Vodoopskrba

Mještani vrbničkog zaseoka Risike ogorčeni: Platili vodu prije sedam godina i – još čekaju

Mladen Trinajstić

Ljiljana Pepelko sačuvala je članak u kojem komunalci i općinari kažu da je projekt vodoopskrbe Krka zgotovljen / foto M. TRINAJSTIĆ

Ljiljana Pepelko sačuvala je članak u kojem komunalci i općinari kažu da je projekt vodoopskrbe Krka zgotovljen / foto M. TRINAJSTIĆ

Sporazum s mještanima potpisao je bivši načelnik, kaže aktualna načelnica Općine Vrbnik Marija Dujmović-Pavan. Iako su tada postojali određeni projekti odnosno nacrti, pokazalo se da zbog imovinskopravnih pitanja to projektno rješenje ne može biti temelj za građevinsku dozvolu



 To što za Mavre, zaselak Risike na području Općine Vrbnik mnogi ne znaju niti su ikad čuli nas ne iznenađuje, ali ono što nas čudi i ljuti je osjećaj da za nas i naše naselje ne znaju ili ne žele znati čak ni oni koji to moraju po prirodi stvari. To su riječi kojima su naš razgovor jučer otvorili žitelji tog mjestašca, okupljeni i složni u nastojanju ukazivanja na problem koji ih sve sad već godinama muči.


– Radi se o tome da smo, na poziv Općine Vrbnik, kao vlasnici objekata u ovom mjestu još 2009. s lokalnom upravom sklopili sporazum o obročnom plaćanju naknade za priključenje na mjesnu vodovodnu mrežu koja je iznosila 6,5 tisuća kuna, a sve kako bi nam voda do domova bila dovedena do 2012. godine – kazuju nam dvije od jedanaest potpisnika takvog dokumenta – Verona Štefan i Ljiljana Pepelko. Slijedom tog sporazuma sredinom svibnja 2009. svi smo uplatili prvu od tri predviđene rate, i to u vrijednosti tri tisuće kuna, nastavljaju obrazlagati žitelji Mavra dokazujući svoje tvrdnje uredno sačuvanom dokumentacijom. Druge dvije rate trebalo je platiti u kasnijim fazama projekta, dvije tisuće u trenutku podnošenja zahtjeva za priključenjem te još 1,5 tisuću kuna u trenu priključenja naših objekata na vodovodnu mrežu.



Kad su se nedavno na ulazu u Risiku pojavili komunalci koji su iskrcali gomilu vodovodnih cijevi, ponadali smo se da nam se čekanje isplatilo te da ćemo i mi napokon uskoro dobiti vodu, rekli su nam Stanislav Andrić i Radivoj Banjeglav napomenuvši i da je njihovo veselje (zbog kojeg su još tad bili spremni »zaboraviti« na problematiku davno uplaćene prve rate) bilo kratka vijeka. Ispostavilo se, naime, da to nisu cijevi za Mavre nego za rekonstrukciju dijela postojećeg vodovoda prema Vrbniku, kažu mještani.





Prevareni


– Problem je što, unatoč tome što smo svi izvršili svoj dio obveza iz sporazuma čiji je supotpisnik s »druge strane« bio tadašnji vrbnički općinski načelnik Ivan Lukarić, do današnjeg dana voda nije dovedena do našeg mjesta niti smo ostvarenju tog našeg sna postali bližima »i za metar iskopana kanala«, ističu okupljeni, a sad i s razlogom već dobro organizirani mještani ističući da se, nakon više od sedam godina čekanja, svi redom osjećaju prevarenima. Treba reći i da je u međuvremenu naknada za priključenje na vodovodnu infrastrukturu ukinuta pa je naša davno plaćena rata sada postala tek učešće u »nepostojećoj kategoriji« odnosno modelu slijedom kojeg su općine i gradovi, sve do izmjena Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (svibanj 2013.) financirale gradnju mjesnih vodovodnih mreža. Unatoč tome, svi smo nastavili strpljivo čekati, ne raditi probleme i nadali se da će vrbnička općinska vlast odraditi svoj dio posla, čak i ne tjerajući mak na konac oko naknade koju smo djelomično uplatili, a koja je u međuvremenu ukinuta – dodaje pak Stanislav Andrić. Strpljenje i pristojnost, pokazalo se, nisu nam se isplatili niti vratili, premda je u međuvremenu izgrađen vodovod kojim je opremljen dobar dio ostatka Risike, a čiji magistralni krak od naših kuća prolazi na udaljenosti od tristotinjak metara.


– Svi mi, strpljivi i disciplinirani građani, nakon sedam godina čekanja osjećamo se prevarenima, i to od institucije za koju se nikad nebismo usudili vjerovati da bi nas mogla staviti u takvu poziciju – ističe Ljiljana Pepelko koja je posljednjih godina u više navarata posjećivala sjedište lokalne uprave tražeći od aktualne načelnice Marije Dujmović-Pavan odgovor kad će voda doteći do Mavra. Nažalost, ni ja niti bilo tko od mojih sumještana iz Općine kući se nije vratio sa zadovoljavajućim odgovorom – dodaje Verona Štefan koja je također višekratno »hodočastila« u Vrbnik napomenuvši da su svi još uvijek žedni Mavrani od načelnice dobivali uvijek isti odgovor »da se na rješavanju njihova problema radi, da se vodovod projektira odnosno ishode potrebne dozvole«.



Upitana o mogućnosti da lokalna uprava žiteljima Mavra ipak vrati naplaćeni novac (tim više što je naknada čija je prva rata već naplaćena u međuvremenu zakonski ukinuta) načelnica kaže da je to teško očekivati.


– Unatoč tome što se, kao građanka na neki način mogu solidarizirati s tim ljudima koji su, ne svojom krivnjom, dovedeni u ovakvu situaciju, kao čelnica izvršne vlasti moram reći i da novac koji su uplatili zapravo nikad nije predstavljao namjensku uplatu u smislu gradnje »njihova« vodovoda, već za izgradnju te vrste komunalne infrastrukture u cjelini. Općina je, naime, dijelom i iz tih uplata gradila i izgradila kilometre vodovodnih mreža, između ostalog i u dobrom dijelu Risike kojima Mavri pripadaju ali, nažalost, ne i do njihovih kuća, ustvrđuje Dujmović-Pavan ponavljajući da je za to, zbog već spomenutih propusta, odgovoran njen prethodnik. Radimo što možemo i najbrže što možemo, vodovod će se iako sa zakašnjenjem, i ondje graditi ali na žalost, novac tim ljudima ne možemo vratiti, završila je načelnica napomenuvši da bi se takvim postupanjem, koliko god se poštenim činio, zapravo bila otvorena »Pandorina kutija« retroaktivnog primjenjivanja ukinutih propisa.



Naslušali se obećanja


– Sedam godina nakon što su nam uzeli novac oni naš vodovod projektiraju i pripremaju se za ishođenje dozvola! Pa je li to normalno, upitao se jedan od neformalnom protestnom skupu nazočnih sezonskih žitelja tog dijela Risike napomenuvši i da, nakon toliko čekanja, on i svi njegovi sumještani od Općine Vrbnik sad zahtijevaju neodložan povrat uplaćenog novca.


– Naravno, kao sav civilizirani svijet, želimo i vodu, ali i da nam se u skladu s etičkim i zdravorazumskim normama vrati novac koji nam je, ispada, »na slijepo« uzet – složno su zaključili žitelji Mavra. U posljednjem odgovoru koji smo nakon više usmenih objašnjenja od predstavnika Općine napokon dobili i napismeno stoji da je dokumentacija za ishođenje građevinske dozvole u pripremi te da se radovi na gradnji vodovoda očekuju na jesen. Obećanja o početku radova »na jesen«, pa »na proljeće«, pa opet »na jesen« već smo se naslušali – kažu mještani ustrajni u traženju da im Općina vrati sredstva.


Bivši načelnik


Objašnjenje razloga koji su doveli do ovakve začudne situacije potražili smo kod općinske načelnice Marije Dujmović-Pavan (HDZ) koja je, očekivano, odgovornost i krivnju za probleme žitelja tog zaseoka locirala u postupcima njenog prethodnika, SDP-ovca Ivana Lukarića. – Činjenica je da je, zbog nekog razloga, bivši načelnik takav sporazum s vlasnicima objekata u tom djelu Risike sklopio, a da prethodno nije riješio potrebnu projektnu dokumentaciju odnosno ishodio dozvole nužne za gradnju vodovodne infrastrukture – ustvrdila je načelnica. Iako su u trenutku sklapanja sporazuma postojali određeni projekti odnosno nacrti slijedom kojih se planiralo u Mavre dovesti vodu, pokazalo se da se zbog imovinskopravnih pitanja to projektno rješenje ne može biti temelj ishođenja građevinske dozvole bez koje je nemoguća gradnja takve infrastruture. U međuvremenu smo u suradnji s Ponikvama krenuli u preprojektiranje odnosno pripremu za dovođenja vode do tog naselja drugim putem, trasom na kojoj imovinskih problema nema – nastavlja Dujmović-Pavan naglašavajući i da bi, koliko je informirana, koncem godine ondje napokon ipak mogli biti stečeni uvjeti za gradnju vodovoda.