Velebit se prije znao ogrnuti debelim snijegom što je trajao do ljeta, a sada naglo ojuži i bujice se strovale niz strme padine noseći milijune kubika vode
KOSINJ Jedna od najljepših dolina Europe nedavno je po drugi put u ovoj godini bila top-tema medija. Poplave nastale podizanjem rijeke Like koncem siječnja načinile su štete na više od stotinu domaćinstava. Zadnja je poplava »samo« odsjekla cestovne pravce za mnoga sela. Tražeći krivca mnogi prstom upiru u HEP i hidrocentralu »Sklope«. Stariji Kosinjani govore kako se promijenila klima. I dok jedni zagovaraju izgradnju akumulacijskog jezera Kosinj II i potapanje Kosinjskog polja, drugi naglašavaju kako je riječ o neprocjenjivim kulturnim, gospodarskim i svakako ljudskim resursima koje treba očuvati pod svaku cijenu. Poplave u Kosinju traju stoljećima, još od naseljavanja prvih hrvatskih plemena koncem 8. stoljeća koja su u pitomoj dolini našli svoj novi dom. Vode im je često bilo na pretek, jer se vodostaj Like za jesenskih kiša i proljetnog topljenja snijega dizao i nosio sve pred sobom. Zato su se kuće uvijek gradile na brini. Ipak se povremeno događalo da su pod vodom ostajala cijela sela, a narod je svoju sirotinju sklanjao na brdašca iznad sela.
Nije HEP kriv za sve
Poplava iz 1937. sasvim je prekrila većinu kuća, a u Gornjem Kosinju na suhom je ostala samo crkva sv. Ante. Dva velika ponora podno sela Rudinka počesto nisu mogla upijati bujice pa su se poplave događale svake godine. Tako je nastala i lička rugalica: »Kosinjani blago li je vami kad vam voda tira miše s poda!« U ličkom žargonu pod je naziv za tavan.
– Prije dva mjeseca dana čistilo se jezero Kruščica. Onda su krenule kiše i brana je zatvorena. Kada se jezero napunilo, višak vode se morao pustiti u dolinu i sve je poplavljeno. Vodu iz doline vuku dva ponora i tunel HEP-a. Da nije bilo čišćenja jezera i da nije bilo brane i odvodnog tunela sve bi kuće bile poplavljene, kao što se prije događalo. A Kosinj odumire i bez poplava. Kada sam ja išao u osmoljetku samo je u područnoj školi u Rudinki bilo 50-60 djece. Išlo se u školu u dvije smjene. Sada su ugašene sve seoske škole, a jedina škola u Gornjem Kosinju ima 25 đaka. Imao je Kosinj ne tako davno osam tisuća ljudi. Ne možeš se baviti ratarstvom jer sve poplavljuje, industrije ovdje nema, nema posla. Mladi odlaze, stari umiru. Bit će nas na novom popisu manje od tisuću, kaže Baja. Njegove riječi potvrđuje sin Marko i kazuje da nekad veliko selo Rudinka danas ima dva učenika, kao po onoj »spala knjiga na dva slova!«
Potpuno iseljavanje
Kosinj je na svojoj koži prvi u Lici osjetio klimatske promjene. Velebit se prije znao ogrnuti debelim snijegom što je trajao do ljeta. Voda se polako slijevala u vrela, a poplave su bile rijetke. Sada naglo ojuži i bujice se strovale niz strme padine noseći milijune kubika vode. Poremećena je i izdašnost kaptaža za vodoopskrbu. El-Nino očito nije poštedio niti Liku. Zbog svega ovoga sve se češće spominje izgradnja HE »Kosinj II«. To znači potpuno iseljavanje ove prelijepe doline. Ponovit će se scenarij sela Kruščica, samo u daleko većem obimu. Nestat će pod jezerom mnoga arheološka nalazišta, mjesta gdje su kročili plemenitaši Frankopani i biskup Glavinić, gdje su tiskane prve knjige na hrvatskom jeziku. Nestat će i rijetki čokoti što su ih stari Kosinjani marljivo njegovali, a vino prodavali čak u Mletke. Nestat će tako dolina koju su mnogi putopisci s valjanim razlogom nazivali Božjim darom čovjeku.