Jelen usmrćen tik uz autocestu četvrta je ovogodišnja žrtva samo na području LD »Srnjak«. Vukovi su proširili područje djelovanja pa dolaze i tamo gdje ih dosad nije bilo
Divljač je, ponajprije zbog čovjekova ponašanja, promijenila svoje navike i sve više prilazi naseljima tražeći hranu koja se ostavlja, a onda to, logično, čine i predatori
– Vukovi su inteligentne životinje i znaju da se u ovo doba jelenska divljač, u nedostatku hrane u šumi, kreće oko lokacija na kojima smo mi postavili hranilišta. Pretpostavljamo da je čopor pratio krdo jelena koje se hrani na jednom od tih hranilišta koje imamo na ovom području, a napali su u trenutku kad su osjetili da je najpogodniji trenutak i da će lovina imati najmanje mogućnosti za spas.
Da je Petrović u pravu pokazivalo je i poprište događaja s ubijenim jelenom kojeg je dio bio već pojeden.
Iako se sve skupa događalo neposredno uz auto cestu, dakle u trenucima dok su se brojni putnici kretali tom vezom između Rijeke i Zagreba, cijela priča ne nudi ništa posebno neobično kad je riječ o surovim, ali u osnovi vrlo jednostavnim, pravilima preživljavanja životinja u divljini. Drugim riječima, vukovi su činili ono što rade tisućama godina – borili se da se prehrane i u toj surovoj »igri« uspjeli i ovom prilikom doći do plijena.
Slične napade bilježimo i na ostalim goranskim lovištima pa je očigledno da su vukovi proširili područje svog djelovanja te dolaze na područja na kojima nikada ranije nisu uočavani.
Nastave li se napadi vukova, mogao bi biti ugrožen matični fond jelenske divljači
Divljač je, ponajprije zbog čovjekova ponašanja, promijenila svoje navike i sve više prilazi naseljima tražeći hranu koja se ostavlja, a onda to, logično, čine i predatori poput vukova i risova koji ih slijede i koji će, razumljivo radije ići hraniti se sa, uvjetno rečeno »švedskog stola«, negoli loviti plijen po šumi, govori Petrović dodajući kako će poboljšanje vremenskih prilika i dolazak proljeća svakako pozitivno djelovati na sadašnje stanje, jer će jelenska divljač uskoro hranu moći tražiti i dublje u šumi, čime će se prostor njihova kretanja povećati, a time će i mogućnosti za napad vukova biti manje.
Dakle, spas je proljeće. A do proljeća – tko preživi, preživjet će!
