Koga više briga za golaće i što oni na plaži rade. Dapače, u Rovinj bi svi oni trebali biti dobrodošli. Na Gradu je da prepozna tu turističku ekskluzivnost i da je – unovči, kazuju naši sugovornici Bruno Poropat, političar i urbanist, i Zoran Medak, vlasnik ugostiteljskog objekta
ROVINJ Prije nekih pet-šest godina zaustavili smo se barkom u doista lijepom mandraču na Unijama. Bio je to jedan uobičajen ljetni dan, koji mi se ne bi nešto posebno urezao u sjećanje da noćnu idilu nisu narušile dvije snažne detonacije. Taman negdje pred svitanje, probudile su nas eksplozije i u prvi tren nismo znali što se to događa.
Malo potom smo ispod barke vidjeli jednu gomilu mrtvih riba. Sve mi je bilo jasno i nisam mogao povjerovati da još uvijek ima onih koji love ribu dinamitom – bio sam siguran da toga ovdje nema barem već 50 godina. K tome, u pitoresknom mandraču u kojem se stisnuo poveći broj barki. Alarmirali smo ujutro policiju, ali se ispostavilo da je najbliža postaja tek u Malom Lošinju. Policija me zamolila da uzmem nekoliko uzoraka i da ih na povratku donesem u Mali Lošinj.
Moral i ćudoređe
– Ovo je trebao biti samo još jedan običan kafić uz plažu u Rovinju, kakvih je na Punti križa barem desetak. Nema govora da se ovdje gradilo nekakvo svingersko gnijezdo. Rusi su, doduše, pogriješili u proceduri pokretanja ovog svog posla, ali ne radi se tako velikoj pogrešci zbog koje im je trebalo zaustaviti investiciju koja ne odstupa od sadržaja koje prostorni plan definira za ovu lokaciju. Ja bih na njihovom mjesto prema tome tužio Grad Rovinj za naknadu štete, poručuje Poropat.
– Još do prije pedesetak godina u Rovinju bi vam izbio veli skandal kada bi vidjeli da djevojka zavrnutih nogavica želi smočiti noge do koljena. Žene su zbog toga, da oprostite, kurvama nazivali. Pred tridesetak godina isti ovaj Grad digao se na noge onog ljeta kada su se neki na otocima oko Rovinja počeli kupati goli i kada su nastajale prve FKK plaže. I tada su stizale osude sa svih strana, a najviše iz ondašnjeg Komiteta. Ali život nezaustavljivo nameće nove trendove. Imamo tako danas istospolne brakove, a pred nekoliko godina na jednoj plaži kod Rovinja pojavili su se, je li, svingeri.
Plaža za svingere
To je neukusno!
– Ti zaštitari, doduše, nisu verbalno neugodni. Ali prisustvo nekakvih zaštitara koji nas štite da mi ne znamo od čega i njihov običaj da nas golaće gledaju poprijeko kao da smo nešto zgriješili, izaziva među nama nelagodu. Prije svega, to je neukusno! Ima ovdje dugogodišnjih gostiju nudista koji više ne znaju što je dozvoljeno, a što nije. Ne znaju ni sami više što to točno znači vrijeđati moralne osjećaje građana: čine li to već onda kada se goli kupaju. Uglavnom, svim nam je vrlo neugodno. A tobožnji svingerski raj na koji se mislilo zapravo je zabačeni i zapušteni dio Punte križa koji je od Rovinja udaljen nekoliko kilometara.
O slučaju Punta križa pokušali smo razgovarati s gradonačelnikom Rovinja i direktoricom Turističke zajednice. Na upit upućen na gradonačelnikov službeni e-mail, Giovanni Sponza nije odgovorio. U Turističkoj zajednici pak nam je rečeno da je direktorica Odette Sapač poslovno spriječena i da će se, ako stigne, javiti, što nije učinila.
U susjednom naturističkom kampu Valalta odbili su govoriti o ovoj temi, jer »oni nemaju veze s plažom Punta križa, niti je ona na njihovoj parceli«.
Propao sam načisto
Hrvati od stoljeća sedmog
– Moji su Hrvati od stoljeća sedmog. Otac i djed pljuvali su po onoj Jugoslaviji otkako znam za sebe. Priznajem, i ja sam s njima. Sad se zbog toga kajem – Jugoslavija je sto puta bila bolja država od ove. Neću ja sada o svom ratnom putu, ali pitam što smo mi dobili od ove naše države – da nas ugnjetavaju činovnici koji žive od našeg rada, da nas lažu pokvareni političari. U Jugoslaviji se barem znalo: »ne po Titu«, a sve je drugo moglo.
Danas mi viša ništa nije jasno, ovdje mi je svakog drugog dana barem jedna inspekcija. Vidi gdje smo, a imam fiskalnu blagajnu, uredno izdajem račune, zaposlio sam sedam sirotana iz Slavonije, svi papiri za kafić su čisti, ova parcela nije gradska već državna… Unatoč svemu tome, Grad Rovinj želi me potjerati, rade mi probleme s ugovorom, stalno nešto izmišljaju, ne valja ovo, ne valja ono… Sada su izmislili, čuj ovo, da su ovdje neke endemske vrste… Da nemam malo dijete, već bih drukčije ja s njima. Ali zbog djeteta neću da robijam. Uzeo sam, eto, odvjetnike, još oni uz svu nevolju, da me brane od pokvarenih gradskih činovnika.
Jebem ti Thompsona!
– A dok sam vodio kafane s narodnjacima, svako malo pa se potuku. Pustiš pjesmu od onog Thompsona pa ti razvale kafanu. Dao sam sve Thompsonove pjesme izbrisati. Jebem ti Thompsona! Još uvijek se zbog narodnjaka vucaram po sudovima. Ne kažem, ima i ovdje čudaka, nastranih likova, ali gdje ih nema. Možda na plaži i ima jebuckanja, ne znam jer ne idem tamo. Ali, hajde, neka mi u Gradu Rovinju kažu na kojoj ga to plaži nema, odavde pa sve tamo do Dubrovnika.
– Ljuti su dolje. Prije neki dan došao isto jedan vaš s kamerom, htjeli su ga onako sa svom opremom u more bacit’…