti tek oko deset sati kad bi ih poštar raznosio. No, mama je tog dana trebala nešto obaviti u Delnicama pa je krenula prema autobusnoj postaji i pritom naišla na poštaricu Anđelu koja joj je rekla da je dobila milijun dinara i da iz Rijeke dolaze novinari pa bi trebala ostati kod kuće. Iz tog razloga i mene su iz škole poslali kući pa smo tamo zajedno dočekali novinara Željka Grpca i fotoreportera Petra Grabovca, prisjetio se Vladimir, naglasivši da bez tog novca sigurno ne bi bilo njihove kuće.