Svirači tradicijskih glazbala iz bugarske Varne / Snimio Marko GRACIN
Deveti Internacionalni festival meha počeo je u Nerezinama, a završit će u Orlecu. Hrvatski, Talijanski, Bugarski i Belgijski svirači meha zasvirali su i Osorčanima, Lošinjanima, Lubeničanima i Cresanima
NEREZINE Jutarnjim programom u Osoru, tijekom kojeg su folkloraši iz Hrvatske, Italije, Belgije i Bugarske pokazali što sve »zna i može« odsvirati mijeh, meh ili mih, počeo je Internacionalni Festival meha – mijeha koji se u organizaciji Folklornog društva Orlec iz Orleca i FD Studenac iz Nerezina odvija devetu godinu zaredom.
Nakon koncerta na glavnom osorskom trgu koji je izazvao veliko zanimanje kako turista tako i domaćeg stanovništva svirači miha krenuli su put Malog Lošinja na čijoj je rivi uslijedio »promenadni koncert internacionalnih mehova ili mihi«.
Prva festivalska večer održana je na trgu Studenac u Nerezinama, a publici su se predstavili svirači miha iz Istre – Dario Marušić, Marino Kranjac i Noel Šuran, talijansko folklorno društvo iz Lazia, belgijanski Griff trio, pripadnici bugarske Glazbene škole Konstantin Preslavski iz Varne, Loparan Bruno Škarić, Jordan Kučić iz Beleja, Ivan Mužić iz Orleca, inače najstariji svirač na meh, te njegovi sumještani Toni Fučić i Mario Mužić, a svoji na svome, tj. i na mijehu i na nerezinskoj pozornici bili su Nerezinjani Dario Kučić i Dinko Zorović.
Svaki nastup bio je tako slična, a opet tako različita priča, zapravo zbirka pripovijedaka koja budi pomisao na prošlost prizivajući slike iz nekih prošlih vremena. Studencom su se valjali neki opori tonovi, a opet tako melodiozni i bliski.
Uistinu treba zahvaliti svima koji su svojim trudom i zalaganjem prenosili znanje sviranja ovog instrumenta od iskona do danas. Vrijednost ovog Festivala koji će biti nastavljen i tijekom današnjeg dana i to nastupima »mehista« u Lubenicama i Cresu, a završiti festivalskom večeri u Orlecu, upravo je u očuvanju tog iskonskog zvuka kojeg ovi virtuozi izvlače samo iz jedne napuhane kože janjca ili kozlića iz koje vire »šurla od smreki i dva piska od trstike«. Ali ki zna – zna.