Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 1
Sutra: 16° 16° 1
17. listopada 2018.
Ispis članka: Rabljanka Kristina Ribarić je volonterka godine: 'Dobrovoljnim radom sve dobije smisao' - Novi List

NoviList.hr

Rabljanka Kristina Ribarić je volonterka godine: 'Dobrovoljnim radom sve dobije smisao'

Život posvećen volontiranju

3. siječanj 2016 20:43

Napisao: Ivor Balen

Rapska aktivistica i suosnivačica Udruge za djecu i mlade Kocka Kristina Ribarić organiziranim volontiranjem bavi se posljednjih 13 godina, a volontiranje ju je prošloga rujna odvelo u Novi Zeland gdje radi u dječjem vrtiću 

Kristina Ribarić cijeli život volontira, jer smatra da je to zabavan i koristan način provođenja slobodnog vremena

RAB Pored nagrađivanih taksista i kuhara, s Raba u 2015. godini dolazi i volonterka godine na razini Primorsko-goranske županije. Na otoku, a i šire vjerojatno nitko se neće iznenaditi da je riječ o Kristini Ribarić, poznatoj rapskog aktivistici i suosnivačici Udruge za djecu i mlade Kocka. 

Dodjelu nagrada Volonteri godine devetu godinu za redom organizirala je Udruga za razvoj civilnog društva Smart u suradnji s Gradom Rijekom i Primorsko-goranskom županijom. Dodjelom se želi izraziti priznanje istaknutim volonterima s područja županije, koji su uložili svoje vrijeme, trud, znanje i vještine za dobrobit i razvoj zajednice.

Volonteri rapske Kocke već su nekoliko puta prepoznati i od strane Smarta i Županije, ali i šire. Sama udruga dobila je prvu nagradu Županije za Organizatora volontiranja 2013. godine, na što su volonteri Kocke posebno ponosni. Ove godine nagradu je dobila predsjednica Kocke Kristina Ribarić koja je svoju aktivnu volontersku godinu u Kocki zaključila krajem rujna kada se preselila na Novi Zeland odakle i sada volontira i koordinira rad Kocke. 

Poticajne nagrade 

- Nagrada Volonter godine je sjajna inicijativa koja simbolično prepoznaje doprinos rada volontera, što mislim da je jako važno, s obzirom na to da taj rad svi obavljamo dobrovoljno i da je onda lijepo čuti barem neko hvala ili riječ podrške, a ovo je puno više od toga. Svaka do sada dobivena nagrada koja je kroz ovih osam godina postojanja Kocke došla na naš otok veselila me kao da je moja jer da ne radimo kao tim, ne bi nas ni bilo kao Kocke niti bismo uspjeli iskoordinirati ovoliko puno dobrih projekata za našu zajednicu kroz sve ove godine. Moja me nagrada veseli posebno zato što nisam u Hrvatskoj i što su na službenu dodjelu nagrade išli i članovi moje obitelji, osim članova Kocke i što su nagradu primili mama i tata za koje mislim da su velikim dijelom utjecali na to kakva sam osoba danas, pa je onda ova nagrada i nagrada za njih, kaže Kristina Ribarić.

Kako ističe, Kristina volontira cijeli život, a organiziranim volontiranjem bavi se posljednjih 13 godina, od prve godine fakulteta u Zagrebu kada je bila uključena u organizacije civilnog društva i pokušavala dati svoj doprinos.

- Povratkom na Rab nedostajalo mi je takvog aktivističkog provođenja slobodnog vremena pa sam dala ideju za osnivanjem Kocke koju su cure suosnivačice tada objeručke prihvatile i eto nas danas, osam godina poslije, s puno odrađenih volonterskih sati, radionica, događanja, projekata i puno vidljivih i onih manje vidljivih pozitivnih promjena koje smo napravili u našoj zajednici i kod naših korisnika. Osim Kocke i na Rabu, ali i izvan njega, volontiram u još nekoliko organizacija čiji me ciljevi zanimaju i čiji rad podržavam, a i u kojima upoznajem puno divnih ljudi koji svoju energiju usmjeravaju za neko opće dobro, ističe Ribarić. 

Zašto ne? 

Na pitanje zašto volontira i zbog čega veći broj ljudi nije uključen u neki oblik volontiranja, dakle besplatnog rada za opće dobro, Kristina kaže da nema jednostavnog odgovora.

- Pa nisam baš ni sigurna da znam odgovor. Kada su mi postavili to pitanje u filmiću za dodjelu nagrada, moj odgovor je bio: zašto ne? Mislim da bi isti mogao biti i sada jer ne vidim niti jednog razloga zašto ne volontirati. Mislim da je to zabavan i koristan način provođenja slobodnog vremena, a sa svakim volonterskim satom kojih imam jako puno vidim pozitivne promjene oko sebe, nasmiješena lica djece koja izlaze s radionica, zadovoljne volontere… I nekako onda sve dobije smisao, čak i ako nemaš neku podršku onih koji bi trebali biti zahvalni što im odrađuješ posao koji bi trebale odrađivati neke njihove službene institucije. Zašto ljudi više ne volontiraju? Kako sam uključena u više različitih organizacija imam osjećaj da svi s kojima provodim svoje vrijeme volontiraju. Ali možda se i varam oko opće slike. Vjerujem da bi svi volontirali kada bi im bile zadovoljene neke osnovne potrebe. Neki ljudi u Hrvatskoj još uvijek nemaju posao i ne vode život kojim su zadovoljni, tako da teško da onda pomisle kako će sada sretno otići u neku udrugu dati svoje slobodno vrijeme besplatno, za neko opće dobro. Teško je to očekivati, ali ja bih im poručila da koliko god teško izgledalo i koliko god besmisleno u takvim situacijama izgledalo volontiranje, možda je to put u neke nove svjetove, neka nova poznanstva i otkrivanje nekih svojih talenata za koje niste znali da postoje ili ih još niste istražili, što vam onda može otvoriti i put prema novim mogućnostima, poslovima, ili bar odnosima, zaključuje je Kristina Ribarić. 

Posao na Novom Zelandu 

Kristina Ribarić trenutačno živi na Novom Zelandu, gdje je otišla iskoristiti svoju »working holiday« (radni odmor) vizu. 

- Novi Zeland je prošle godine prvi put otvorio mogućnost dolaska mladima iz Hrvatske pa smo dečko i ja postali jedni od sto hrvatskih državljana s tom mogućnošću. I eto nas sada u Aucklandu. Počelo je ljeto i jako je toplo, ali se još navikavamo na ovu klimu, vrijeme i život. Ja sam dobila divan posao u jednom dječjem vrtiću gdje radim većinom s bebama i uživam u svakom trenutku. Puno učim i vjerujem da ću se s puno novih iskustava i ideja vratiti doma, kaže Kristina ističući da je na Novom Zelandu volontiranje razvijena djelatnost.

- Tu se volontira jako puno, a samo volontiranje otvara vrata zapošaljavanju jer svaki poslodavac traži reference prije nego te zaposli i puno ih želi čuti baš to - kakav si bio kao »zaposlenik« kada nisi bio za to plaćen. Iskreno, nije tako lako dobiti posao kao što su nam pričali dok smo istraživali vizu, posebno ne u struci jer naše diplome tu ne vrijede i potrebno je prolaziti određene procese da bi ih se uskladilo s novozelandskima, ali iskustvo koje se prezentira kroz dosadašnje poslove i posebno volontiranja od velike je pomoći. Ovdje smo upoznali puno Hrvata koji su preko različitih volontiranja uspjeli dobiti i neke dobre poslove.