Plava magistrala stalna je težnja, pa i potreba svih stanovnika jadranskih otoka. Posebno onih na Kvarneru s obzirom na to da je u Dalmaciji, zbog konfiguracije i veličine otoka, ali i drugačije dinamike njihovog povezivanja, situacija drugačija. Stanovnici kvarnerskih otoka teže sveobuhvatnoj morskoj poveznici jer im ona može otvoriti dodatne poslove u turizmu, a i ostali vidovi gospodarstva su im u velikoj mjeri komplementarni. Stoga, stalni su i upiti naših čitatelja otočana, ali i onih koji su s otoka odselili pa često na njih putuju, i to posebno prvih dana godine, o mogućim promjenama u toj sferi, u još boljoj povezanosti ne samo otoka i kopna, nego i otoka međusobno. Brodara pak koji ispunjavaju tu problematiku na sjeveru Jadrana samo su dva – Jadrolinija i Rapska plovidba. Iako su odnedavno »vrata otvorena« i drugim brodarima, pa tako i onima iz država EU-a, za sada zanimanja za ulazak na taj dio hrvatskog tržišta – nema.
Kako je poznato, u ovom trenutku na zadovoljstvo stanovnika Cresa i Lošinja, optimalno posluju linije Brestova – Porozina i Valbiska – Merag. Istina, svojedobno je naš najveći otočni grad imao trajektnu liniju Pula – Mali Lošinj – Zadar, no kako na toj dionici plovi katamaran, teško je vjerovati da će doći do njezinog oživljavanja. Ono što je kod te katamaranske linije dobro, činjenica je da je na Lošinju pokrenut novi turistički razvojni ciklus koji će itekako trebati što je moguće bolju povezanost s gradovima poput Pule i Zadra, tim više što je riječ o sve značajnijim aviodestinacijama. Dolazak na Lošinj je i zahvaljujući tim zračnim lukama te dakako katamaranu – znatno jednostavniji.
Bez službenih zahtjeva
Otok Rab pak ima poveznicu koja se savršeno uklapa u sam pojam »plava magistrala«. On naime nema samo vezu kopno – otok, nego i otok – otok. Niz godina iz pristaništa Valbiska prometuje i trajektna linija prema Loparu, što Rabu zapravo daje vrhunsku povezanost. Naime, njihova osnovna linija koju k tome ne drži Jadrolinija nego Rapska plovidba, je Stinica – Mišnjak. No, njome se dolazi na sasvim suprotan kraj otoka tako da je općini Lopar, i njihovim mnogobrojnim turistima, od velike koristi i Jadrolinijin pravac s Krka do Lopara. Na taj se način »štedi« nekih 150 kilometara cestovne vožnje koja je nakon Senja i vrlo zahtjevna: umjesto napete i zavojite vožnje, moguć je užitak na nekoj od paluba ili u salonu trajekta. Dolazimo tako i do otoka Paga koji, ma koliko je povezan mostom, na svom sjevernom dijelu ima i trajektnu liniju što spaja Priznu i Žigljen koja je od najveće je koristi Novalji, Kolanu i okolnim, manjim mjestima. Ono na čemu se i dalje inzistira kod nemalog broja stanovnika Paga, pa i Raba, je trajektno povezivanje na liniji Mišnjak – Žigljen, na pravcu koji bi bio utemeljen na dobrim iskustvima linije Valbiska – Lopar. A da bi došlo do uvođenja nove linije, u praksi resorno ministarstvo, u konkretnom slučaju Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, analizom mora ustanoviti da je neka linija potrebna, nakon čega se raspisuje natječaj za koncesiju. Problem i želju ministarstvu treba signalizirati lokalna samouprava, kako bi ono ustanovilo da je nešto potrebno. U ovom trenutku ni u Rabu, pa ni u Novalji takvih, službenih traženja nema. Otoci Rab i Pag su istina povezani brodićem koji ljeti spaja grad Rab i Lun, i to je sve.
Obostrana korist
Veza s Rabom preko Žigljena bila bi svakako višestruko korisna jer turističke privrede oba otoka mogu imati velike koristi od zadarske zračne luke, a razvidno je i to da Novalja ima ono što Rab nema: Zrće i Lunjske maslinike. Stoga, bio bi to najkraći i najbrži način da turisti na Rabu dobiju i taj dio ponude. Svakako, vrijedi i suprotno jer vidjeti primjerice rijetku ljepotu staroga grada Raba izazov je svakom tko posjeti ova dva otoka, Pag i Rab.Ta bi trajektna linija bila i od velike koristi kad je u pitanju opskrba, točnije mogla bi pojeftiniti artikle koji se dovoze na otoke. Umjesto četiri plovidbe, kombi ili kamion imao bi tri – Prizna – Žigljen, potom Žigljen – Mišnjak i na kraju Mišnjak – Stinica. Ovako – na Pag, s Paga, na Rab – s Raba. Danas, koliko god da su otoci Pag i Rab blizu, oni su zapravo – jako daleko. Slično bi se također moglo ustvrditi i za Rab i Mali Lošinj – mada su zračnim ili morskim putem jako blizu, danas u idealnim uvjetima treba izgubiti šest sati da bi se došlo iz jednog u drugi grad.
Opet se pojavljuju i razmišljanja o povezivanju Baške i Lopara, riječ je o kraćem te samim time i bržem i povoljnijem pravcu povezivanja. No kako smo obaviješteni od strane brodara koji održava pravac Valbiska – Lopar, ove godine, a sudeći prema iskustvima tako bi moglo biti i do daljnjeg, taj se pravac ne bi trebao oživljavati.
Kako ističu u Jadroliniji, veza između Valbiske i Lopara se pokazuje vrlo korektnom. Prema procjenama za 2018. godinu, prevezeno je 135 tisuća putnika i 47 tisuća vozila.
Regulator linijskog putničkog prometa na Jadranu je Agencija za obalni linijski pomorski promet sa sjedištem u Splitu. Ona propisuje sva pravila i uvjete održavanja pojedine linije, kao što je red plovidbe, cijene karata te vrstu i potrebne kapacitete brodova za sve brodare. Agencija sa svakim brodarom ima potpisan ugovor o održavanju linije, a koji je brodaru dodijeljen po postupku javnog natječaja. Oni su zapravo »šefovi« svima što se bave brodarstvom na Jadranu, tako da su oni jako dobra, odnosno najbolja adresa u slučaju kad pojedine skupine građana ili stanovnika pojedinih naselja žele potaknuti otvaranje nove trajektne ili brzobrodske linije.
Isprofilirani pravci
Kad je Rab u pitanju, tu je i dodatna katamaranska linija iz Rijeke, Rijeka – Rab – Novalja koju također održava Jadrolinija. Očito su se ti pravci isprofilirali kao dobri radi sveukupne povezanosti, ne samo one morske. Riječ je tu i o adekvatnim pristaništima koja imaju i dobru cestovnu povezanost, kako na Krku, tako i u slučaju cestovne veze Lopar – Rab. Stoga jasno je – čemu investirati u Bašku kad se Valbiska, kao nova i moderna luka pokazuje kao jedna od najboljih na Jadranu. A osim kad to čini resorno ministarstvo, drugi put ustanovljenja neke brodske ili trajektne linije je onaj kad brodar može direktno tražiti od Agencije za obalni linijski pomorski promet da mu odobri održavanje recimo sezonske, komercijalne linije. To nisu državne linije, nema ugovora s državom tako da cijeli rizik poslovanja ostaje na brodaru.
Dodajmo još da Jadrolinija, kao i svi ostali brodari na Jadranu, održava red plovidbe sukladno definiranom redu plovidbe od strane Agencije za obalni linijski pomorski promet i sukladno koncesijskim ugovorima. Godišnji redovi plovidbe usuglašavaju se svake godine s predstavnicima lokalne uprave i samouprave, Agencijom i brodarima.Sve u svemu, situacija s povezanošću kvarnerskih otoka i kopna je zadovoljavajuća, no ono na čemu bi se uz pomoć pojedinih studija isplativosti, ali i intervencija lokalnih samouprava trebalo inzistirati je bolja međuotočna povezanost. Ili ono što nazivamo – »plava magistrala«.
Boljoj međuotočnoj povezanosti često problem nisu brodovi i brodari, već lučka pristaništa. I za otvaranje novih linija, ali i za unapređenje postojećih linija, mora se permanentno raditi i na toj problematici. Istina, kad je u pitanju Primorsko-goranska županija, i u taj se segment, otočna pristaništa, ulažu golema sredstva, čak i na onim otocima koji danas jedva da su nastanjeni.
