RIJEKA  Hrvatska Vlada je nezadovoljna radom savjetnika za monetizaciju autocesta te je otvorena opcija da već narednog tjedna bude raskinut ugovor vrijedan 50,8 milijuna kuna s konzorcijem Erste Group Bank, Deloitte Savjetodavne usluge i Wolf Theiss Rechtsanwälte. Naš list u posjedu je pisma ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića od 25. studenog ove godine u kojem se jasno izražava nezadovoljstvo dosad obavljenim poslom savjetnika za monetizaciju te daje sedam uvjeta, koji se moraju ispuniti u roku od najviše sedam dana ili će u suprotnom biti pokrenuti pravni koraci za raskidanje ugovora. U pismu se između ostalog navodi kako kvaliteta rada savjetnika i značajno ograničavanje obujma rada nije u skladu s danom ponudom i ugovorom, kao i da »smo dovedeni u situaciju da moramo angažirati znatne vlastite dodane resurse kako bi se projekt monetizacije uspješno proveo«.

   Dosad bez provedbe

Ministar dodaje kako će biti prisiljeni angažirati značajne vlastite resurse kako bi se izvršile analize, izradili modeli i pripremili pregovori. Zatim se izrijekom nabrajaju vrlo zahtjevni uvjeti koje savjetnik mora ispuniti, a dosad se očito nisu ni počeli provoditi. Prije svega se traži ispravljanje propusta iz prve faze projekta zbog kojih nisu adekvatno sagledane i obrađene alternative modelu koncesije. Zatim se zahtjeva provođenje pregovora i analitička obrada očekivanja i zahtjeva Ministarstva financija, kao i provođenje inicijalnih razgovora i priprema pregovora u realizaciji transakcije s bankama zajmodavcima HAC-a i ARZ-a. Nadalje se savjetniku uvjetuje izrada financijskih modela tretmana duga HAC-a i ARZ-a i utjecaja novih modela raspodjele trošarina na mogućnost servisiranja obveza i ukupan novčani tok. Traži se i izrada financijskog modela HAC ONC-a s posebnim naglaskom na operativne troškove, moguću racionalizaciju poslovanja i učinke spajanja s ARZ ONC-om. Šesti uvjet je izrada detaljne analize otplatnih planova te usklađivanje s efektima prijevremenih otplata, te se na kraju traži i razvijanje alternativnih scenarija koji se mogu primijeniti ukoliko ne uspije model koncesije.

  Riječ je nizu vrlo konkretnih, obimnih i neobavljenih poslova s izuzetno kratkim rokom izvršenja, što savjetnike za monetizaciju stavlja u tešku poziciju i ujedno se čini kao prvi korak prema izglednom raskidanju ugovora.

  – U skladu s navedenim smatramo da dosadašnje aktivnosti Savjetnika u velikoj mjeri ne zadovoljavaju kvalitetom i opsegom rada.

  Molimo vas da u najkraćem roku, a najkasnije u roku od sedam dana dostavite preciznu dinamiku zadovoljavanja svih zahtjeva Naručitelja, a koji su jasno specificirani i konkretno navedeni u nekoliko navrata, te sadržani u ponudi na temelju koje ste i izabrani kao Savjetnik i regulirani ugovorom koji ste potpisali s Naručiteljem. Ukoliko u navedenom roku ne zaprimimo zadovoljavajuće dokumente koji sadržavaju i reflektiraju sve dane komentare i zahtjeve Naručitelja, smatrat ćemo da ugovorne obveze Savjetnika nisu ispunjene na zadovoljavajući način te ćemo poduzeti pravne korake za raskidanje ugovora, zaključuje se u pismu ministra Hajdaša Dončića. 

 

 Propusti iz 1. faze 

Možda i najvažniji uvjet od strane hrvatske Vlade odnosi se na konstataciju o propustima iz prve faze projekta i tvrdnju kako tada nisu adekvatno sagledane alternative modelu koncesije za ukupno 1.024 kilometra hrvatskih autocesta na što su ukazivali protivnici monetizacije. Još na samom početku savjetnici su odbacili model izdavanja obveznica uz tvrdnju kako za to nema većeg interesa investitora. Razmatrala se još i klasična privatizacija, te model ugovora o upravljanju, koji je odbačen jer ima minimalni potencijal prihoda zato što se njime ne prenosi pravo korištenja prihoda od cestarine. Pritom uopće nije sagledavana opcija refinanciranja dugova HAC-a i ARZ-a kako bi se premostilo narednih najkritičnijih pet godina kada na naplatu stiže čak 2,1 milijarda eura glavnice kredita HAC-a i ARZ-a, što je više od polovice od ukupnog duga u visini oko četiri milijarde eura. Riječ je o kreditima podizanim u razdoblju vladavine tadašnjeg premijera Ive Sanadera i ministra prometa Božidara Kalmete, koji su doslovno gurnuli u dužničko ropstvo dvije državne tvrtke zadužene za upravljanje, održavanje i gradnju autocesta. Ovako visoko zaduženje dobrim dijelom je posljedica potpuno neracionalnog i netransparentnog ugovaranja radova u proljeće 2009. godine kada je bez osiguranih izvora sredstava, a na osnovu idejnih projekata, ugovorena gradnja na dionicama Zagreb – Sisak, podravskom ispsilonu i dionici Doli – Dubrovnik ukupne vrijednosti oko 10 milijardi kuna. Dio tih kreditnih sredstava zavšio je u džepovima odabranih u kriminalnom sustavu izvlačenja novca iz cestogradnje, čime se danas bavi DORH i USKOK u aferi Remorker, gdje je osumnjičen niz direktora HAC-a, građevinskih tvrtki, te Kalmetin prvi pomoćnik Zdravko Livaković.

   Sve upitniji rokovi

Najvažnije pitanje nakon mogućeg raskida ugovora sa savjetnikom odnosi se na daljnji tijek procesa monetizacije od koje Vlada nije odustala. No, pitanje je kako će se nastaviti, odnosno tko će eventualno preuzeti ulogu savjetnika, kao i hoće li se na kraju najboljim doista pokazati model koncesije ili ostaju realne opcije provedbe modela izdavanja obveznica u kombinaciji s restrukturiranjem duga.

  Sve upitniji postaju i rokovi za monetizaciju, koji su užasno kratki ukoliko se uzme u obzir koliko su komplicirani i pregovarački teški koncesijski ugovori u trajanju od mogućih 50 godina o kojima je neophodno postići i suglasnost s bankama-kreditorima HAC-a i ARZ-a. Isto se odnosi i na planove državnih financija za narednu godinu, koje bi na jesen naredne godine lako mogle ostati bez očekivane svote od priželjkivanih 3 milijarde eura. Na kraju dolazi i ono najvažnije pitanje o raščišćavanju naslijeđenog kriminala u gospodarenju autocestama zbog kojeg se i došlo u poziciju da monetizacija postane neophodna. Jedanaest osumnjičenih sjedi u pritvoru ili su na slobodi kao svjedoci. Optužnice se čekaju, moguće i nova privođenja bez kojih ne može ni biti odgovora na pitanje gdje su nestale milijarde kuna u cestogradnji. I može li se barem dio tog novca vratiti.