RIJEKA »Konkretan predmet uključuje u sebi sukob između prava na priopćavanje informacije i prava na zaštitu ugleda i časti drugih, te je potrebno izvagati sve relevantne čimbenike. Sud prvog stupnja je u analizi zaključaka propustio cijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja, fokusirajući se isključivo na način izražavanja. Odnosno iz, uvjetno rečeno, sadržaja uvrede, koja se sastoji u usporedbi »štetnosti« dviju osoba (Vojislav Šešelj i Ivan Turudić, op. n.), zaključuje o nepostojanju javnog interesa, što u činjeničnom smislu u konkretnom slučaju nije bilo pravilno.«

Zaštita privatnosti 

Navodi se to u obrazloženju presude drugostupanjskog suda, Županijskog suda u Rijeci, koji je prihvatio žalbu Dražena Ciglenečkog, novinara i kolumnista Novog lista i njegovog branitelja, odvjetnika Saše Jelušića, te ukinuo presudu riječkog Općinskog suda iz ožujka 2016. godine kojom je Ciglenečki osuđen na novčanu kaznu od 30 dnevnih iznosa, što iznosi 8.000 kuna, zbog toga što je navodima u svojoj kolumni uvrijedio Ivana Turudića, aktualnog predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Prihvaćena je žalba obrane zbog »pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja«, te slučaj vraćen na ponovno suđenje. Za sredinu svibnja zakazan je početak novog suđenja, na kojem riječki Općinski sud, kako je naloženo, treba dati potpunu ocjenu svih okolnosti, što je zasad izostalo.

U privatnoj tužbi Ivana Turudića navodi se da je Dražen Ciglenečki, s isključivom namjerom da mu naškodi časti i ugledu, za njega iznio uvredljive konstatacije u broju Novog lista od 27. studenog 2014. godine, u autorskoj kolumni »Politički skalpel Dražena Ciglenečkog«, pod naslovom »Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj«, kao i na internetskom portalu riječkog dnevnika. Uvredljivo je, navodi se, napisao: »Saborski zastupnici i jučer su analizirali gluposti što ih u velikim količinama proizvodi Vojislav Šešelj, degradirajući tako instituciju hrvatskog parlamenta. Umjesto toga su, ako im je već do bavljenja pojedincima, mogli otvoriti raspravu o Turudiću. Pa možda i donijeti Deklaraciju kojom bi se osudilo njegovo besprizorno ponašanje. Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezganje ishlapjelog ratnog zločinca.« U obrazloženju privatne tužbe navodi se da članak »sadrži omalovažavanje privatnog tužitelja kao čovjeka, kao i omalovažavanje stručnosti i neovisnosti privatnog tužitelja kao suca«.

Dražen Ciglenečki na suđenju je isticao kako mu nije bila namjera narušiti ugled i čast Ivana Turudića, već je u kolumni samo iznosio svoje vrijednosne sudove, svoje mišljenje.

– Nisam uspoređivao ratne puteve Turudića i Šešelja, nego što su činili u vrijeme pisanja kolumne, krajem 2014. godine. Turudić je bio sudac koji je konstantno nastupao u medijima, kao političar, njegovi nastupi su bili politički obojeni. A kada je zakoračio na javnu scenu, ne može imati zaštitu privatnosti kao netko tko nije na njoj – napomenuo je Ciglenečki na suđenju.

No, riječki Općinski sud je zaključio da je Ciglenečki svojim načinom izražavanja prekoračio granice onog što je dopuštena kritika i sloboda izražavanja. Prvostupanjski sud je zauzeo stajalište kako je Ciglenečki, time što je doveo u vezu djelovanje Turudića s djelovanjem ratnog zločinca Šešelja, imao namjeru omalovažiti ga.

»Optuženik je u svom kritičkom pisanju mogao upotrijebiti i primjereniji način izražavanja. Uvjerenje suda jest da kaznena odgovornost optuženika nije isključena činjenicom da je Ivan Turudić javnim istupanjem pristao biti javna osoba. Novinar ima pravo kritizirati, ali je na njemu ipak teret odgovornosti, kako će iznositi vrijednosni sud. Dužan je postupati s osjećajem odgovornosti i dužnom pažnjom, poštivati čast i dostojanstvo«, naglašeno je za objave presude u riječkom Općinskom sudu.

Sagledati kontekst 

»Dražen Ciglenečki s uspjehom je svojom žalbom doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja«, ističe se u obrazloženju presude drugostupanjskog suda, koji podvlači da se obrana pozivala na posebne razloge isključenja protupravnosti. Naime, sada postoji i poseban članak hrvatskog Kaznenog zakona u kojem se navodi da nema kaznenog djela uvrede ako je počinitelj njezina obilježja ostvario, između ostalog, u novinarskom poslu, a to je učinio u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga.

»Sloboda izražavanja ne odnosi se samo na pristojno i uljuđeno iznošenje stavova, već i na stavove koji su neugodni, nepristojni, pa i uvredljivog karaktera, jer se upravo na takve stavove, koji sadrže obilježja kaznenog djela, ocjenjuje postojanje okolnosti koje ipak isključuju protupravnost«, apostrofiraju suci riječkog Županijskog suda, ukazujući da je u praksi u više odluka Ustavnog suda istaknuto kako je kod ocjene je li došlo do povrede slobode izražavanja potrebno sagledati i kontekst u kojem su ti navodi izrečeni.

»U ovom slučaju nije bilo dostatno, kao u pobijanoj presudi, uzeti u obzir samo način izražavanja, izvan drugih okolnosti, pa iz toga što se radi o uvredljivom sadržaju, stavljanjem privatnog tužitelja »u kontekst lika i djela Vojislava Šešelja«, zaključiti kako nije postojao javni interes«, ističu suci drugostupanjskog suda, prihvaćajući da je Ciglenečki iznio negativan vrijednosni sud. »No, neophodno je razmotriti i izvagati je li u ocjeni svih okolnosti vezanih za sastavljanje novinskog članka postojao javni interes koji je nadvladao pravo privatnog tužitelja na čast i ugled«, naglašava se u drugostupanjskoj presudi, u kojoj se podvlači i da se mora utvrditi o kakvoj se kritici radilo u odnosu na osobu s njegovom javnom funkcijom i dužnosti, je li okrivljenik kao novinar postupao u dobroj namjeri ili ne, te opravdava li to javni interes. »Zasad je izostala potpuna i sveobuhvatna ocjena svih okolnosti koje proizlaze kako iz obrane okrivljenika, tako i iz iskaza privatnog tužitelja Ivana Turudića«, zaključuje se u presudi Županijskog suda, koji je zatražio od prvostupanjskog suda da s više pažnje ocijeni sve dokaze.