Bogata glagoljaška povijest protiv potapanja Kosinja

Milan Tomašević

Predstavljanje knjige čiji je autor Ivan Mance, ujedno je i alat za uzvik protiv gradnje hidrocentrale ili u suprotnom vapaj da se konačno krene s mrtve točke i Kosinju ponudi prilika za novi život



GOSPIĆ » Ivan Mance nije ni povjesničar ni filolog ni kroatist, ali je istražujući i prikupljajući materijale šest godina napravio odlično književno djelo »Kosinj- izvorište hrvatske tiskane riječi«. Njegova knjiga koja je zbog otužnog stanja hrvatske kulture danas objavljena bez recenzije i lekture, kaže Mance za to jednostavno nisam imao novaca, premijerno je predstavljena u Gospiću. No zbog stalne, gotovo polustoljetne priče o gradnji još jednog hidroenergetskog sustava u Kosinju, a onda i iseljenja stanovništva i potapanja dijela povijesno bogate Kosinjske doline ovo predstavljanje knjige o Kosinju kao izvorištu tiskane riječi u Hrvata postaje i alat za uzvik protiv gradnje ovoga sustava ili u suprotnom vapaj da se konačno krene s mrtve točke pa da se ovom povijesno iznimno važnom mjestu ponudi prilika za novi život i uz novi hidroenergetski sustav. Kada se radi o samoj temi Manceove knjige, treba reći da nakon što je Gutenberg izumio tiskarski stroj tiskarstvo se proširilo po Europi, a postoje i teze da je Kosinj mjesto prve hrvatske tiskane knjige. Mance je u prvom dijelu knjige analizirao sve što je objavljeno o temi Kosinj-prva hrvatska tiskara, dok drugi dio knjige donosi kartografsku analizu Kosinja.


  

Bez dokaza o tiskari


Zanimljivo, ni sam autor nakon svih istraživanja nije siguran je li ta prva hrvatska tiskara bila u Kosinju. Kosinjanin je po ocu pa je subjektivan i misli da je prva tiskara i bila upravo u Kosinju, no svjestan je i toga da jake adute kao prva hrvatska tiskara imaju i Roč, Modruš i Senj, ali i Izola i Venecija. Ovo gospićko premijerno predstavljanje Manceove knjige odradila je i jaka i stručna ekipa, filolog prof. dr. sc.Mateo Žagar, kroatist prof. dr. sc. Ante Bežen i povjesničar gospićko-senjski biskup monsinjor dr. sc. Mile Bogović. I oni su svjesni da za sada još nema čvrstih dokaza da je upravo u Kosinju bio prvi tiskarski stroj. Predstavljajući u Gospiću Manceovu knjigu prof. dr. sc. sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Mateo Žagar podsjeća da je Lika prije osmanlijskog osvajanja bila jedna od najvažnijih pokrajina ondašnjeg ovog dijela Europe. Misal kneza Novaka koji jest prva hrvatska tiskana knjiga iz 1483. godine moguće da je tiskan upravo u Kosinju, u Lici kao tadašnjem glagoljičkom središtu Hrvatske. Žagar podsjeća da se kroz 20. stoljeće puno literature napisalo o mogućoj tiskari u Kosinju održavajući i osporavajući tezu da je kosinjska tiskara prva u Hrvata. No Kosinj je u to srednjovjekovno vrijeme bio geografski važno mjesto na brojnim tadašnjim prometnim pravcima. Žagar i Kosinjanima i ličkoj lokalnoj vlasti poručuje da uvjerenja je li tiskara bila ili nije u Kosinju treba pomiriti, a Kosinj treba u turističkom smislu razvijati kao glagoljsko središte kao što su napravili Istrani u Roču. Prof. dr. sc Ante Bežen, jedan od najeminentnijih ličkih intelektualaca također smatra da bez obzira je li prva hrvatska tiskara bila u Kosinju ili nije treba razvijati lički i kosinjski potencijal na tome da je bila.


  

Put prema izumiranju


Manceova knjiga, kaže Bežen, dobar je doprinos nastojanju da se tema kosinjske tiskare u znanstvenom smislu konačno rasvijetli, ali i kao sredstvo borbe za identitet kosinjskog kraja u vrijeme kada se ponovno aktivno govori o gradnji hidroenergetskog sustava u Kosinju koji bi doveo do potapanja kosinjske doline. Upravo se na tu temu mogućeg potapanja kosinjskog kraja posebno osvrnuo gospićko senjski biskup Mile Bogović koji kaže da gradnja tog sustava nad sudbinom Kosinjana visi kao Damaklov mač, ljudi se osjećaju nesigurnima, a dok se čekaju poplave Kosinj u demografskom smislu kopni. Na odličan je način predstavljanje ove knjige vodio Kosinjanin porijeklom, danas viši stručni savjetnik u Ministarstvu znanosti prof. Milan Bošnjak. On smatra da je problem Kosinja činjenica da nema perspektive za opstanak ljudi, nema uvjeta za razvoj tog dijela Like, nema jasne strategije da se za to mjesto nešto napravi pa da se kosinjsko povijesno i prirodno bogatstvo i turistički i financijski iskoristi. Odnosno kako reče Bošnjak, zlonamjerno se može reći da baš postoji i suprotna strategija da se ciljano ništa ne napravi kako bi se iseljavanje napravilo što jeftinije i lakše.    – Ako nema u Kosinju neke tvornice, s autoceste nema izlaska za Kosinj, ako se povuku svi resursi iz Kosinja i nema prometnica, kako govoriti o razvoju. Sada se Kosinj suočava s prijetnjom da će ostati bez župnika, pošte ili škole, svako veće mjesto je daleko i teško će biti Kosinju opstati, boji se Bošnjak i kaže da ga još više od prijetnje gradnje hidrocentrale koja već dugo visi nad Kosinjom brine činjenica da se ne nudi alternativa. A taj status quo prirodnim putem vodi prema izumiranju.