Istraživanje o nasilju

Tjelesno zlostavljanje djece u obitelji već godinama u padu, psihološko ne jenjava

Ljerka Bratonja Martinović

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

Svako osmo dijete u 2016. godini bilo je tjelesno zlostavljano u vlastitoj obitelji, govore podaci prikupljeni u istraživanjima o nasilju u obitelji što su ih proveli udruga roditelja Korak po korak i znanstvenici Pravnog fakulteta u Zagrebu



 


ZAGREB Tjelesno zlostavljanje djece u obitelji prepolovilo se u zadnjih šest godina, ali i dalje svako četvrto dijete u vlastitom domu doživi neki oblik tjelesnog kažnjavanja ili psihičkog zlostavljanja, odnosno svjedoči nasilju među roditeljima.


Svako osmo dijete u 2016. godini bilo je tjelesno zlostavljano u vlastitoj obitelji, govore podaci prikupljeni u istraživanjima o nasilju u obitelji što su ih proveli udruga roditelja Korak po korak i znanstvenici Pravnog fakulteta u Zagrebu.




Svaka druga majka povremeno se posluži udarcem u discipliniranju svog djeteta, a same priznaju da najčešće udare djecu uslijed gubitka samokontrole (njih 41 posto), zbog namjere da dijete “nauče” što smije, a što ne smije raditi (njih 30 posto), u namjeri da dijete nauče dobrom ponašanju (24 posto) te iz osjećaja bespomoćnosti, jer nisu znale kako bi drukčije postupile (20 posto).


Pokazalo se da je visok postotak mladih, čak 42 posto, koji udarac malog djeteta po stražnjici iz “pedagoških” pobuda smatraju opravdanim, a svaki treći smatra da poneki udarac može koristiti u odgoju djeteta.


Roditelja s takvim stavovima bitno je manje, ali i dalje svaki treći roditelj, pa i svaki treći djelatnik u školi, udaranje malog djeteta po stražnjici smatraju opravdanim. Da poneki udarac može pomoći u odgoju stav je i 16 posto roditelja te čak 19 posto djelatnika u školi.


Najniži prag tolerancije na udaranje djece, pokazalo je istraživanje, imaju tete u dječjem vrtiću. Njih pet do sedam posto drži da je ta metoda povremeno dobrodošla u odgoju djeteta.


Pozitivan stav mladih prema tjelesnom kažnjavanju moguća je posljedica vlastitog iskustva. Tjelesno kažnjavanje, što podrazumijeva roditeljski udarac bez namjere ozljeđivanja djeteta, i dalje doživljava svaki četvrti tinejdžer, dok su 2011. godine na taj način roditelji disciplinirali njih čak 35,7 posto.


Psihološko zlostavljanje djece od 2011. do danas smanjilo se s 26,5 na 23,8 posto, a tjelesno zlostavljanje, udarci šakom u glavu, udaranje nogom i drugo grubo nasilje, umjesto ranijih  24 posto danas doživljava oko 12 posto djece.


Dok se za primjenom fizičke sile poseže zamjetno manje nego 2011. godine, psihološko nasilje se ne smanjuje: psihološku agresiju roditelja u obliku vikanja ili uvreda danas doživi 71,5 posto 16-godišnjaka, za razliku od 74,4 posto u 2011.


Psihološko zlostavljanje, što uključuje teže oblike omalovažavanja ili zastrašivanja, danas doživljava 24 posto tinejdžera, a pred šest godina takvih je bilo 26,5 posto.


Siromaštvo, nezaposlenost, narušeni odnosi ili kronične bolesti dodatan su izazov obiteljima, jer stres često rezultira nasiljem, upozoravaju stručnjaci.


Da bi se takvim obiteljima pomoglo, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i UNICEF pokreću program “Za snažniju obitelj” u vrijednosti od pet milijuna kuna, kojim će se oko 1.400 socijalnih radnika, edukatora, pravnih i drugih stručnjaka educirati za efikasniju pomoć obiteljima u riziku. Cilj je programa, poručuje ministrica Nada Murganić, nasilje prema djeci “svesti na nultu točku”.


– Roditelji koji se suoče s financijskim problemima, nezaposlenošću i bolestima, a nemaju dovoljnu podršku okoline, zbog stresa i osjećaja nemoći reagiraju nasilno prema djeci. Ta djeca doživljavaju toksični stres, nasilje ograničava njihove kapacitete, češće se nađu u vršnjačkom nasilju, razvijaju depresiju i anksioznost – upozorila je prilikom predstavljanja programa Marina Ajduković iz Društva za psihološku pomoć.


Iz UNICEF-a upozoravaju da se roditelji zbog stigme ne usuđuju tražiti pomoć, a na nadležnim je službama, kažu, da prepoznaju rizične obitelji i pomognu im.