Dva desetljeća prijateljstva

Ljetni folklor uz ribe i vino spaja Hrvate i Slovence

Srđan Brajčić

Snimio Marko GRACIN

Snimio Marko GRACIN



Susreti slovenskih i hrvatskih ribara na Preluku, koji se ribolovom bave iz ljubavi, strasti i hobija, traju već 21 godinu. Druženja ribolovaca iz sportsko-ribolovnih društava Preluk iz Matulja i Soča iz Gorških brda postala su neizbježan dio ljetnog folklora koji prelučku uvalu na jedan dan u srpnju učine mjestom ugodnog i iskrenog slovensko-hrvatskog prijateljstva uz ribolov, pečenu ribu, ali i meso te vino koje stiže iz Goriških brda i s kastavskog područja.


Ulov nije toliko važan – na vagi je jedne godine više, druge pak godine manje jadranske ribe. Time se ribolovci uopće ne zamaraju, još manje dnevnom politikom koja s bodljikavim žicama, nepotrebnim gužvama i arbitražnim sporovima na slovensko-hrvatskim granicama stvara krivi dojam o lošim međususjedskim odnosima, pa im politička situacija nikad nije na repertoaru.


U prilog tome da su Slovenci i Hrvati dobri susjedi i veliki prijatelji generacijama, govore i ovi susreti koje su prije 21 godinu inicirali upravo Matuljci, nastavljajući tako dugu tradiciju matuljskog prijateljstva s pitoresknim Gorškim brdima, krajem koji je najpoznatiji po vinima i maslinovim uljima. Tu tradiciju, naime, još davnih dana počeli su boćari.





– Kronološki gledano, treba istaknuti da je suradnja zapravo počela na razini ondašnjih mjesnih zajednica Matulja i Goriških brda, a na inicijativu boćara Autoremonta iz Matulja. Naime, Autoremont je servisirao neke automobile iz Gorice, pa su tako počela i druženja. Bilo je to, dakle, davno, još za vrijeme Jugoslavije, a osim boćara u Goriška brda u goste su odlazila i neka druga društva, recimo naš pjevački zbor Učka. Možemo reći da nam je to bio uzor, navodi Miljenko Host iz SRD-a Preluk.


– Naši susreti su počeli 1996. posve spontano, za jednog posjeta Matuljaca Goriškim brdima. Uz vino i ćakulu dogovorili smo da ćemo se međusobno posjećivati dva puta na godinu. Nekolicina nas iz Goriških brda već za desetak danas stigla je 1996. u goste na Preluk. To uspješno traje evo već 21. godinu, sjeća se jedan od začetnika ove ideje i nekadašnji predsjednik slovenskog društva Ribiška družina Soča Goriška brda Jadran Jakončič koji ističe da nije bilo ni jedne godine u tom dugom razdoblju da se prijatelji nisu okupili na Preluku i Goriškim brdima.Da sjećanje ne vara Jakončiča, potvrđuje i tadašnji predsjednik SRD-a Preluk Ivo Lipić koji dodaje da Matuljci u goste u Goriška brda odlaze u studenome.


Na rijeci Soči


– Susreti koje smo počeli prije 21 godinu funkcioniraju na obostrano zadovoljstvo do današnjih dana. Nama su posebno zanimljivi izleti na rijeku Soču, odnosno jednom njezinom jezeru gdje se organizira ribolov. To su posve drukčija iskustva lova, kaže Ivo Lipić.


Bratsko društvo, Ribiška družina Soča osnovano je 1952. godine, a bavi se ribolovom na rijeci Soči i njezinim pritocima na području Goriških brda. – Osim vinograda i vinara, Goriška brda imaju puno polja trešanja i naravno maslinika. Redom, najviše je vinograda, zatim maslinika, dok su nasadi trešanja na trećem mjestu. Uspijevaju također i breskve, šljive, kaki, marelice, ali i još neko voće. To je stari voćarski kraj Slovenije. Kažimo da je to slovenska Toscana, priča Jadran Jakončič i priznaje da u goste prijateljima iz Matulja nikad ne dolaze bez svojih čuvenih goriških vina.


No, Jakončič nije vinar, nego maslinar, i to jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih u Sloveniji. Jakončičev maslinik u Goriškim brdima nalazi se na više od 400 metara nadmorske visine i najviši je u Sloveniji. Osim toga, on je renomirani međunarodni sudac kvalitete maslinovog ulja.


Kao suho zlato


– Masline na tim visinama odlično uspijevaju. Sa sortom črnica često pobjeđujem na natjecanjima u kvaliteti maslinovog ulja. Primjerice, prošle godine bio sam vicešampion na natjecanju u Splitu. Kao sudac, primjećujem da su vaša sjevernija maslinova ulja puno bolja od onih s juga. Tome je razlog što u Dalmaciji ne posvećuju dovoljno pažnje berbi maslina. Berba kasni, pa dalmatinska ulja oksidiraju i nisu više tako dobra. S druge strane, u Istri o tome vode puno računa, koriste nove načine proizvodnje i njihova su ekstra djevičanska ulja doista vrhunska – kaže Jakončič i pritom navodi detalj da je potražnja za njegovim ekstra djevičanskim maslinovim uljima značajno veća od mogućnosti proizvodnje.


Najviše prodaje u Švicarskoj. Cijena njegovog najboljeg ulja, onog iz sorte maslina črnice nije mala – litra košta čak 50 eura. No, visoka cijena nije problem.



– Ako je ulje vrhunske kvalitete, potrošači doista ne pitaju za njegovu cijenu. Ljubljančani često dolaze k meni samo po ulje, a to nije baš blizu. Maslinovo ulje je kao suho zlato – otkriva Jakončič.