Obnova patricijske kuće

Novi život Palače Moise: Kako je spašena renesansna kuća u staroj jezgri Cresa

Walter Salković

Ovako je Palača Moise izgledala prije nego se krenulo u obnovu / Foto Walter SALKOVIĆ

Ovako je Palača Moise izgledala prije nego se krenulo u obnovu / Foto Walter SALKOVIĆ

Pronađeni su vrijedni oslici i arhitektonski elementi zbog kojih se mijenjao i projekt unutrašnjeg uređenja zgrade kako bi najvredniji nalazi ostali vidljivi budućim korisnicima zgrade, a to će od rujna 2018. godine biti sveučilišni istraživački centar i centar za cjeloživotno učenje Sveučilišta u Rijeci



Uskoro se nad Cresom neće više nadvijati ogromna dizalica na koju su njegovi stanovnici već pomalo navikli – radovi na rekonstrukciji srednjovjekovne palače Moise polako se približavaju kraju. Već gotovo dvije godine svakodnevno se preko krovova stare gradske jezgre prenosi građevinski materijal jer je to bio jedini put kojim su se daske, cigle i cement mogli dostaviti na gradilište do kojeg vode uske uličice.


Patricijska kuća obitelji Moise najveća je renesansna kuća u Cresu, pa je domaći živalj naziva palačom. Usporediva je sa sličnim palačama primorske Hrvatske, a građena je prema venecijanskom modelu s lokalnim specifičnostima. Osim toga, na njoj se nalaze arhitektonska rješenja neuobičajena za Cres (svodovi, trijem) te oslikani interijer i pročelje.


Građevinski radovi bi trebali biti završeni do ožujka 2018. / Foto Walter SALKOVIĆ


Građevinski radovi bi trebali biti završeni do ožujka 2018. / Foto Walter SALKOVIĆ





Nakon što se uklone dizalica i skele Cresani će konačno moći vidjeti rezultate višegodišnjih aktivnosti. Projekt obnove započeo je još 2003. godine upisom zgrade na listu prioritetnih intervencija.


Posebno zahtjevni bili su restauratorski radovi jer se unaprijed nije moglo znati što će se sve naći u zgradi / Foto Walter SALKOVIĆ


Posebno zahtjevni bili su restauratorski radovi jer se unaprijed nije moglo znati što će se sve naći u zgradi / Foto Walter SALKOVIĆ



Pripremni radovi za obnovu otvoreni su 2008. godine, a 2010. je potpisan sporazum o namjeni građevine između Grada Cresa i Sveučilišta u Rijeci – dogovoreno je da će se u Palači Moise smjestiti sveučilišni istraživački centar i centar za cjeloživotno učenje s nizom sadržaja (učionice, uredi, polivalentna dvorana, dormitorij za studente, profesorski apartmani, restoran, knjižnica i izložbeni prostor).


Zahtjevan posao


Konzervatorski odjel u Rijeci odradio je preliminarna istraživanja 2011. godine, a Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu snimak postojećeg stanja. Ti su radovi bili posebno zahtjevni jer su se unutar građevine urušavali stropovi pa istraživanjima nije bilo moguće obuhvatiti sve strukture. Tijekom obnove najviše problema je izazvalo vrlo loše stanje konstrukcije pa je bila nužna i statička sanacija.


Zbog vrijednih oslika i arhitektonskih elemenata mijenjao se i projekt / Foto Walter SALKOVIĆ


Zbog vrijednih oslika i arhitektonskih elemenata mijenjao se i projekt / Foto Walter SALKOVIĆ



Budući da se projekt obnove financira najvećim dijelom iz europskih fondova – 3,5 milijuna eura od projekta ukupno vrijednog 4,15 milijuna eura sredstva su Europske unije – trebalo je poštivati stroga pravila, ne samo prilikom gradnje, već i kod organizacije gradilišta, nadzora i svih drugih aktivnosti.


Puno posla za restauratorice Nives Maksimović Vasev i Teu Sušanj Protić / Foto Walter SALKOVIĆ


Puno posla za restauratorice Nives Maksimović Vasev i Teu Sušanj Protić / Foto Walter SALKOVIĆ



Posebno zahtjevni bili su restauratorski radovi jer se unaprijed nije moglo znati što će se sve naći u zgradi. No, iznenađenja su bila ugodna jer su pronađeni vrijedni oslici i arhitektonski elementi zbog kojih se mijenjao i projekt unutrašnjeg uređenja zgrade kako bi najvrjedniji nalazi ostali vidljivi budućim korisnicima zgrade.


Na zidovima pronađeni vrijedni oslici, ali u vrlo lošem stanju / Foto Walter SALKOVIĆ


Na zidovima pronađeni vrijedni oslici, ali u vrlo lošem stanju / Foto Walter SALKOVIĆ



– Restauratorski radovi se izvode na kamenu, žbukama i oslicima te drvenim elementima – pojasnila je Tea Sušanj Protić iz Konzervatorskog odjela u Rijeci koja obavlja konzervatorski nadzor nad radovima. Radovi na kamenu obuhvaćaju čišćenje od organskih i anorganskih onečišćenja te naslaga cementa, konsolidaciju strukture kamena i sanaciju pukotina. Prema mišljenju konzervatorice Sušanj Protić, najljepši nalazi su dijelovi renesansnih prozora pronađeni uzidani u strukturu zida koji su vraćeni na njihova izvorna mjesta uz manje zahvate rekonstrukcije.


Vrijedni oslici


Pronađeni su i brojni drugi renesansni kameni fragmenti koji se neće moći vratiti na izvorne pozicije jer je palača u kasnijim povijesnim razdobljima radikalno pregrađena, ali će ih se prezentirati u dvorištu. Pred restauratorima još preostaju radovi na portalima prizemlja, stupovima trijema i kruni bunara koja je pronađena uzidana u zidove prizemlja, raspolovljena i utopljena u beton. Radovi na žbukama i oslicima sastojali su se od konsolidacije, čišćenja površine i retuširanja, a restauraciju čeka i oslik pronađen na zapadnom pročelju zgrade.



Ni jedan tako koristan i zanimljiv projekt, osim toga financiran najvećim dijelom iz europskih fondova, nije mogao ostati netaknut lokalnim dnevnopolitičkim prepucavanjima. Gradska vijećnica Sanja Tomić zamjerila je »prekomjerno ulaganje u projekt čiji su troškovi iz godine u godinu sve veći i nepredvidivi«. Gradonačelnik Kristijan Jurjako sjeća se da je Tomić bila vijećnica i u mandatu kad se odlučivalo o sklapanju ugovora s riječkim Sveučilištem.


– Tada se bunila da Grad Cres zgradu iznajmljuje Sveučilištu za male novce, ne shvaćajući da će, zahvaljujući tom ugovoru, do tada derutna zgrada biti potpuno obnovljena, tj. da će se u Cresu uložiti više od četiri milijuna eura. Pri tome Grad Cres i dalje ostaje vlasnik zgrade, a nakon isteka najma s njome može raspolagati kako želi. Osim toga, kad se završe radovi na obnovi i Sveučilište počne njome upravljati, Grad više neće imati nikakvih troškova, već će biti vlasnik reprezentativne zgrade u kojoj se provode programi od međunarodnog značaja – objašnjava Jurjako. Prigovora je bilo i na uređenje Ribarske ulice za koju su inicijalna sredstva trebala biti osigurana rebalansom za 2017. godinu koji vijećnici nisu prihvatili.


– Ribarsku ulicu ne uređujemo samo zbog Palače Moise, nego zbog nas koji živimo u Cresu, kako bi se revitalizirao još jedan dio stare gradske jezgre. Ulica se ne uređuje neplanirano, već je dinamikom radova bilo predviđeno da se to radi upravo sada. Nije se moglo raditi dok je oko zgrade bila postavljena skela i dok se ne sruši dogradnja s prednje strane zgrade, pa padaju u vodu prigovori oporbenih vijećnika da se to moglo napraviti prije – zaključuje Jurjako.



– Oslici su zatečeni izuzetno oštećeni, sačuvani tek u manjoj mjeri. Površina je ispiketana, a dijelovi potpuno uništeni kasnijim pregradnjama. Ipak, vjerujem da će nakon marljivog rada restauratora zabljesnuti i to kao svjedočanstvo nekad bogate opreme interijera palače – smatra Tea Sušanj Protić. Uz kamene dijelove i radove u žbuci, treći zanimljivi segment restauracije su povijesni drveni elementi stropova.


– Uspjeli smo sačuvati dvije masivne drvene grede u dvoranama na prvom i drugom katu, te profilirane konzole i stupove krovne konstrukcije. Nalaz povijesnih drvenih elemenata i oslika je posebno vrijedan jer je kuća prokišnjavala, urušavala se, drvo je trulilo, a slikani slojevi su ispirani – zaključila je konzervatorica Sušanj Protić koja je istaknula kvalitetan restauratorski rad tvrtki Hedom i Gilda kao i svih sudionika projekta, od glavnog projektanta mr.sc. Alana Brauna do vrijednih nadzornih inženjera iz tvrtke Investinženjering i glavnog izvođača radova tvrtke Ingrad.


Zahvaljujući dobroj organizaciji sve aktivnosti odvijaju se po planu i građevinski radovi bi trebali biti gotovi do ožujka, a od rujna sljedeće godine u njemu će se provoditi predviđeni sveučilišni programi. Glavni su ciljevi projekta, uz sanaciju i revitalizaciju kulturnog dobra, formiranje znanstveno-istraživačkog centra, otvaranje novih radnih mjesta, unošenje novog sadržaja na otok uz promjenu percepcije otoka kao izolirane sredine, te decentralizacija edukativnih i znanstvenih aktivnosti Sveučilišta u Rijeci. Ostvarenjem svih tih ciljeva palača će, uz svoju edukativnu dimenziju, imati značajan utjecaj na kulturni, društveni te gospodarski razvoj grada Cresa, otoka i regije.