Dinamika ulaganja

VLASNIK DALMONTA O PLANOVIMA ZA KRALJEVICU Uložit ćemo 130 milijuna kuna i zaposliti 50 radnika

Orjana Antešić

Alfa i omega Dalmonta, Ivan Ivić  / Foto Ivica TOMIĆ

Alfa i omega Dalmonta, Ivan Ivić / Foto Ivica TOMIĆ

Naš plan i dinamika ulaganja odvijat će se u dvije faze i svaka će trajati šest godina. Do 2023. spremamo se uložiti oko 38 milijuna kuna, a u drugoj, do 2029. godine dodatnih 92 milijuna kuna. S ulaganjima krećemo odmah iduće godine. Kad realiziramo naš plan ulaganja, brod do primopredaje neće morati ni u jednom trenutku napuštati brodogradilište



Prije pet godina, tadašnja Vlada poslala ga je u stečaj i likvidaciju. Prošlog tjedna, Banski dvori odlučili su produžiti koncesiju brodogradilištu u Kraljevici do 2050. godine, a Dalmont se zauzvrat obvezao da će kroz sljedećih dvanaest godina u tamošnje navoze i hale uložiti 130 milijuna kuna i zaposliti minimalno pedesetak novih radnika.


Alfa i omega Dalmonta, Ivan Ivić definitivno nije čovjek od velikih riječi i puno priče. Dok razgovaramo o problemu i top temi gotovo svih hrvatskih poslodavaca, onim s pronalaskom radne snage, Ivić veli kako te brige zasad nema. Cijeni trud i volju koju čovjek pokaže na radnom mjestu i nikad ne propusti spomenuti kako su najveća vrijednost Dalmonta upravo njegovi zaposlenici. To dolazi od čovjeka koji je pokazao nesmiljenu upornost da vrati brodogradnju u Kraljevicu, na čijim navozima stoluje još od davne 1729. godine. Preuzeo je škver nakon što su ga praktički svi otpisali, potpuno ogoljenog jer je sva pokretna imovina, a to znači sve dizalice, dokovi, sva oprema i strojevi bila prodana u stečajnom postupku. U međuvremenu, nabavili su najnužnije od najnužnijeg i prihvatili izazov prve velike novogradnje, najvećeg trajekta Rapske plovidbe »Četiri zvonika«, sagradivši ga bez većih problema i u ugovorenom roku. Kruna ovogodišnje poslovne sezone Dalmonta i Ivićevih nastojanja upravo je Vladina odluka o produženju koncesije.


Konkurentan škver


Što zapravo nosi ovo produženje koncesije?




– Znači to da ćemo u Kraljevici opet napraviti jedan ozbiljan, moderan i konkurentan škver. Kada smo ujesen 2014. godine preuzeli ovo bivše državno brodogradilište, bio je potpuno »očišćen« od svega onog što jedno brodogradilište čini to što jest. Oba doka, sve dizalice, strojevi, oprema, sve je to otišlo kupcu u Trogir. Dosad smo uložili oko milijun i nekoliko stotina tisuća eura da bi uopće mogli funkcionirati i raditi posao na ovom prostoru. Paralelno smo snimali stanje na tržištu i došli do zaključka kako, unatoč svim teškoćama koje stišću domaću brodogradnju, potražnja ipak postoji, prije svega prema manjim putničkim brodovima, trajektima i ribaricama do 100 metara dužine. Razradili smo i napravili plan investicija i s tim došli pred resorno Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Naš plan i dinamika ulaganja odvijat će se u dvije faze i svaka će trajati šest godina. Do 2023. spremamo se uložiti oko 38 milijuna kuna, a u drugoj, do 2029. godine dodatnih 92 milijuna kuna.


Kako mislite osigurati ta sredstva?


– Najvećim dijelom iz kredita.


Što su vam prioriteti?


– Brodogradilište je u takvom stanju da je sve prioritet, na neki način. Puno toga treba. Apsolutno, i s tim počinjemo, jest rekonstrukcija i uređenje navoza tako da će se na njih moći izvlačiti brodovi do 100 metara dužine i 2.500 tona istisnine. Na taj način mislimo supstituirati dokove, kojih više nemamo i od kojih se Kraljevica, emotivno i kroz razvojne planove grada, oprostila. Zato smo se odlučili povući u samo srce brodogradilišta. Ova rekonstrukcija navoza podrazumijevat će građevinske radove podvodne i nadzemne, postavljanje tračnica, izradu kolica, nabavu i montažu vitla s lancima i opremanje slipa. Idejni projekt već postoji i imamo lokacijsku dozvolu, a trenutačno se izrađuje glavni projekt. Moramo opremiti i brodograđevne radionice, nabaviti rezačicu limova i potrebne dizalica. Time bismo zaokružili cijeli ciklus, kako u remontu, tako i u novogradnjama jer ćemo sve moći obaviti mi sami. Kao što znate, limovi za trajekt Rapske plovidbe rezani su kod našeg kooperanta u Senju, a upravo ovih dana trajekt »Četiri zvonika« mora na završno dokovanje u »Viktor Lenac«. Kada realiziramo naš plan ulaganja, brod do primopredaje neće morati ni u jednom trenutku napuštati brodogradilište.


Kada startate s ulaganjima?


– Odmah iduće godine. Moramo još samo sačekati usklađenje prostornih planova Grada Kraljevice i Primorsko-goranske županije s važećim državnim te našom koncesijom. Zajedno s Gradom Kraljevicom pokrenuli smo inicijativu prema Primorsko-goranskoj županiji za izmjene u njihovu Prostornom planu. Koliko povratno znamo, ova naša inicijativa naišla je na pozitivan odjek kod županijskih vlasti i nadam se da će se ova prostorno-planska dokumentacija čim prije uskladiti kako bismo mi mogli početi s konkretnim radovima.


Skrbni domaćin


Upravo ste završili svoju prvu veliku novogradnju. Je li moguće u Hrvatskoj izgraditi brod bez gubitka?


– Svakako je moguće, ako se radi u maniri skrbnog domaćina. Još nismo podvukli crtu ispod ovog trajekta, ali bit ću zadovoljan i ukoliko se iskaže i nekakav minimalni gubitak. To nam je prvi brod i za potrebe njegove izgradnje morali smo uložiti nemala sredstva u navoz, koji je sada »miran« idućih petnaestak godina. To pravda mogući gubitak ostvaren od njegove gradnje, ali, ponovo ističem, to će biti najmanji mogući. Nama je ova novogradnja bila iznimno bitna i zbog popunjenosti kapaciteta jer mi ove godine praktički nismo imali praznog hoda. Istovremeno s gradnjom rapskog trajekta radili smo naše uobičajene remonte, naši ljudi bili su angažirani kao kooperanti u »Lencu« i lošinjskom brodogradilištu, pružali smo usluge servisa McGregorovih poklopaca brodarima diljem svijeta. Siguran sam da ćemo iduću novogradnju napraviti najmanje na pozitivnoj nuli, a vjerojatno i s manjom dobiti jer sve drugo ne bi imalo smisla niti mi, u Dalmontu, možemo to sebi dopustiti.


Koliko vam treba za održavanje hladnog pogona? Koliko remonta trebate obaviti godišnje da bi radnici dobili plaće, a vi poplaćali sva davanja, među kojima i koncesijsku naknadu?


– Otprilike oko trideset milijuna kuna. Teško je reći koliko je to brodova jer to ovisi o njihovoj veličini i naručenim radovima, no recimo da bi u Kraljevici trebalo biti petnaestak brodova godišnje na remontu.


Dugo vremena jedan ste od većih, ako ne i najznačajniji kooperant u »Lencu«. Hoćete li s vremenom postati samo njihova konkurencija?


– Ne, nikako. Nije to niti naš cilj niti mi to možemo. Naš je fokus usmjeren prema remontima i gradnji manjih brodova. S »Lencem« imamo partnerski odnos koji i dalje namjeravamo razvijati i njegovati, kao i s lošinjskim brodogradilištem, a otvoreni smo za suradnju i prema »3. maju«…


Čekajte, vi ustvari nikad niste radili neke veće poslove za riječko brodogradilište, je li tako?


– Pa i ne. Imali smo prije više godina u jednom naletu jednu veću ekipu u »3. maju« kada je novogradnja iz »Kraljevice«, koja je otišla u stečaj, završila u riječkom škveru na opremanju. I to je uglavnom to. Dalmont nije ni mogao toliko se rastegnuti po brodogradilištima. Doduše, u »3. maju« uvijek imamo par svojih ljudi prisutnih, ali to je uglavnom to. Nadam se da ćemo možda vremenom proširiti poslovnu suradnju jer ako radimo brodske sekcije, čelične i aluminijske, za talijanski Fincantieri, ne vidim zašto to u perspektivi ne bi mogli raditi i za »3.maj«. Imali smo, istina, s njihove strane takav upit odmah nakon što smo preuzeli brodogradilište, no tada ama baš ništa od opreme i dizalica nismo imali i nismo mogli udovoljiti njihovim uvjetima i rokovima.


Svi odjednom plaču za radnicima. Kako vi stojite s potrebnim kadrom?


– Moram reći da se mi u Dalmontu još nismo suočili s nedostatkom radne snage, zasigurno ne na način da bi nam to predstavljalo neki veći problem. Istina, nije lako pronaći kvalitetnog i stručnog radnika, toga uvijek nedostaje, ali zato s mladim ljudima koji žele raditi nemamo problema. Svima njima u stanju smo ponuditi prekvalifikaciju i učenje kroz praksu uz naše iskusne poslovođe i majstore koji su u ovoj branši tridesetak godina.


Strani kadar


Planirate li iskoristiti nešto od odobrene kvote uvoza stranih radnika, možda?


– Dosad nismo zaposlili nijednog stranog radnika. Razmišljali smo, doduše, u jednom trenutku da bi angažirali desetak takvih radnika, isključivo kao zavarivače i brodomontere, no shvatili smo da to možemo premostiti oslanjajući se na naše stalne kooperante.


Nije lako opstati u proizvodnji, još manje u brodogradnji. Za nekoliko mjeseci navršit ćete 64 godine, a još je velik posao i puno borbi ispred vas. Ne upitate li se ponekad što vam sve to treba kada možete sve to pustiti i uživati u onom što ste stekli?


– Naravno da se čovjek s vremena na vrijeme upita dokle, čemu sve to… Pa opet, imam priliku i mogućnost da ostavim nešto iza sebe od čega će koristi imati šira zajednica i to je ono što me tjera naprijed, ali i moji zaposlenici prema kojima sam odgovoran.