Veliki razgovor

Željko Jovanović: ‘Rijeka je spasila hrvatsku ligu od potpunog potonuća u nogometnu močvaru’

Tihana Tomičić

Foto Marin Aničić

Foto Marin Aničić

Mamiću Dinamo služi kao osobni bankomat iz kojega plaća suce – i to ne samo nogometne, ali i ostale svoje »lutke na koncu« koje plešu oko močvare koju su zajedno stvorili



Željko Jovanović ostao je upamćen kao ministar znanosti, obrazovanja i sporta koji je »krv pustio« kako bi raščistio situaciju u hrvatskom sportu, a pogotovo nogometu, no na kraju je bio smijenjen zbog ogromnih otpora i u sektoru sporta, ali i obrazovanja i znanosti, gdje je također inzistirao na reformama. Mnogi sada tvrde da je u svemu bio u pravu i radio dobro, a najnoviji sudački incidenti u nogometu to i potvrđuju. Zato ga odmah pitamo:


Ponavlja li se povijest u hrvatskom nogometu nakon ovog vikenda i ide li sve u smjeru štete za HNK Rijeku?


– Započet ću s »krepat ma ne molat« pa preko »sami protiv svih« završiti sa »zajedno smo Rijeka« – i to je moj odgovor na vaše pitanje. HNK Rijeka je već sad, i tako će biti do kraja ovogodišnje lige, prvak hrvatskog nogometa, pa neka pate svi kojima to smeta.




Što, po vama, znači novi eksces u hrvatskom nogometu: penal dosuđen ponovno u korist Dinama? Što to znači za HNK Rijeku i kakav trend to pokazuje?


– Da me netko ne optuži za subjektivnost, citirat ću američke i njemačke medije, USA Today i Sport+ koji su izmišljeni jedanaesterac za Dinamo proglasili sudačkim gafom godine, a Soudanijevu glumu kandidirali za Oskara. Sportski svijet ne priča o majstorijama hrvatskih nogometaša, nego s podsmijehom govori o sudačkim odlukama, koje opet potvrđuju moju staru tezu da ovakovo vodstvo HNS-a, i sudačka organizacija posebno, ne odustaju od širenja močvare u koju žele gurnuti hrvatski nogomet. Uvjeren sam da ta poklonjena pobjeda Dinamu neće ugroziti titulu Rijeci, ali oteti bodovi mogu na primjer, na kraju prvenstva, stajati Cibaliju prvoligaškog statusa. Dakle, trend je poražavajući i upozoravajući, šutnja i guranje glave u pijesak ugrožavaju ne samo prvoligaški nogomet, nego i reprezentaciju i sport u cjelini. Ali, što reći kada HOO – krovna sportska organizacija, odradi svoju godišnju skupštinu bez rasprave za samo 29 minuta, bez i jednog pitanja o nenamjenskom trošenju novca za fantomsku Sportsku TV. To je, nažalost, danas ogledalo hrvatskog sporta, jako zamućeno.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



Besramna krađa u Tuđmanovoj režiji 


Informacije iz HNS-a govore da Mamić neće dopustiti Rijeci da postane prvak. Što ako se ponovi 1999.?



I sadašnji ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić je politički preživio, unatoč dokazanom plagiranju. Što to govori o Vladi i politici HDZ-a?


– To je dokaz potpune nevjerodostojnosti ove vlade i Plenkovića, zaštitnika plagijatora. Ivan Đikić je u više navrata upozoravao da plagijatori svih boja danas rade na nekim od najodgovornijih javnih funkcija u Vladi, Saboru, sudstvu, sveučilištima, školama, bolnicama, a Rektorski zbor, kao krema Sveučilišta, istovremeno sramotnim branjenjem plagijatora Barišića opetovano traži ukidanje Odbora za etiku u znanosti i obrazovanju, čime jasno pokazuje koliko mu je stalo do etičnog postupanja u akademskoj zajednici. Pa kakva je to poruka učenicima i studentima? Ostankom plagijatora Barišića u ministarskoj fotelji, svjedočimo jednom od najmučnijih i najsramotnijih trenutaka u hrvatskoj znanosti, a time i u hrvatskom društvu. I opet u režiji HDZ-a. Nakon crnih vreća kojima su opljačkali državni proračun, sada dodatno i moralno pustoše hrvatsko društvo i ugrožavaju budućnost Hrvatske.


Barišić je, poput Šustara prije njega, praktično zaustavio Jokićevu cjelovitu kurikularnu reformu.


– Dok plagijator Barišić tvrdi da je naš obrazovni sustav baš dobar i time poručuje da nam reforma ne treba i tako pokazuje da ne samo da je plagijator nego i potpuno nekompetentan za ministra, Boris Jokić je nedavno u Opatiji i u Novom listu ukazao na niz poražavajućih podataka stagnacije obrazovanja. Unatoč tome, Barišić i aktualna vlast trenutno stanje smatraju zadovoljavajućim, ignorirajući jasne pokazatelje koji upućuju da je potrebno što prije mijenjati obrazovni sustav, a zajedno s Plenkovićem osnivaju povjerenstvo za prošlost umjesto da se okrenu budućnosti.



– Budimo realni, nogomet je uvijek bio više od igre. A u ovoj našoj sumornoj i siromašnoj hrvatskoj stvarnosti, u igri su desetci milijuna eura koje donosi ulazak u Ligu prvaka iduće sezone, da ne govorim o pozornici na kojoj svakom utakmicom u Ligi prvaka raste cijena igrača koji igraju, a time i provizije kojima džepove pune menadžeri iz kruga jedne poznate hrvatske obitelji. Neće to Mamić, kojem Dinamo služi kao osobni bankomat iz kojega plaća suce – i to ne samo nogometne, ali i ostale svoje »lutke na koncu« koje plešu oko močvare koju su zajedno stvorili, tako lako pustiti iz ruku. Sjećam se kao jučer: 1999. odveo sam po prvi put na jednu nogometnu utakmicu na Kantridu svojeg tada 13-godišnjeg nećaka Marka. Nakon te besramne krađe u Tuđmanovoj režiji, kojom je Rijeci oteta titula prvaka, Marko se zakleo da nikada više neće otići na nogometnu utakmicu. Zbog njega i svih mladih ljudi koji se bave sportom, nadam se da je Rijeka već sada toliko moćna da joj nikakvi Mamići, Vrbanovići, Šukeri, Kulušići, Širići, Batinići i njima slični ne mogu ništa. Dapače, da će usprkos njima postati prvak. Rijeka ove sezone igra najljepši nogomet, klub je izgrađen na zdravim temeljima, igrači, zaslugom trenera Keka i vodstva kluba, pršte od samopouzdanja, a vinkovačka sramota podigla je sportsku i cjelokupnu hrvatsku javnost na noge.


Odakle krenuti u promjene?


– Pa od glave naravno, od vodstva HNS-a u kojem »nema« politike, ali gotovo svi su HDZ-ovci i koje, eto, ne mora stati pred ogledalo, nego neka stanu pred oči hrvatske javnosti i za početak objasne, na primjer, zašto su nam suci, čast iznimkama, tako loši? Postoje li još uvijek poticaji za »pošteno suđenje«? Zašto se našim sucima »priviđaju« penali u korist Dinama? Zašto Slovenci ili Srbi sude završnice Lige prvaka, europskog i svjetskog prvenstva, a naši postaju predmet poruge na društvenim mrežama? Samo kirurški rez može spasiti teško bolesnog pacijenta, kakva je hrvatska sudačka organizacija i HDZ-ovo vodstvo HNS-a. Predsjednik HNS-a Šuker je, pak, evidentno intelektualno i moralno nedorastao svojoj funkciji, pa on je na moju metaforu o hrvatskoj nogometnoj ligi kao Orwellovoj životinjskoj farmi, gdje su svi klubovi jednaki, ali je Dinamo malo jednakiji, reagirao da sam ja uvrijedio nogometaše i nazvao ih životinjama.


Što govori činjenica da je premijer Plenković primio Davora Šukera? Što znače njegove najave da ostavka neće biti? Znači li to da je netko ipak natjerao vrh HNS-a na povlačenje, ali neće biti naglih poteza nego će se čekati redovna procedura? Znači li to da bi Plenković mogao biti onaj koji će na kraju riješiti močvaru?


– Plenković ništa ne rješava, dapače, čuva močvaru i u znanosti i u sportu, on postaje zaštitnik »hodajućih mrtvaca« plagijatora Barišića i nesposobnog Šukera. Vrh HDZ-a je tako napredovao od zločinačke organizacije do zaštitnika nogometne mafije, plagijatora, raznoraznih akademskih torbara, dilera koji kokainom plaćaju usluge prostitutki i medijski teroriziraju javnost svojim bljuvotinama te ostalih raznoraznih karakternih nula koji su možda, poput Davora Šukera, bili vrhunski nogometaši, ali nemaju baš nijednu vrlinu i kompetenciju potrebnu za vodstvo nogometne organizacije. Kada bi stvarno želio riješiti problem, Plenković bi inzistirao na dosljednoj primjeni Zakona o sportu i, uz ostalo, zatražio od članova HDZ-a, koji u većini sjede u vodstvu HNS-a, da podnesu neopozive ostavke i prepuste svoje mjesto ljudima koji neće zbog mrvica koje padaju s Mamićevog stola sramotiti hrvatski nogomet, sport i sportaše.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



Od Mostovih jamstava ostale samo fotelje 


Kako tumačite napad Mosta na HDZ po pitanju nogometa, što se želi postići, u čije ime oni govore?



SDP je po rejtingu na niskim granama. Što bi sve trebalo učiniti da se to promijeni?


– Nakon smrti Ivice Račana, SDP je dobio idealnog predsjednika za postračanovsko razdoblje pa je Zoran Milanović SDP-u osigurao rast i razvoj. Danas, nakon Zorana, Bernardić još traži svoj put jačanja SDP-a. Nadam se da će ga brzo pronaći, jer daljnji pad rejtinga ne smijemo dopustiti. Tu smo svi zajedno da mu pomognemo, da parafraziram riječku krilaticu: »zajedno smo SDP«. Lokalni izbori su prilika da zaustavimo pad rejtinga i nakon toga krenemo u sljedeću fazu jačanja stranke. Po meni, moramo biti još prisutniji svakodnevno, jasni i prepoznatljivi u svojim politikama, posebno u obrani ljudskih prava i sloboda. Netolerancija je nažalost sve više prisutna u našem društvu. Postajemo zemlja u kojoj svaki dan čitamo o nasilju koje se događa oko nas. Demokršćani, kao što protura Davor Ivo Stier, ne zabranjuju ženama pobačaj, ne negiraju prava istospolnih zajednica, a kolege iz HDZ-a to rade. Slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu je pravo svake žene, a HDZ, Most i desnica pokušavaju to pravo ukinuti. SDP im mora neprestano poručivati da im to neće uspjeti. To je samo jedan primjer, ima ih na desetke.


Govorite o pobačaju i odluci Ustavnog suda?


– Odluka Ustavnog suda povijesna je odluka, žene u Hrvatskoj imaju pravo samostalno odlučivati o vlastitom tijelu – to je temeljno ljudsko pravo žene. Pobačaj u Hrvatskoj mora ostati legalan, dostupan i siguran, odluka Ustavnog suda to i potvrđuje. Žensko tijelo nije i ne smije biti poligon za iživljavanje vjerskih i ostalih dogmatika, šovinista i seksista, nasilnika i ženomrzaca. Zato ne smijemo dopustiti već najavljeno zaobilaženje odluke Ustavnog suda i pritisak kojemu dokazani protivnici ljudskih prava žena i prava manjinskih skupina u hrvatskom društvu već pokušavaju izložiti Hrvatski sabor. Pravo žene na donošenje odluka o vlastitom tijelu ne smije biti predmetom referenduma, kako to klerikalni i desničarski talibani najavljuju. Tome ćemo se suprotstaviti svim sredstvima, institucionalno, kao i građanskim organiziranjem i protestom. SDP i Forum žena pozivaju sve građanke i građane da se zajednički suprotstavimo svakom daljnjem pokušaju ukidanja ljudskih prava žena.



– Da nisam hrvatski političar, nakon čitanja Mostova priopćenja pomislio bih da su oni oporba. Dakle, oni govore o sportu kao da nisu s HDZ-om vladajuća većina. Gadljivi i licemjerni dnevnopolitički populizam u cilju predizborne kampanje prije lokalnih izbora, posebno u Dalmaciji, jedino je što iščitavam iz njihovog najnovijeg napada na koalicijskog partnera. Uostalom, što je ostalo od Mostovih jamstava – samo fotelje. Zašto i HDZ i Most ne odgovore zašto ne provode važeći Zakon o sportu?! Sport je svima njima samo alat za političke bodove.


Uz sadašnji Zakon o sportu, za koji svi tvrde da je dobar, problem močvare može se riješiti, ili i zakon treba mijenjati?


– SDP i HNS donijeli su izmjene Zakona o sportu, a HDZ i Most taj Zakon ne provode. I to je jedina istina. Mi smo stavili u funkciju sportsku inspekciju, naš je cilj bio transparentno trošenje sredstava, a ne da ona budu bankomat za bogaćenje pojedinaca i financiranje političkih kampanja i predsjedničkih rođendana ili sudačkih apanaža i mišljenja ustavnih i županijskih sudaca – sve s ciljem da se stvori politička korupcijska hobotnica za zaštitu nazovi-menadžera i jedne obitelji. Naše izmjene trebale su riješiti problem ne samo huligana na sportskim terenima, nego i huligana u skupim odijelima u ložama koji su nedodirljivi i za koje je, primjerice, posebno veliki interes i brigu pokazivala i aktualna predsjednica Grabar Kitarović. Ostalo je samo pitanje tko je pjevao »sretan rođendan draga predsjednice« i je li iz torte iskočio Zdravko ili Zoran? Pa kako očekivati isušivanje nogometne močvare kada predsjednica države inzistira na smjeni šefa tajnih službi kako bi zaštitila svog donatora koji je arhitekt te iste močvare? Gadi mi se njeno »pilatovsko« pranje ruku od ljudi s kojima je do jučer iz istog vrča pila.


U konačnici, s mjesta ministra otišli ste i zbog Mamića, odnosno, kako se može zaključiti, političko-interesnog pritiska na sudstvo? Možemo li čuti vaš komentar kako gledate na to razdoblje i zašto procese koje ste pokrenuli, niste mogli i završiti?


– Puno je to pitanja za ovako malo prostora i vremena. Ne postoji siguran put do uspjeha, ali postoji siguran put do katastrofe, a to je kada želite ugoditi svima, posebno raznim lobijima. Zajedno s mojim najužim timom, u koje prije svih ubrajam Sašu Zeleniku, Petra Skansija, Sabinu Glasovac i Ivanu Kalogjeru, htjeli smo uvesti red i osigurati razvoj sporta, obrazovanja i znanosti. U središtu interesa su nam bili učenici, studenti i sportaši. U toj našoj borbi naišli smo na nevjerojatan otpor interesnih skupina koje su osjetile da ugrožavamo njihove neutemeljene, prije svega materijalne, privilegije. I činili su sve da nas se riješe, od medijskih pritisaka i negativnog lobiranja protiv nas kod premijera, do tužbi Ustavnom sudu s »unaprijed dogovorenim« ishodom. Danas je najbolje vidljivo da smo itekako bili u pravu, u svim reformama koje smo pokretali u obrazovanju, znanosti i sportu. Nismo u tome uspjeli, jer za uspjeh su nam trebala barem dva mandata. To se nije moglo riješiti preko noći.


Korumpirane krtice u policiji 


Je li i u vašoj vladi nedostajalo političke volje za zdravstveni i građanski odgoj na primjer, je li pravosuđe ta crna točka, ili se protiv raznih Mamića zapravo nitko i ne može nikada izboriti?


– Evo, uzmite primjer zdravstvenog odgoja koji je, kako neki vole uporno ponavljati, Ustavni sud osporio zbog procedure koju smo onda morali ponoviti. Ali, mi smo taj program donijeli po istoj proceduri i postupku kojim je u hrvatske strukovne škole uveden plan i program katoličkog vjeronauka. Dakle, katolički vjeronauk nikom nije bio sporan, ali zdravstveni odgoj jest. Znači, naravno da su ti umreženi interesi pojedinih interesnih skupina od, klerikalnih i »uimeobiteljskih talibana«, do akademskih torbara i nogometne mafije povezane s dijelom sudstva, sve u suradnji sa, za to posebno pokrenutim i honoriranim desničarskim portalima, stvarali klimu linča za sve nas. Pravosuđe, kakvo predstavljaju Turudić i njemu slični, nije jamstvo ni pravednosti ni pravičnosti. Svaki tajni izvid kojim se pokušalo ući u trag prljavog novca poznate nogometne obitelji padao bi u vodu zbog korumpiranih krtica u policiji, a odluke na sudovima razlog su potpunog gubitka povjerenja građana u sudstvo pa onda i uopće u državne institucije.


Na što točno mislite, Mamić je, uz ostalo, oslobođen za govor mržnje?



Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



– Plenković je »vjerodostojno« branio Barišića i Šukera, ali i Mamića kad je ukinuo porezni Uskok koji je razotkrio golemu prevaru i način kojim su Mamići izvlačili novac iz Dinama. Neki dan sud ukida mjere opreza za Mamića, a sud ga je prethodno oslobodio i za nedvojben govor mržnje. Gledajte, ta presuda, nakon svega što je Mamić višekratno u eter izgovorio na moj račun, primitivno diskriminirajući i vrijeđajući me na nacionalnoj osnovi, je vrhunac apsurda. Dakle, sudac Rafael Krešić je svojom presudom praktično rekao da Mamićeva tvrdnja da »Srbin ne smije biti na čelu ministarstva sporta« nije govor mržnje usmjeren prema svim Srbima, nego samo mržnja prema Srbinu Jovanoviću. Da je njegova presuda dvojbena pokazuje i nepravomoćna presuda po mojoj privatnoj tužbi za diskriminaciju koja je Mamića proglasila krivim.



Napeto je bilo i na izborima za rektora Sveučilišta u Rijeci, možete li komentirati izbor Snježane Prijić Samaržija?


– Iskreno čestitam našoj novoj rektorici i želim da nastavi uspješno voditi riječko sveučilište. Njen izbor pokazuje da se, kao što se HNK Rijeka bori protiv nogometne močvare, riječko Sveučilište uspješno bori s raznoraznim negativnostima u koje neki guraju ne samo Sveučilište nego i cijeli Grad Rijeku. Naravno, govorim to zbog onog sramotnog pamfleta, kada su uoči izbora rektora nazovi-domoljubni portali prenijeli pamflet nepotpisanih kukavica izmišljene udruge koji se skrivaju iza nekakve inicijative »spasimo Rijeku«.



Znači, uz »šapat« Turudića, Krešić oslobađa Mamića za nedvojbeni govor mržnje, zbog kojeg mi je policija nudila zaštitu (koju sam odbio), dok zagrebački Općinski građanski sud i sutkinja Krešić presuđuju da je Zdravko Mamić svojom ogavnom izjavom povrijedio moje dostojanstvo na osnovi nacionalnog podrijetla i time počinio diskriminaciju uznemiravanjem. Sutkinja Snježana Karlušić utvrdila je u presudi kako su Mamićeve izjave, poput onih da Jovanović »ima krvna zrnca u sebi koja se pretežu na ono što mrzi sve hrvatsko« i da »čovjek koji je Srbin i čovjek koji nikada u životu nije radio u znanosti, prosvjeti, u sportu, osim što je … bio dizač tegova« ne bi smio obnašati ministarsku dužnost u »najvažnijem resoru u državi«, a koje pokazuje da Mamić, prisilnom opismenjavanju usprkos, nije odmakao dalje od razine »pačje škole«, diskriminatorske, jer impliciraju da hrvatski građani srpske nacionalnosti ne bi smjeli obnašati funkciju ministra. Već po toj presudi Mamić ne bi smio biti niti blizu uprave bilo kojega sportskog kluba ili saveza.


Posebna je priča razvoj NK Rijeke – dugo traje borba vodstva kluba s gradskom upravom, evo čini se da je pred nama sada napokon i dogovor, i da Grad izmjenama planova dopušta komercijalizaciju Kantride, je li to dobro ili loše, i je li prekasno, vjerujete li da ćemo ikada dobiti novi stadion na Kantridi?


– Dolazak Miškovića u Rijeku dar je s neba za sve koji vole nogomet i Rijeku. Već je Rujevica bila ogroman iskorak. Uostalom, put HNK Rijeke, Miškovića, trenera Keka i njihova tima, jest i jedini način da se ne odustane od isušivanja močvare. Rijeka je, prema tome, već sad spasila hrvatsku ligu od potpunog potonuća u močvaru. Nova Kantrida bit će sigurno sasvim nova dimenzija koja će donijeti puno dobroga, ne samo nogometu, nego našem gradu u svim segmentima urbanog života. Nadam se da će realizacija tog projekta krenuti čim prije. Sve to, što se događa u Miškovićevoj i Kekovoj eri HNK Rijeke treba se poučavati studente na kolegiju sportskog menadžmenta!


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić