Snimio Marko GRACIN
Susreti slovenskih i hrvatskih ribara na Preluku, koji se ribolovom bave iz ljubavi, strasti i hobija, traju već 21 godinu. Druženja ribolovaca iz sportsko-ribolovnih društava Preluk iz Matulja i Soča iz Gorških brda postala su neizbježan dio ljetnog folklora koji prelučku uvalu na jedan dan u srpnju učine mjestom ugodnog i iskrenog slovensko-hrvatskog prijateljstva uz ribolov, pečenu ribu, ali i meso te vino koje stiže iz Goriških brda i s kastavskog područja.
Ulov nije toliko važan – na vagi je jedne godine više, druge pak godine manje jadranske ribe. Time se ribolovci uopće ne zamaraju, još manje dnevnom politikom koja s bodljikavim žicama, nepotrebnim gužvama i arbitražnim sporovima na slovensko-hrvatskim granicama stvara krivi dojam o lošim međususjedskim odnosima, pa im politička situacija nikad nije na repertoaru.
U prilog tome da su Slovenci i Hrvati dobri susjedi i veliki prijatelji generacijama, govore i ovi susreti koje su prije 21 godinu inicirali upravo Matuljci, nastavljajući tako dugu tradiciju matuljskog prijateljstva s pitoresknim Gorškim brdima, krajem koji je najpoznatiji po vinima i maslinovim uljima. Tu tradiciju, naime, još davnih dana počeli su boćari.
– Kronološki gledano, treba istaknuti da je suradnja zapravo počela na razini ondašnjih mjesnih zajednica Matulja i Goriških brda, a na inicijativu boćara Autoremonta iz Matulja. Naime, Autoremont je servisirao neke automobile iz Gorice, pa su tako počela i druženja. Bilo je to, dakle, davno, još za vrijeme Jugoslavije, a osim boćara u Goriška brda u goste su odlazila i neka druga društva, recimo naš pjevački zbor Učka. Možemo reći da nam je to bio uzor, navodi Miljenko Host iz SRD-a Preluk.
Na rijeci Soči
– Susreti koje smo počeli prije 21 godinu funkcioniraju na obostrano zadovoljstvo do današnjih dana. Nama su posebno zanimljivi izleti na rijeku Soču, odnosno jednom njezinom jezeru gdje se organizira ribolov. To su posve drukčija iskustva lova, kaže Ivo Lipić.
No, Jakončič nije vinar, nego maslinar, i to jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih u Sloveniji. Jakončičev maslinik u Goriškim brdima nalazi se na više od 400 metara nadmorske visine i najviši je u Sloveniji. Osim toga, on je renomirani međunarodni sudac kvalitete maslinovog ulja.
Kao suho zlato
– Masline na tim visinama odlično uspijevaju. Sa sortom črnica često pobjeđujem na natjecanjima u kvaliteti maslinovog ulja. Primjerice, prošle godine bio sam vicešampion na natjecanju u Splitu. Kao sudac, primjećujem da su vaša sjevernija maslinova ulja puno bolja od onih s juga. Tome je razlog što u Dalmaciji ne posvećuju dovoljno pažnje berbi maslina. Berba kasni, pa dalmatinska ulja oksidiraju i nisu više tako dobra. S druge strane, u Istri o tome vode puno računa, koriste nove načine proizvodnje i njihova su ekstra djevičanska ulja doista vrhunska – kaže Jakončič i pritom navodi detalj da je potražnja za njegovim ekstra djevičanskim maslinovim uljima značajno veća od mogućnosti proizvodnje.
Najviše prodaje u Švicarskoj. Cijena njegovog najboljeg ulja, onog iz sorte maslina črnice nije mala – litra košta čak 50 eura. No, visoka cijena nije problem.
– Ako je ulje vrhunske kvalitete, potrošači doista ne pitaju za njegovu cijenu. Ljubljančani često dolaze k meni samo po ulje, a to nije baš blizu. Maslinovo ulje je kao suho zlato – otkriva Jakončič.