Najveće promjene dogodit će se posebno u kampovima, gdje je država vlasnik zemljišta / arhiva NL
Tako postoje razmišljanja da se na određeni način obeštete oni koji će investirati i to primjerice tako da ih država, ako koncesiju dodijeli nekom drugom, financijski obešteti za objekt u koji su investirali
Premijer Andrej Plenković najavio je neki dan, nakon sastanka s hrvatskim županima i predstavnicima udruga gradova i općina, da će Vlada izraditi novi zakon o turističkom zemljištu, ali o tome što bi se mijenjalo u sadašnjem zakonu nije želio govoriti. U Ministarstvu turizma su nam potvrdili da je Zakon o turističkom zemljištu u pripremi, tvrde da su »izmjene zakona praktički već zaokružene i vrlo konkretne«, ali objašnjavaju da u javnost neće izlaziti s detaljima dok zakon ne predstave Ministarstvu imovine i Državnom odvjetništvu.
Brojni problemi
»Prijedlog ide u smjeru zaštite interesa države, ali i omogućavanja investicijskog vala koji će se dogoditi po donošenju predloženih izmjena«, poručuju iz Ministarstva turizma.
Zakon koji je tek 2010. godine uredio status turističkog zemljišta u državnom vlasništvu kojeg koriste hotelske tvrtke i kampovi, zbog velikih problema s vlasništvom, odnosno imovinskim odnosima teškom se mukom primjenjuje. Zakonom je određeno da zemljište koje nije ušlo u temeljni kapital privatiziranih tvrtki, a one ih koriste, u slučaju kampova pripada državi, a u slučaju hotelskih tvrtki lokalnim vlastima. No, zbog nerazjašnjenih imovinskih odnosa, jer se u brojnim slučajevima hotelska poduzeća sude s lokalnim vlastima oko vlasništva, ubiranje koncesija za korištenja tog zemljišta ide otežano. Isto je i u kompovima gdje postoje suvlasničke zajednice u kojima su i država i lokalne vlasti i trgovačka društva.
S druge strane zbog straha da im država neće produžiti koncesiju turističke tvrtke, posebice kampovi teško se odlučuju na gradnju dodatnih sadržaja, ako i mogu dobiti pravo gradnje, jer nisu sigurni da će nakon isteka koncesije i dalje moći koristiti isto zemljište, ako je ono u vlasništvu države. Dvojbe bi se trebale riješiti novim zakonom i razumljivo je da dok god se unutar Vlade ne postigne dogovor nitko od ministra ne želi službeno izlaziti s informacijama oko toga kako će novim zakonom vlada riješiti te probleme.
Čini se da postoje čak i dva pogleda na to je li država ispravno postupila kad je zemljište oko hotelskih tvrtki proglasila vlasništvom lokalne zajednice. Dio naših sugovornika iz vlasti nije zadovoljan kako lokalne vlasti rješavaju te probleme i kojom brzinom sklapaju ugovore o koncesiji i ubiru naknadu za korištenje svog vlasništva, pa ističu kako treba razmisliti o tome je li bila dobra odluka da se taj dio državne imovine prepusti lokalnim vlastima. Drugi pak uvjeravaju da se tu neće dogoditi nikakve promjene te da će lokalne vlasti ostati vlasnici turističkog zemljišta kojeg koriste hotelska društva.
Naši sugovornici iz Vlade priznaju da postoji veliki pritisak pojedinih lokalnih čelnika, neovisno o političkoj opciji, da država što više zemljišta koje je regulirano tim zakonom prepusti općinama i gradovima. Osim turističkog zemljišta zakon je odredio i da sve ostalo građevinsko zemljište koje nije ušlo u temeljni kapital trgovačkih društva ostaje vlasništvo središnje države, pa ne čudi interes lokalnih čelnika i u kontinentalnom dijelu Hrvatske da se status tog zemljišta odredi tako da lokalna vlast što više dobije u svoje vlasništvo. Međutim, u Vladi uvjeravaju da se to neće dogoditi te da turističko i građevinsko zemljište ostaje u vlasništvu države i da turističko zemljište zadržava status strateške imovine.
Država je u 2016. godini trgovačkim društvima ispostavila račune za koncesiju, koji se sastoje od promjenjivog i stalnog dijela naknade, u iznosu od 30,86 milijuna kuna. Od toga 3,81 milijun kuna ide na poseban račun, a odnosi se na naplatu koncesijske naknade za površine u kampovima gdje su se jedinice lokalne samouprave uknjižile kao vlasnik, a društva su dužna uplaćivati naknadu do okončanja sudskih sporova odnosno do utvrđivanja veličine idealnih suvlasničkih dijelova u kampovima. Iznos od 27 milijuna kuna raspodjeljuje se tako da 60 posto ide u Fond za turizam, a preostalih 40 posto u proračun županije, grada ili općine na čijem se području kamp nalazi, svakome u jednakim dijelovima.
Jamstvo za ulaganje
Najveće promjene, tvrde naši sugovornici, dogodit će se po pitanju ulaganja, posebice u kampovima, gdje je država vlasnik zemljišta.
Vlasnici trgovačkih društva koje koriste to zemljište teško se odlučuju na ulaganja jer nisu sigurni da usred investicijskog ciklusa ili dok traje period povrata uloženog neće izgubiti koncesiju. Tvrde da se na takvo ulaganje u kampu odlučilo najviše dva ili tri društva, pa će se izmjenama tvrtkama koje žele ulagati na određeni način dati jamstvo da neće gubitkom koncesije izgubiti i svoje ulaganje.
Tako postoje razmišljanja da se na određeni način obeštete oni koji će investirati i to primjerice tako da ih država, ako koncesiju dodijeli nekom drugom, financijski obešteti za objekt u koji su investirali. Druga je opcija da ovisno o stanju u kojem se nalazi objekt u koji je društvo investiralo, taj objekt procijeni i da se za tu vrijednost još produži trajanje koncesije.
Naši sugovornici iz Vlade vjeruju da bi se tako trgovačka društva motiviralo da ulažu u turističke sadržaje i tamo gdje nisu vlasnici zemljišta, a hoće li im takvo rješnje biti primamljivo vidjet će se nakon što Vlada objavi svoj prijedlog zakona.
